Podsjetnik na ljepotu življenja, daleko od svakodnevice

Podsjetnik na ljepotu življenja, s ciljem da izmami osmijeh, poruči da će sve biti u redu, ali i da probudi gledaoce - takav je kratki film “What is this Earth without art? Just a rock” (Šta je ova Zemlja bez umjetnosti? Samo kamen), priča “Vijestima” jedna od autorki, Anja Milić.

Iako je nastao kao rezultat jednog školskog zadatka u Gimnaziji “Niko Rolović” u Baru, film je vrlo brzo pokrenuo niz reakcija na društvenim mrežama, a dostupan je na Instagram profilu parac0sm.jpg i od skoro i na YouTube kanalu “Anja Milić”.

“Profesorica filozofije Nela Dabanović nam je zadala više tema od kojih je trebalo smisliti priču i snimiti film. U našem malom, ali odabranom timu, koji su činile Ksenija Šorović, Milica Radunović, Ana Čelebić, Dina Đulamerović, Teodora Jovanović i moja malenkost, jednoglasno smo se odlučile za temu estetike kao vid umjetnosti. Sve cure su dale glas koji možete čuti u toku filma, dok je Dina napisala sjajan tekst na osnovu eseja Dostojevskog ‘What is art?’”, priča Milić.

S obzirom na to da sami naziv filma postavlja pitanje “Šta je ovaj svijet bez umjetnosti?”, Milić otkriva i da li su ona i ostale članice autorskog tima došle do odgovora...

“Svijet bez umjetnosti je zaista samo kamen. Umjetnost svoje niti tiho i neupadljivo provlači kroz naš svakodnevni život i cjelokupno življenje. Cijela suština je da se ne morate profesionalno baviti nekom granom umjetnosti da biste bili umjetnik. Jedinstvenost i iskrenost osobe sa samim sobom, kada radite ono što volite, kad tu ljubav znate da pokažete i kad svjetlost koja postoji u vama isijava - vi ste umjetnik. To je ono što čini ovaj svijet tako lijepim i jedinstvenim”, ispričala je.

A da su pažljivo, s ljubavlju i umijećem, krajnje ozbiljno pristupile školskom zadatku, pokazuje sama slojevitost njihovog ostvarenja, trud, stručnost, tehničke karakteristike, ali i vizija...

“Sam koncept filma je osmišljen tako da Vas vodi na jedno daleko putovanje spoznaje sebe, upravo kroz prizmu umjetnosti. Sklopljen je na taj način da Vas natjera da makar na tih sedam minuta odlutate od svakodnevnog života i obratite pažnju na neke stvari koje možda promiču. Dok sam montirala, snimci i misli su se jednostavno nizale, kao da su čekale baš ovaj momenat da zasijaju”, priča maturantkinja.

Čitav proces nastanka filma trajao je otprilike mjesec dana, a Milić priča da je već nakon prvog gledanja radne verzije, osjetila emociju koju je željela da prenese dalje. Uspjela je da prenese emociju, ali i da isprovocira, podstakne pitanja i razmišljanja, a priča i kako...

“Bilo mi je baš emotivno možda upravo zbog te spontanosti kreiranja i, na kraju, takvog rezultata. Nakon prvog emitovanja filma u učionici, reakcije su zaista bile pozitivne što je dovelo do toga da naš film objavimo i na društvenim mrežama. Svjesni smo činjenice da živimo ubrzanim životom gdje sve manje imamo sadržaja koji nam drže pažnju duže od 15 sekundi, a sa tih 15 sekundi, uz koncentraciju koju gubimo, dobijamo neki osjećaj ravnodušnosti. Upravo zato je film i objavljen na društvenim mrežama kako bi pokušali da prekinemo taj lanac”, kaže Milić za koju su film i kinematografija oduvijek predstavljali strast.

“To je prostor u kojem možete da se igrate i na taj način stvorite nešto sa čim se može poistovijetiti veliki broj ljudi, a uz to, izazvati katarzu je zaista fascinatno. Tako nekako je i nastao sam naziv ovog filma i pitanje kojim se otvara kadar: “What is this Earth without art? Just a rock”, izjava je poznatog glumca Timotija Šalamea, koja donosi jednu dobru raspravu i razgovor, a nas je, eto, natjerala da snimimo film”, ističe ona.

U opisu filma pominje se tišina kao prostor u kojem se kriju najdublje emocije. Tako je upravo tišina bila i moćno dramaturško i estetsko sredstvo, ali i alat u samom filmu...

“Tišina je sastavni dio našeg života. U njoj se kriju najiskrenije emocije i leže riječi i misli koje možda nikad ne izađu na vidjelo. Često iz neke tišine možemo mnogo više da naučimo nego što mislimo. Ona je zato sastavni dio filma. Umjetnost ne postoji bez tišine, a tišina ne bi imala svoju težinu bez umjetnosti. Neraskidiva veza. Za govor i iskazivanje emocija potrebno je vrijeme i određena zrelost, a tišina je upravo put do tog cilja”, navodi autorka.

No, uz tišinu, u filmu se nalaze i odabrani sagovornici iz različitih sfera društva.

