Spomenik žrtvama i opomena: Šta znači najavljena mogućnost memorijalnog obilježavanja deportacije u Herceg Novom

Najavljena mogućnost da će nakon godina ćutanja i institucionalnog zanemarivanja pitanje memorijalnog obilježavanja žrtava ratnog zločina deportacije izbjeglica iz Herceg Novog 1992. godine, konačno dobiti konkretan epilog kroz podizanje spomen-obilježja, mogla bi označiti važan korak ka odgovornijem odnosu lokalnih vlasti prema žrtvama i njihovim porodicama.

To očekuje i Alen Bajrović, sin ubijenog Osma Bajrovića, čiji posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.

“Izgradnja spomenika i kultura sjećanja je potrebna nama kao porodicama, a još više građanima Crne Gore, kako bi podsjećala na ratni zločin sa potpisom države Crne Gore, i ratne politike - političara iz vremena 90-ih koji su vladali Crnom Gorom, da se nikada i nikome više ne bi desio ovakav strašan ratni zločin…”, kazao je Bajrović “Vijestima”.

Njegov otac je jedna od žrtava deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica 1992. godine iz Herceg Novog. Prema zvaničnim dokumentima, crnogorska policija je u maju i junu te godine nezakonito uhapsila najmanje 66 izbjeglica bošnjačke nacionalnosti iz Bosne i Hercegovine i predala ih vojsci Republike Srpske. Većina njih je ubijena, a samo 12 osoba je preživjelo logore. Istovremeno je uhapšeno i 33 izbjeglica srpske nacionalnosti, koji su vraćeni radi mobilizacije u Republiku Srpsku.

Bajrovićevog oca je hercegnovska policija zarobila u njihovoj porodičnoj kući u Bijeloj.

“Dvojica uniformisanih policajaca upada u našu kuću i iz zagrljaja mene i moje sestre Adise istrgavaju moga oca Osma Bajrovića. Vode ga niz stepenice naše kuće i ubacuju u policijsko vozilo “zastava 101”, ispričao je Bajrović.

Njegov otac je potom odveden u prostorije policije u Herceg Novom, gdje mu se gubi svaki trag.

“Moja majka tih dana i mjeseci pokušavala je da sazna zašto je zarobljen moj otac i gdje se nalazi. Kako tada, tako i dan-danas, nakon 34 godine nemamo saznanja ko ga je od pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Herceg Novog zarobio i gdje je ubijen moj otac”, rekao je Bajrović.

Stvari se pokreću s mrtve tačke

Da će se stvari oko podizanja spomen-obilježja žrtvama deportacije, koje nevladine organizacije traže još od 2011. godine, konačno pokrenuti s mrtve tačke, saopšteno je nakon sastanka održanog prethodne sedmice u Herceg Novom između odbornika lokalnog parlamenta, ministarke kulture i medija Tamare Vujović, predstavnica Akcije za ljudska prava (HRA), Centra za žensko i mirovno obrazovanje - Anima i Alena Bajrovića.

Većina prisutnih odborničkih klubova, kako je saopšteno iz HRA, iskazala je spremnost da podrži inicijativu za podizanje spomen-obilježja ispred zgrade Centra bezbjednosti, čime bi proces mogao dobiti formalnu institucionalnu podršku kroz dalju proceduru pred nadležnim opštinskim tijelima i Skupštinom opštine Herceg Novi.

Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević kazala je za “Vijesti” da očekuje da će odbornici koji su prisustvovali sastanku zajednički da podrže inicijativu za podizanje spomen-obilježja i omoguće da ona što prije prođe potrebne procedure.

Sastanku su prisustvovali predstavnici odborničkih klubova Demokratske Crne Gore, Novske liste, Demokratske partije socijalista, Evropskog saveza, Građanskog pokreta za Herceg Novi i GP URA.

“Nadam se da će do kraja podrška biti i jednoglasna, jer spomen-obilježje žrtvama deportacije nije političko ili ideološko pitanje, nego ljudski čin poštovanja žrtava i njihovih porodica, a onda i zalog za budućnost bez ratovanja i ratnih zločina”, kazala je ona.

SO Herceg Novi, koja broji 35 odbornika, donosi odluke većinom glasova prisutnih odbornika.

