Kako je Izrael pretvorio evrovizijsku binu u oruđe meke moći?
„Izraelska vlada je preuzela Eurosong“, rekao je predsjednik upravnog odbora islandskog javnog emitera, Stefan Jon Hafstajn
Prošle jeseni i zime, visoke izraelske diplomate hitno su kontaktirale zvaničnike i televizijske emitere širom Evrope zbog osjetljive, iako neočekivane teme: izrazito kičastog Eurosonga.
Emiteri su željeli da zabrane Izraelu učešće na Eurosongu i prijetili bojkotom takmičenja zbog rata u Gazi. Neki su čak optužili izraelsku vladu da je uticala na rezultate masovnom kampanjom glasanja.
Izrael je vjerovatno imao veće diplomatske brige od takmičenja u pop muzici, čak i takvog koje prati 166 miliona gledalaca širom svijeta. Komisija Ujedinjenih nacija nedavno je optužila Izrael za genocid, što je ta zemlja odlučno negirala. Svjetski lideri su priznavali palestinsku državnost, čemu se Izrael dugo protivio.
„Pomalo sam iznenađen zašto se ambasada bavi ovim pitanjem“, napisao je Stefan Eirikson, čelnik islandske javne televizije, izraelskom diplomati koji je u decembru želio da razgovara o Eurosongu.
Taj ranije neobjavljeni diplomatski pritisak da Izrael ostane na Eurosongu bio je samo jedan dio drame koja se tokom protekle godine odvijala oko najgledanijeg kulturnog događaja na svijetu. Za izraelsku vladu, Eurosong je postao više od proslave šljokičastih kostima, gej prajda i pirotehničkih scenskih nastupa. Postao je prilika da, kroz dobre plasmane svojih pjevača, popravi narušeni ugled zemlje i okupi međunarodnu podršku.
Ovogodišnje takmičenje počinje danas, nakon najveće krize u 70-godišnjoj istoriji Eurosonga. Island i još četiri zemlje bojkotuju takmičenje u znak protesta zbog učešća Izraela. Neprofitna Evropska radiodifuzna unija, koja organizuje takmičenje, suočava se s finansijskim izazovima.
Istraga Njujork tajmsa utvrdila je da je vlada premijera Benjamina Netanjahua sprovela dobro organizovanu kampanju u kojoj je Eurosong prihvatila kao sredstvo meke moći, dok se tajnoviti organizator takmičenja pokazao nespremnim da na to odgovori.
Kako je inače vedro takmičenje postalo posredna borba oko bliskoistočnih pitanja i ljudskih prava, Eurosong je imao poteškoća da odbrani jedno od svojih osnovnih načela: da politika nema nikakvu ulogu u tom događaju.
Napori Izraela da utiče na glasanje na Eurosongu bili su širi i počeli su godinama ranije nego što je dosad bilo poznato. Čak i prije nego što je kontroverza oko glasanja izbila u javnost, finansijski podaci pokazuju da je Izrael potrošio najmanje milion dolara na marketing u vezi sa Eurosongom. Dio tog novca došao je iz Netanjahuove kancelarije za „hasbaru“ (eufemizma za propagandu u inostranstvu) radi promocije izraelskog pjevača.
Izraelsko Ministarstvo spoljnih poslova nije odgovorilo na detaljne zahtjeve za komentar.
Portparol Netanjahuove kancelarije rekao je da će razmotriti pitanja i odlučiti da li će odgovoriti. Nije odgovorio.
Direktor Eurosonga Martin Grin rekao je u intervjuu da su postupci Izraela prošle godine bili pretjerani, ali da nijesu doprinijeli neočekivanom drugom mjestu Izraela.
Međutim, istraga Tajmsa, zasnovana na ranije neobjavljenim podacima o glasanju, dokumentima Eurosonga i intervjuima sa više od 50 ljudi, pokazala je da je kampanja lako mogla promijeniti ishod takmičenja.
Izraelska pjevačica pobijedila je u glasanju publike u zemljama u kojima ankete pokazuju da je Izrael veoma „nepopularan”. Analiza glasova pokazuje da je u nekim zemljama bilo dovoljno svega nekoliko stotina ljudi da preokrenu glasanje publike, što zatim može oblikovati konačan ishod zbog sistema glasanja na takmičenju.
Nema dokaza da je Izrael, kako su neki fanovi Eurosonga spekulisali, koristio botove ili druge prikrivene taktike za manipulaciju glasanjem.
Organizatori su potpune podatke o glasanju čuvali kao strogu tajnu, čak i od sopstvenih emitera. Suočeni s unutrašnjom pobunom i prijetnjama izraelskih saveznika da će napustiti takmičenje, javno su umanjivali značaj izraelske glasačke kampanje i nikada je nijesu temeljno istražili.