“To su ljudi koji su zaista vrsni u svom poslu i od kojih se puno može naučiti kada je riječ o umjetnosti. Oni su dali ogroman doprinos filmu i ovim putem im se puno zahvaljujem na tome. Milija Šćepanović reditelj, Nikola Šorović student pravnog fakulteta, Frano Kolović grafički dizajner, Jovica Lalović arhitekta i Dalibor Dado Ćetković likovni umjetnik i profesor. Dado je takođe moj profesor i mentor dugi niz godina, osoba zahvaljujući kojoj sam zavoljela fotografiju i film. On je neko ko me je naučio strpljenju i još mnogim životnim lekcijama, na čemu sam mu neizmjerno zahvalna”, ispričala je Milić.

Vizuelni identitet, priroda, kadrovi, kontrasti (crno-bijelog i crvenog, na primjer), nose snažnu simboliku i grade jednu interesantnu i autentičnu atmosferu, vizuelni jezik i emociju. Milić kaže da je “vizuelni identitet filma - jezik poseban za sebe”.

“Smjenjivanje crno-bijelih kadrova i onih u boji predstavlja život u cjelosti. Da nema tih crno-bijelih momenata i situacija, ne bismo primijetili i cijenili život u boji. Nedavno sam gledala par crno-bijelih filmova, među kojima je i sjajni ‘C’è ancora domani’, rediteljke i glavne glumice Paole Kortelesi, koji mnogo više govori i daje širok spektar boja i emocija”, kaže autorka i dodaje:

“Mišljenja sam da umjetnost i kultura predstavljaju sliku jednog društva. Ukoliko joj ne posvećujemo dovoljno pažnje, smatrajte to degradacijom cjelokupnog sistema. Posmatrajući druge ljude, a i sebe na neki način, dosta je teško biti iskren sa samim sobom i tokom cijelog života postepeno otkrivamo sebe - kroz sopstvena ili tuđa iskustva. Upravo tome služe filmovi, kao posebni univerzumi potekli iz nečijeg srca sa željom da ga drugi univerzum razumije ili doživi na svoj način. Naš film je podsjetnik na ljepotu življenja, a cilj na kraju gledanja je da izmami osmijeh, da vam poruči da će sve biti u redu, da vas probudi”, poručuje Milić.

Iako mlada, Anja Milić se godinama već bavi umjetnošću, a amaterski se bavi i fotografijom već pet godina. Isključivo zbog ljubavi prema njoj, kaže ona i dalje govori koliko joj je umjetnost lično važna.

“Mislim da pogotovo danas u eri društvenih mreža i brojnim drugim platformama, umjetnik može uspjeti da kroz rad i stvaralaštvo iskaže svoje misli i stavove. Upravo zbog društvenih mreža imala sam priliku da učim i upoznam brojne ljude zahvaljujući kojima imam mnogo više samopouzdanja u stvaranju. Pogotovo u Crnoj Gori postoje brojne edukacije koje vam pomažu i podstiču na dalji rad. Jedna od njih je prije par godina bila i ‘Priče iz mog doma’ glumice Branke Otašević, koja mi je dala krila za kreiranje prvih video-sadržaja i od koje sam puno naučila”, kaže ona i poručuje.

“Svakako da ću nastaviti da gajim ljubav prema fotografiji i filmu, ko zna šta vrijeme nosi.”

Spoj ekologije i umjetnosti

Anja Milić rođena je u Baru 2006. godine gdje je završila Osnovnu školu “Blažo Jokov Orlandić” i sada privodi kraju Gimnaziju “Niko Rolović”.

Pored umjetnosti, pokazuje veliko interesovanje za ekologiju, a obje oblasti kombinuje u svom radu. Tako je 2022. godine osvojila prvo mjesto na nacionalnom takmičenju mladih eko-reportera u Crnoj Gori, u kategoriji osnovaca za rad “Golo brdo”, pod mentorstvom msc hemije Jelene Barjaktarović. Isti rad je bio jedan od predstavnika Crne Gore na takmičenju “Young reporters for the environment” u Kopenhagenu. I narednih godina osvaja nagrade na istom takmičenju i predstavlja se u Danskoj.

“Imala sam tu čast da je moj rad “Masline u plamenu” pod mentorstvom mr Jadranke Tršić 2023. godine odabran da bude jedan od crnogorskih predstavnika na takmičenju u Kopenhagenu. Cilj ovog rada jeste da se podigne svijest kako na lokalnom, tako i na širem nivou u pravcu zaštite našeg blaga, masline”, ispričala je i dodala da se predstavila i prošle godine, video-radom “Mlinovi melju plastiku” gdje je zajedno sa Nikolom Đenđinovićem osvojila drugo mjesto i ponovo se plasirala za događaj u Kopenhagenu.

Aktivno se bavi fotografijom i pohađa Umjetnički atelje “Dalijas” akademskog umjetnika Dalibora Dada Ćetkovića. Učestvovala je na kolektivnim lokalnim izložbama, osvojila je niz nagrada na različitim domaćim takmičenjima i konkursima, a zanimljivo je i da je oslikavala unutrašnji prostor Omladinskog centra Bar u SC “Topolica”.

Učestvovala je na Sarajevo film festivalu, u sklopu Teen Area programa. Dvije godine je bila članica žirija filmskih Nagrada mlade publike (Young Audience Award). Kao jedna od članova crnogorske delegacije robotičara “Montenegro robotics” učestvovala je na svjetskom takmičenju “FIRST GLOBAL challenge 2024” u Atini gdje su osvojili dvije nagrade, i to “Social media award” i “Video Storytelling award” za jedan od najboljih videa prezentacije crnogorske delegacije, a koji potpisuje upravo Milić.

( Jelena Kontić )