Istakla je da su na sastanku prikazali odbornicima i činjenice iz pravosnažne presude u predmetu Deportacija, u kojoj je utvrđeno da se radilo o protivpravnoj akciji MUP-a prema civilima koji su nezakonito hapšeni i prinudno odvedeni u Srpsku Republiku u BiH da služe kao taoci i da se regrutuju u vojsku te republike.

“Iako je to pravosnažno utvrđeno, nije utvrđena bilo čija odgovornost, što je izraz neprihvatljivog političkog kompromisa protiv pravde”, istakla je Gorjanc Prelević.

Alen Bajrović je istakao da bi podizanje spomenika ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, koji je ujedno bio i sabirni centar za sve zarobljene bosansko-hercegovačke izbjeglice, a po njegovim riječima i “stratište “, bilo pravi lokalitet za podizanje spomenika.

Na pomenutom sastanku sa predstavnicima lokalnih političkih partija, se, kako je rekao, osjetila volja i podrška izgradnji spomenika, koji bi svjedočio istini o tom ratnom zločinu.

“Put do istine, krivične odgovornosti kao i do kulture sjećanja, samim tim, i podizanja spomenika, je jako dug i težak ali imam vjere u mlade i nove političare kao i institucije koje će prije ili kasnije privesti pravdi sve krivce, obilježiti kulturu sjećanja i time ispisati istoriju”, rekao je Bajrović.

Inicijativu za podizanje spomenika i proglašenja Dana sjećanja, podnijele su prvi put još 2011. godine nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za žensko i mirovno obrazovanje - Anima i tadašnji član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković čelnicima tadašnje Skupštine, Vlade i Opštine Herceg Novi. Ponavljali su je svake godine, ali do danas nije prihvaćena.

Niko nije pravosnažno osuđen

Za deportacije niko nije osuđen. Odlukom Višeg suda u Podgorici 2012. godine, koju je potvrdio i Apelacioni sud, devet bivših pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova i državne bezbjednosti su oslobođeni krivice za zločin nad civilima.

U 2022. godini Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije su uputili izvinjenje žrtvama deportacije i njihovim porodicama.

Alen Bajrović je kazao da očekuje od institucija države Crne Gore prvenstveno da pronađe posmrtne ostatke njegovog oca i da ih vrati porodici kako bi ga dostojanstveno mogli ukopati.

On je pozvao Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) i Specijalno tužilaštvo (SDT) da pokrenu ponovnu, temeljnu istragu zasnovanu na dokazima, kako bi se utvrdila odgovornost i procesuirali izvršioci i nalogodavci ratnog zločina u kojem je stradalo više od 100 osoba bošnjačke nacionalnosti, ističući da se radi o jednom od najtežih zločina na području Crne Gore u posljednjih 100 godina.

Deportacija je jedan od slučajeva ratnih zločina koje je SDT ponovo otvorilo u februaru 2025. godine.

Gorjanc Prelević je istakla da je spomen-obilježje vrlo važan vid obeštećenja na koje žrtve imaju pravo, pored naknade štete i utvrđivanja krivične odgovornosti.

Podsjetila je da je Vlada Crne Gore još 25. decembra 2008. godine donijela odluku o sudskom poravnanju u 42 postupka za 193 tužioca, među kojima je bilo i devet preživjelih žrtava.

“Porodica Bajrović nije prihvatila poravnanje i nastavila je sudsku borbu i do danas. Ostale porodice žrtava koje su naknadno podnijele tužbe nisu obeštećene jer je krivični postupak u međuvremenu doveo do oslobađajuće presude za sve okrivljene što je parnične sudove navelo da sve tužbene zahtjeve proglase zastarjelim. To je nepravedan ishod jer je žrtve stavio u neravnoparavan položaj”, istakla je ona.

Javno izvinjenje predstavnika državnih institucija, posebno MUP-a i Uprave policije uslijedilo je, kako je istakla, tek tri decenije nakon zločina, što pokazuje koliko je proces priznanja odgovornosti bio spor, ali se do njega ipak stiglo.

Istakla je da procesuiranje ratnog zločina deportacije nije bilo u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, i ta šteta je jednim dijelom trajna i nepopravljiva:

“Međutim, u skladu sa Strategijom za istraživanje ratnih zločina, državno tužilaštvo je pred odgovornim zadatkom da taj slučaj ponovo pažljivo sagleda, posebno s aspekta komandne odgovornosti i u skladu s preporukama međunarodnih organizacija.”

