Niko nije tražio da se vojno pomogne SAD-u: MVP tvrdi da ne zna ništa o navodima genseka NATO-a

Ministarstvo ovim povodom nije kontaktirano. Nemamo dodatnih informacija niti komentara u odnosu na navode koje je već saopštilo Ministarstvo odbrane - rekli su iz resora koji vodi Ibrahimović

7116 pregleda0 komentar(a)
Iz NATO-a ne odgovaraju otkud njihovom genseku informacije koje je iznio: Ibrahimović i Rute, Foto: Vlada

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) tvrdi da im niko nije tražio da Crna Gora ustupi vojne kapacitete i pruži logističku podršku Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) za rat protiv Irana.

“Ministarstvo vanjskih poslova ovim povodom nije kontaktirano. Takođe, nemamo dodatnih informacija niti komentara u odnosu na navode koje je već saopštilo Ministarstvo odbrane”, rekli su prekjuče “Vijestima” iz resora kojim rukovodi Ervin Ibrahimović.

Generalni sekretar NATO-a Mark Rute izjavio je u ponedjeljak ujutru da članice tog saveza, poput Crne Gore, Hrvatske, Rumunije, Portugala, Grčke, Italije, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, sprovode zahtjeve za korišćenje baza i druge logističke podrške SAD-u.

Iz NATO-a nisu odgovorili redakciji na pitanje otkud Ruteu informacija da Crna Gora realizuje zahtjev za ustupanje baza i logistike Sjedinjenim Državama.

Ministarstvo odbrane kazalo je u ponedjeljak “Vijestima” da nije u saznanju da se razmatra takva mogućnost. Oni su naveli da bi eventualno donošenje takve odluke bilo van njihove nadležnosti i da bi iziskivalo saglasje na najvišem državnom nivou.

Iz resora kojim upravlja Dragan Krapović saopštili su da Crna Gora u SAD-u vidi važnog strateškog partnera i saveznika u okviru NATO-a, s kojim razvija sadržajnu i obostrano korisnu saradnju, posebno u oblasti odbrane, u skladu sa sopstvenim nacionalnim interesima i prioritetima.

“Ovakva saradnja zasnovana je na principima međusobnog uvažavanja, savezništva i odgovornog doprinosa kolektivnoj bezbjednosti. Tome, između ostalog, svjedoči i nedavno usaglašeni Tehnički sporazum između Ministarstva odbrane i Komande američkih snaga u Evropi i Africi (USAEUR-AF), koji se odnosi na pružanje podrške zemlje domaćina, ali isključivo u domenu vojnih obuka i vježbi”, rekli su iz Ministarstva.

Dodaju da je riječ o tipskom sporazumu - iz kog ne proizilaze međunarodno-pravne obaveze - koji je Crna Gora imala s američkom komandom i ranije.

“Od početka sukoba između Irana s jedne i SAD-a i Izraela s druge strane, Ministarstvo odbrane u kontinuitetu prati i analizira razvoj situacije u zoni konflikta, uz poseban akcenat na moguće implikacije po nacionalnu i kolektivnu bezbjednost. Prema dosadašnjoj procjeni, rizik od targetiranja Crne Gore od strane Irana procijenjen je kao nizak”, istakli su iz Ministarstva.

Rute je u ponedjeljak izjavio da su evropske zemlje shvatile poruku predsjednika SAD-a Donalda Trampa i da sad obezbjeđuju da se sporazumi o korišćenju vojnih baza sprovode. Tramp je optužio neke članice NATO-a da ne čine dovoljno kako bi podržale SAD u ratu protiv Irana. Kao dodatni znak nezadovoljstva evropskim saveznicima, Sjedinjene Države u petak su najavile planove za povlačenje pet hiljada vojnika iz Njemačke.

“Da, bilo je određenog razočaranja s američke strane, ali Evropljani su slušali”, kazao je Rute novinarima na samitu Evropske političke zajednice u Jermeniji.

Španija, koja je članica NATO-a, poručila je da vojne baze na njenoj teritoriji ne mogu biti korišćene za rat protiv Irana.

Rute tvrdi da sve više evropskih zemalja unaprijed raspoređuje sredstva poput lovaca na mine i minolovaca blizu Zaliva, kako bi bile spremne za “narednu fazu”.

Više evropskih država navelo je, kako prenosi “Rojters”, da je spremno da učestvuje u misiji koja bi osigurala slobodu plovidbe kroz Hormuški moreuz, nakon završetka rata.

Rat u Iranu počeo je 28. februara, kad su SAD i Izrael, bez prethodnih konsultacija sa saveznicima, pokrenuli napade na iranske mete, u kojima su stradali brojni visoki politički i vojni zvaničnici, uključujući i vrhovnog lidera, ajatolaha Alija Hameneija.

Teheran je na napade odgovorio širenjem sukoba na regionalni nivo i blokadom Hormuškog moreuza, jednog od ključnih svjetskih pravaca za transport nafte, kao i napadima na brodove i mete u susjednim zemljama, naročito u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Istovremeno, Izrael je proširio operacije i na Liban, gađajući ciljeve koje povezuje s iranskim saveznicima.