Psihološka podrška važna od početka
U studiji je analizirano kako se psihološko stanje pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke i pluća mijenja u prvim mjesecima liječenja, a rad potpisuju istraživači Medicinskog fakulteta UCG i KCCG, u saradnji sa kolegama iz BIH i Hrvatske
Pacijentkinje koje liječenje metastatskog karcinoma počinju sa izraženijom depresijom, anksioznošću ili stresom imaju veći rizik da se sa istim psihološkim opterećenjem suočavaju i nakon tri mjeseca terapije, pokazala je studija istraživača sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore (UCG) i Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), objavljena u časopisu “Healthcare”.
U studiji “Psihološko prilagođavanje na metastatski karcinom: komparativna longitudinalna analiza pacijentkinja sa karcinomom dojke i pluća” analizirano je kako se psihološko stanje pacijentkinja mijenja u prvim mjesecima liječenja, posebno kada se porede različiti tipovi karcinoma.
Rad potpisuju istraživači sa Medicinskog fakulteta UCG i KCCG - Mitar Saveljić, dr Milovan Roganović i dr Emir Muzurović - u saradnji sa kolegama iz zdravstvenih i akademskih institucija iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Istraživanje je, stoji u objavi UCG, sprovedeno u Institutu za onkologiju i radioterapiju KCCG, gdje su praćene pacijentkinje sa metastatskim karcinomom dojke, i u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti “Dr Jovan Bulajić”, gdje su praćene pacijentkinje sa metastatskim karcinomom pluća.
Studijom je obuhvaćena 121 pacijentkinja - 66 sa metastatskim karcinomom dojke i 55 sa metastatskim karcinomom pluća. Njihovo psihološko stanje procjenjivano je na početku liječenja i nakon tri mjeseca, odnosno nakon tri ciklusa hemioterapije.
U radu se navodi da su psihološki simptomi procjenjivani korišćenjem standardizovanih skala za depresiju, anksioznost i stres, kao i za osjetljivost na anksioznost.
Prema rezultatima studije, navode iz UCG, na početku mjerenja nijesu uočene statistički značajne razlike između dvije grupe pacijentkinja u nivou depresije, anksioznosti i stresa. Međutim, nakon tri mjeseca liječenja pojavile su se razlike u psihološkom prilagođavanju.
U studiji se navodi da je kod pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke zabilježen porast anksioznosti i stresa, dok se depresivni simptomi nijesu značajno promijenili. Kod pacijentkinja sa metastatskim karcinomom pluća zabilježeno je smanjenje depresije i stresa.
“Na kontrolnom mjerenju anksioznost je bila značajno viša kod pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke nego kod pacijentkinja sa metastatskim karcinomom pluća”, navodi se u studiji.
Autori u radu ukazuju da kod pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke anksioznost može biti pojačana brigama u vezi sa slikom tijela, ženstvenošću i produženim emocionalnim opterećenjem povezanim sa metastatskom dijagnozom, čak i tokom aktivnog liječenja.
Nalazi studije, navodi se, ukazuju da se psihološko prilagođavanje ne odvija jednako kod svih pacijentkinja i da tip bolesti može biti važan za razumijevanje njihovih potreba.
“Depresija, anksioznost i stres ne posmatraju se kao sporedne reakcije na bolest, već kao dio ukupne slike liječenja i kvaliteta života pacijentkinja”, navodi se u radu.
Kao najvažniji nalaz studije izdvaja se to što je početna težina simptoma bila najjači prediktor psihološkog stanja nakon tri mjeseca. To znači da su pacijentkinje koje su u liječenje ušle sa izraženijom depresijom, anksioznošću ili stresom imale veći rizik da ti simptomi potraju i tokom rane faze liječenja.
Pacijentkinje sa metastatskim karcinomom pluća, navodi se u studiji, bile su značajno starije, a 93 odsto njih bile su aktuelne pušačice, u odnosu na 33 odsto pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke.
U radu se navodi i da je kod pacijentkinja sa karcinomom pluća mlađa životna dob bila snažno povezana sa višim početnim psihološkim opterećenjem. Istraživanje je obuhvatilo faktore poput starosti, tipa karcinoma, pušačkog statusa i važnosti vjere, ali su autori utvrdili da je početno psihološko stanje pacijentkinja najvažniji pokazatelj njihovog kasnijeg stanja.
Autori su ukazali i da tokom studije nije bila dostupna standardizovana psihološka podrška što naglašava značaj ranog prepoznavanja pacijentkinja koje su pod najvećim psihološkim opterećenjem.
U studiji se ističe da je značaj istraživanja posebno izražen u crnogorskom kontekstu, jer je liječenje onkoloških pacijenata u Crnoj Gori centralizovano, dok je psihološka podrška ograničena. Autori navode i da ovakvo istraživanje do sada nije sprovedeno u Crnoj Gori.
( Jelena Kočanović )