Spomen-obilježje samo uz saglasnost Vlade

Spomen-obilježja se podižu u skladu sa programom podizanja spomen-obilježja, koji donosi skupština opštine, glavnog grada i prijestonice, uz prethodnu saglasnost organa državne uprave nadležnog za poslove kulture.

Zakon kaže da spomen-obilježje ne može biti podignuto dok se ne navrši 50 godina od dana kada se određeni događaj dogodio, osim ako Vlada ne da dozvolu za to.

Iz Ministarstva kulture i medija nisu odgovorili da li podržavaju inicijativu za podizanje spomen-obilježja žrtvama deportacije, niti da li postoje pravne prepreke u vezi sa Zakonom o spomen-obilježjima, prema kojem je za podizanje obilježja prije isteka 50 godina potrebna saglasnost Vlade.

Resorna ministarka Tamara Vujović je ranije saopštila da bi inicijative za obilježavanje žrtava deportacije i zločina u Kaluđarskom lazu trebalo da dobiju podršku Ministarstva, navodeći da postoji širok konsenzus o potrebi memorijalizacije, ali da se čeka odluka Skupštine opštine Herceg Novi.

Istraživanje javnog mnjenja u Herceg Novom, sprovedenog 2024. godine, pokazalo je da građani ne znaju činjenice o ratnom zločinu deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica i sudskim presudama povodom ovog događaja, te da imaju većinski neutralan stav o spomen obilježju.

Anketiranje, koje je za potrebe HRA u maju te godine sprovela agencija DAMAR na reprezentativnom uzorku punoljetnih stanovnika opštine Herceg Novi, pokazalo je da su podijeljeni stavovi oko podizanja spomenika žrtvama deportacije ispred Centra bezbjednosti u Herceg-Novom.

Istraživanje je pokazalo da je malo više onih (33,2 odsto) koji to podržavaju od protivnika takve inicijative (30 odsto), dok najveći broj ostaje neutralan (36, 6 odsto), tj. nema stav, jer smatraju da nemaju dovoljno informacija.

Ćutnja iz koalicije Za budućnost Herceg Novog

Potpredsjednik opštine Herceg Novi Ivan Otović iz Nove srpske demokratije (NSD) nije odgovorio zašto predstavnici koalicije “Za budućnost Herceg Novog”, koja je dio lokalne vlasti, nisu prisustvovali sastanku, niti da li ta koalicija podržava podizanje spomen-obilježja žrtvama deportacije, odnosno, zbog čega eventualno ne podržava inicijativu. Koaliciju čine NSD, Demokratska narodna partija, Prava Crna Gora i Ujedinjena Crna Gora, a u lokalnom parlamentu imaju pet odbornika.

Gorjanc Prelević je kazala da ne bi željeli da neodazivanje odbornika te koalicije tumače kao poruku porodicama žrtava ili javnosti, posebno zato što nisu saopšteni razlozi odsustva, iako su bili pozvani na sastanak:

“Oni će svakako imati priliku da izraze stav kada se inicijativa pojavi u Skupštini opštine”.

Istakla je da inicijativa nije usmjerena ni protiv grada Herceg Novog, ni protiv njegovih građana. Naprotiv, ona bi, kako je kazala taj grad simbolički predstavila kao otvoren grad, spreman da se suoči i sa teškim temama iz svoje prošlosti i da ih prevaziđe tako što pruži ruku žrtvama i njihovim porodicama.

Ona je kazala da majka Sejda Krdžalija, čiji je sin Sanin imao 22 godine kada je prinudno odveden iz Herceg Novog, ponavlja da ne krivi građane grada za zločin, ali da bi joj spomen-obilježje na mjestu gdje je posljednji put vidjela sina imalo veliki lični značaj.

Gorjanc Prelević je naglasila da je to pogotovo važno za porodice koje još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, poslije njihove deportacije iz Crne Gore.

“Prema tome, podržati taj spomenik je izraz ljudskosti, civilizacijske obaveze da se oda počast žrtvama nad kojima je izvršen zločin”, istakla je Gorjanc Prelević.

( Željka Vučinić )