Organizatori takmičenja naručili su analizu stavova emitera o Izraelu, ali su kompletan izvještaj zadržali u tajnosti. Sazvali su glasanje o ostanku Izraela na takmičenju, a zatim ga naglo otkazali. Odvraćali su emitere od razgovora s novinarima.
„Izraelska vlada je preuzela Eurosong“, rekao je predsjednik upravnog odbora islandskog javnog emitera, Stefan Jon Hafstajn.
Kupovina reklama i koordinacija poruka na društvenim mrežama nijesu nezakonite. Eurosong je, na kraju krajeva, samo pjevačko takmičenje — iako najveće na svijetu. Ali iako vlade često pokušavaju da iskoriste publicitet koji im donose njihovi pjevači, nijedan promotivni napor predvođen vladom nije bio toliko obiman i kontroverzan kao izraelski.
„Glas Izraela treba da se čuje svuda“, rekao je ceremonijalni izraelski predsjednik Isak Hercog, koji je prošle godine pokretao pitanje bojkota na sastancima sa svjetskim liderima. „Treba da učestvujemo, treba visoko da podignemo našu zastavu i treba da pošaljemo najbolje izvođače na Eurosong.“
Eurosong, koji je nekada lansirao međunarodne karijere grupe ABBA i Selin Dion, suočava se s neizvjesnom budućnošću. Finansijske projekcije koje je pregledao Tajms procijenile su prošle godine da će bojkot neprofitnu radiodifuznu grupu koštati stotine hiljada dolara u kotizacijama. Grin je rekao da su finansije Eurosonga stabilne, ali je priznao da imaju problema da pronađu sponzore.
„To je svakako jedan od najvećih izazova s kojima smo se suočili“, rekao je Grin o kontroverzi oko Izraela. Ali Eurosong, dodao je, postoji kako bi pokazao globalni sklad — „da pokaže svijet kakav bi mogao biti“.
Ovo je priča iznutra o kontroverzi koja je gotovo slomila Eurosong.
Eurosong kao meka moć
U maju 2024. fanovi su se okupili u švedskom obalskom gradu Malmeu na prvom Eurosongu od početka rata u Gazi.
Uprkos nazivu, Eurosong okuplja pjevače i emitere iz cijelog svijeta. Izrael je debitovao 1973. godine. Muzičari se takmiče pod nacionalnim zastavama, ali nastupe finansiraju emiteri.
U to vrijeme nije postojalo jasno pravilo koje je zabranjivalo državnu promociju, ali nezavisnost je jedno od osnovnih načela Eurosonga.
Ipak, izraelska vlada je tiho promovisala nastupe svog emitera najmanje od 2018. godine, prema Doronu Medaliju, bivšem izraelskom autoru pjesama za Eurosong. Vlada je te godine potrošila više od 100.000 dolara na promociju na društvenim mrežama, rekao je on. Izrael je pobijedio.
Medali je rekao da je ta pobjeda “uvjerila izraelske lidere da je Eurosong dobra investicija”.
Netanjahuova vlada povećala je budžet uoči takmičenja u Malmeu, pokazuju podaci.
Evropsko javno mnjenje protivilo se ratu, a neke muzičke organizacije već su pozivale da se Izrael izbaci sa Eurosonga. Dobar plasman Izraela pokazao bi da evropska javnost voli tu zemlju, prema izraelskim zvaničnicima. Oni su, kao i neki ljudi bliski Eurosongu, govorili pod uslovom anonimnosti, bilo zato što nijesu bili ovlašćeni da javno govore ili zato što su se plašili odmazde organizatora takmičenja.
U Malmeu je izraelska vlada potrošila više od 800.000 dolara na reklame povezane sa Eurosongom, prema podacima izraelske Vladine agencije za oglašavanje. Podaci, koje je pribavio izraelski medijski nadzornik The Seventh Eye i dostavio Tajmsu, pokazuju da je najveći dio novca došao iz Ministarstva spoljnih poslova. Jedna stavka iz premijerove kancelarije za hasbaru pokazuje da je i ona izdvojila novac za „promociju glasanja“.
Izraelski javni emiter Kan saopštio je Tajmsu da nije imao prethodna saznanja o vladinim reklamnim kampanjama i da, prema njegovim saznanjima, „pravila takmičenja nijesu prekršena“.
Godine 2024. izraelska pjevačica Eden Golan osvojila je drugo mjesto u glasanju publike i pobijedila u glasanju u mnogim zemljama u kojima je “propalestinsko raspoloženje” snažno. „Svijet, izgleda, nije protiv nas“, napisao je izraelski portal Ynet.
Ynet je naveo da se Ministarstvo spoljnih poslova oglašavalo na YouTubeu tokom Eurosonga. Ali ta priča, kao i neobični obrasci glasanja, inače su privukli malo pažnje.
