Godine nisu izgovor: Trke za dobro zdravlje i dobre ljude

Proljeće tek što je počelo, subota, 21. mart, jutro u Mostaru. Ispred bivšeg Hotela “Ero” okupljali su se trkači, učesnici ovogodišnjeg, desetog izdanja Rolla Mostar Run polumaratonske trke. Autobusi su pristizali i trkači su, po zonama, a to vam je procijenjeno vrijeme za završetak trke, ulazili, neko zamišljen i sa svojim mislima, drugi sa prijateljima, ekipama iz klubova, država i gradova iz kojih dolaze.

“Dobro jutro”, autobus je već bio pun, kad je ušla žena, nisam odmah vidjela ime na startnom broju, u Mostaru na trci na broju vam piše i ime. Privukla me radost sa kojom je ušla u autobus, jedina je pozdravila sve koji su tu već bili i meni je to bilo dovoljno da me zainteresuje - ko je žena, starija je od mene, ispostaviće se kasnije, skoro dvadeset godina, a zrači tolikom vedrinom, u jutro, pred jednu zahtjevu trku.

To lice sam znala, samo nisam odmah povezala odakle. To su one loše i dobre strane života u vrijeme društvenih mreža, neke ljude poznajete iz fizičkog svijeta, cijelog života, tu su vam negdje na mreži, pa ih izgubite. Neke druge, nekako ste “upoznali”, nešto vas je povezalo na mrežama, pratite se godinama, čini vam se sve o njima znate, a nikad ih ne sretnete. Tako i ja sa Svetlanom.

Kad je autobus stao u Potoke, van grada, tamo gdje je bio start trke, prišla sam, jeste li iz Bara, jesam, tada sam već vidjela i ime na startnom broju - Svetlana Useinović.

I to je bilo dovoljno da kasnije na stazi, kad smo se tokom trke srele na nekom okretištu, bacimo ruku jedna drugoj, u znak podrške, takvi su trkači i kad se ne poznaju, kamoli kad shvatite da vas veže grad, država i da imate istoriju praćenja na mrežama.

Ispostaviće se, kroz razgovor za ovu priliku to saznajem, da smo Svetlana i ja zapravo i neke prve trke trčale zajedno, Podgorica, jesen, 2016, ja prvi put na deset, Svetlanina druga trka, ali prva desetka.

Ove godine obje bilježimo lijep jubilej, deceniju na stazama. Ona sa više kilometara u nogama, na asfaltu, ja sam se odmetnula u planine.

“Počela sam da trčim 2015. godine, te godine sam magistrirala. Mnogo sam pušila u to vrijeme, i odlučila sam da prestanem, tako sam počela da malo trčim. I prvi put sam 2016. na Beogradskom maratonu, u aprilu, istrčala jednu rekreativnu trku na pet kilometara. Iste godine sam u Podgorici, na Podgoričkom polumaratonu, prvi put istrčala 10 kilometara. Tako je počelo”, priča mi.

Svetlana ima 69 godina, u penziji je već tri, ali i dalje predaje matematiku u barskoj Gimnaziji “Niko Rolović”.

“I dalje radim, iako sam već tri godine u penziji, pošto profesora matematike nema, radim na istom mjestu gdje sam radila 40 godina, na mjestu nastavnika matematike u Gimnaziji u Baru”.

Na Svjetski dan fizičke aktivnosti, i ove godine, iz Instituta za javno zdravlje podsjetili su da nedovoljna fizička aktivnost povećava rizik od prijevremenog umiranja za 20 do 30 odsto, u odnosu na aktivne osobe.

Stručnjaci odraslim osobama preporučuju 150 do 300 minuta umjerene aktivnosti nedjeljno, ili pola sata do sat dnevno, tokom pet dana, i to može biti hodanje, trčanje, vožnja bicikla, ples, plivanje... Za starije, preporuka je između 100 i 300 minuta umjerene aerobne aktivnosti sedmično... Kažu da čak i sat nedjeljno može da ima značajne koristi za zdravlje.

Svetlana u toku sedmice, u prosjeku trenira četiri do pet puta, treninzi su različiti - snage, brzine... Kad trči, kaže, to nije nikad ispod pet kilometara. Najduže, u cugu, trči šesnaest.

“Sport mi je donio dobro zdravlje, sa ovoliko godina, ja apsolutno ne pijem ništa, osim magnezijum i kalcijum poslije trčanja, da ne bih imala grčeve. Mislim da dokle god je čovjek pokretan, dokle god se kreće, dotle je zdrav”, kaže i dodaje da fizička aktivnost doprinosi i njenom dobrom mentalnom zdravlju.

Uz dobro zdravlje, trčanje joj je donijelo i dobre ljude, upoznala ih je, kaže, mnogo tokom trka, upoznavala je i gradove, jer trčala je kroz mnoge.

Polumaratone, trke na 21 kilometar, trčala je u Istanbulu, Parizu, Stokholmu, Barseloni, Ljubljani...

I u Mostaru, gdje smo se srele ovog proljeća, istrčala je polumaraton.

Pitam je koliko je u deset godina stalo kilometara, kaže da ne zna, ali ako bismo sabirali i trke i treninge, nakupilo se tu hiljade...

“U startu sam godišnje trčala tri, četiri polumaratona, sad sam smanjila, istrčim dva polumaratona u godini, vrlo često trčim trke po deset kilometara, ta mi dužina, čini mi se, najviše odgovara”.

Krajem maja, najavljuje mi, sprema se za Herceg Novi, gdje će biti održana i trka na 21 kilometar, ali će Svetlana, vjerovatnije je, trčati deset.

“U našim uslovima, kraj maja je već dosta toplo vrijeme, deset kilometara je dosta”.

Iako su tolike trke za njom, ima i dvije omiljene. Beogradski polumaraton i Podgoričku desetku.

“Beogradski polumaraton sam istrčala sedam puta. Podgorička desetka je meni toliko lijepa trka, trči se po Gorici, u prirodi. Deset kilometara je fina distanca, uvijek možeš da se spremiš, a trka je opet zahtjevna, trče se četiri kruga, sa dosta velikim usponom”.

Trčanje može biti izazovno i za mlađe, ali Svetlana kaže da joj na stazi nikad nije teško.

“To je neka šema u glavi koja se posloži i kad se krene, to je to. Svaku trku otprilike odradim ovako - prvu polovinu dam svoj maksimum, a onda drugu polovinu uhvatim neki ritam i tako do kraja, istim ritmom. I uvijek završim trku, nikad mi se nije desilo da odustanem”.

Uz desetku u Novom, krajem maja, za jesen je već prijavila istu distancu u Amsterdamu, u Holandiji. Očekuje i rezultate lutrije za Berlin:

“Konkurisala sam za Berlinski polumaraton 2027. godine, u aprilu. Tu ima lutrija, pa pitanje je da li će me izvući. Konkurisala sam i prošle godine, ali me nisu izvukli. Voljela bih da odem do Berlina”.

Najbolja veteranka 2023.

Svetlana je 2023. godine, na Evropskom prvenstvu za veterane, u Peskari, u Italiji, bila treća na trci na 10 kilometara.

Godinu kasnije, na Balkanskom prvenstvu za veterane, bila je druga i treća na 5.000 i 3.000 metara. Na Ostroškom polumaratonu, u kategoriji žena od 65 do 69 godina, bila je treća.

Godine 2023, proglašena je za najbolju veteranku Crne Gore.

( Damira Kalač )