STAV

Balkanski gambit

Svaki pokušaj ponovnog otvaranja pitanja priznanja Kosova u ovom kritičnom trenutku nije samo diplomatski promašaj; to je direktan napad na stratešku budućnost Crne Gore

383 pregleda2 komentar(a)
Foto: Shutterstock

U zamršenom plesu balkanske politike, istorija često baca dugu sjenku na sadašnjost, počela je da se svira poznata i uznemirujuća melodija. Dok Crna Gora stoji na pragu ostvarenja svojih dugo njegovanih evropskih aspiracija, segment njene političke klase je izabrao ovaj ključni trenutak da vaskrsne duboko podijeljeno pitanje: priznanje Kosova. Ovaj potez, usmjeren na okupljanje biračkog tijela koje gubi podršku, rizikuje da uništi godine mukotrpnih diplomatskih napora i strateškog usklađivanja sa Evropskom unijom.

Inicijativa, koju predvode figure poput Milana Kneževića iz Demokratske narodne partije (DNP), a koja je značajno odjeknula u lokalnim skupštinama poput one u Zeti, predlaže povlačenje crnogorskog priznanja nezavisnosti Kosova. Takav prijedlog, u bilo koje vrijeme, bio bi opterećen geopolitičkim složenostima. Ipak, njegov tajming sada, dok Brisel signalizira spremnost da izradi crnogorski pristupni izaziva sumnju u zakulisne radnje.

Kao nikada do sada Crna Gora je hvaljena kao predvodnik Zapadnog Balkana ka evropskim integracijama. Perspektiva da postane 28. članica Evropske unije do 2028. godine nije samo daleka nada, već je opipljiv cilj, izgrađen na temeljima reformi i jasne strateške orijentacije. Uvođenje spornog pitanja koje direktno osporava spoljnopolitički konsenzus EU i njenih vodećih država članica znači namjerno unošenje nestabilnosti. To šalje jezivu poruku evropskim partnerima: da domaća politička svrsishodnost nadmašuje dugoročne strateške interese.

Ne može se ignorisati cinična pozadina takve inicijative. Kada politička podrška opada i izborne kampanje posustaju, iskušenje da se pribjegne nacionalističkoj retorici i istorijskim pritužbama postaje snažno. Poziv na opoziv priznanja Kosova, stoga, izgleda manje kao istinski spoljnopolitički cilj, a više kao očajnički pokušaj homogenizacije fragmentisanog biračkog tijela, da se podstaknu emocije umjesto da se rješavaju suštinska pitanja upravljanja, ekonomije ili socijalne zaštite. To je klasičan populistički gambit, osmišljen da odvrati pažnju i podijeli.

Štaviše, narativ koji često prati ovu inicijativu - da je zvanični Beograd nekako oštećen ili da Kosovo ostaje održivo bojno polje za srpske nacionalne interese - sve je više odvojen od stvarnosti. Istina, koliko god nekima bila neprihvatljiva, jeste da je uticaj Beograda na Kosovu stalno opadao. Godine nedosljedne politike, zajedno sa neuspjehom da se srpska zajednica istinski integriše u kosovske institucije su doprinijele realnosti u kojoj je Kosovo, po svim praktičnim mjerama, sve manje srpsko. Događaji poput incidenta u Banjskoj, daleko od jačanja pozicije Beograda, samo su podvukli uzaludnost strategije ukorijenjene u poricanju i konfrontaciji.

Zaista, sama ideja da takva inicijativa nije orkestrirana iz Beograda, kako neki zagovornici tvrde, zvuči prazno. Politička simbioza između određenih frakcija u Crnoj Gori i vladajuće elite u Srbiji je dobro dokumentovana. Vjerovatno je da ovaj ponovni fokus na Kosovo služi kao zgodna dimna zavjesa, skrećući pažnju sa domaćih neuspjeha i percipirane nesposobnosti srpskog političkog rukovodstva. Kada je opipljiv napredak u ekonomskom razvoju, vladavini prava i demokratskim reformama nedostižan, bauk nacionalnog identiteta i teritorijalnih pretenzija nudi snažnu i opasnu diverziju.

Put Crne Gore ka Evropskoj uniji je jasan, iako izazovan. Zahtijeva nepokolebljivu posvećenost reformama, regionalnoj saradnji i spoljnoj politici koja je usklađena sa evropskim vrijednostima i principima. Svaki pokušaj ponovnog otvaranja pitanja priznanja Kosova u ovom kritičnom trenutku nije samo diplomatski promašaj; to je direktan napad na stratešku budućnost Crne Gore. Oni koji zagovaraju takvu podjeljivu retoriku, bilo vođeni iskrenim uvjerenjem ili ciničnom kalkulacijom, svjesno ili nesvjesno, rade protiv samih interesa države koju tvrde da predstavljaju. Njihovi postupci ne služe crnogorskom evropskom snu; oni prijete da ga pretvore u daleku, nedostižnu fatamorganu.

Možda i zbog toga nijesu više dio vlasti.

Autor je ekonomista