Emiteri Eurosonga bili su zaokupljeni drugim stvarima. Aktivistkinja Greta Tunberg i hiljade drugih ljudi okupili su se u Malmeu, protestujući zbog učešća Izraela. Na sceni je nekoliko pjevača nosilo palestinske simbole. Holandski reper Jost Klajn izbačen je zbog nepovezanog incidenta s kamermankom.
Ali jedan emiter, iz Slovenije, primijetio je neobičan ishod glasanja i zatražio od Eurosonga da objavi više podataka. Organizatori nikada nijesu odgovorili, rekao je taj emiter.
Eurosong je prošle sedmice saopštio da nijednu izraelsku promociju iz 2024. nije ocijenio pretjeranom.
Eurosong je ostavio Malme iza sebe, ali njegovi problemi su tek počinjali.
"Glasajte 20 puta!"
Na Eurosongu 2025. u Bazelu, u Švajcarskoj, Izrael je zauzeo drugo mjesto u ukupnom plasmanu i pobijedio u glasanju publike — ponovo osvajajući zemlje u kojima su ljudi otvoreno govorili protiv izraelske politike.
Ovog puta neočekivani rezultati su primijećeni.
Koristeći Guglov arhiv oglasa i reklama, novinari finskog emitera Yle otkrili su da je izraelska vlada kupila onlajn reklame na više jezika, pozivajući ljude da za izraelsku predstavnicu Juval Rafael glasaju maksimalnih 20 puta.
Podaci o potrošnji za to takmičenje nijesu dostupni, ali izraelska kampanja bila je šira i koordinisanija nego u Malmeu.
Sam Netanjahu objavio je na društvenim mrežama grafiku kojom je ohrabrivao ljude da glasaju 20 puta za Rafael. Proizraelske grupe širom Evrope objavljivale su istu i slične grafike. Zamjenik izraelskog ambasadora u Austriji Ilaj Levi Judkovski rekao je Tajmsu da je kontaktirao jednu dijasporsku grupu kako bi okupio podršku za Rafael.
Medali, izraelski autor pjesama, branio je tu strategiju. Izrael troši toliko na bezbjednost, rekao je, da je pravedno da vlada finansira promociju.
„Svi su ljubomorni i isprovocirani zato što Izrael postiže odlične rezultate“, rekao je.
Izraelski promotivni napori lako su mogli uticati na glasanje publike, pokazala je analiza podataka o glasanju. Razlog je to što u nekim zemljama, prema podacima, glasa tako malo ljudi da je svega nekoliko stotina osoba koje bi glasale više puta moglo promijeniti ishod.
Nakon takmičenja, slovenački emiter ponovo je zatražio podatke o glasanju i zaprijetio povlačenjem. Drugi su privatno tražili spoljnu istragu.
Grin, direktor, obećao je da će upravno tijelo Eurosonga preispitati glasanje. Ali ta grupa nikada nije dobila potpunu analizu glasova, već samo „osnovne“ podatke, priznao je Grin.
Ni on ni radiodifuzna unija nijesu naručili nezavisnu istragu.
„Veoma, veoma smo zadovoljni što je rezultat istinit, pošten i analiziran“, rekao je Grin.
U julu, na sastanku emitera u Londonu, nezadovoljstvo je raslo. Španija je pozvala na raspravu o učešću Izraela i na promjenu sistema glasanja, koji je smatrala podložnim manipulaciji.
Umjesto istrage, Eurosong je angažovao konsultanta, češkog radiodifuznog veterana Petra Dvoržaka, da intervjuiše članice o učešću Izraela.
Mišljenja su se uveliko razlikovala. „Ponekad su jednostavno osjećali da Izrael kao država ponekad koristi ovaj događaj kao neku vrstu promotivnog alata“, prisjetio se Dvoržak u intervjuu. Drugi su željeli da Eurosong preskoči ili odloži takmičenje 2026. Neki su smatrali da Kan, izraelski emiter, ne treba da snosi odgovornost za postupke svoje vlade.
Emiteri su kasnije dobili samo sažetak Dvoržakovih nalaza, ne i njegov izvještaj, što je kod nekih učvrstilo stav da je cijeli postupak bio gubljenje vremena.
Do kraja septembra pet emitera — Island, Irska, Holandija, Španija i Slovenija — otvoreno je razmatralo bojkot.
Tinjajuća kontroverza kulminira
Sastanak Eurosonga u Hrvatskoj tog mjeseca nije ublažio zabrinutost. Umjesto toga, Grinov tim održao je dvije naizgled kontradiktorne prezentacije, prema riječima dvoje učesnika.
U prvoj prezentaciji tvrdilo se da Izrael nije uticao na ishod 2025. godine. Detaljni podaci nijesu ponuđeni. Druga prezentacija savjetovala je emitere kako da koriste društvene mreže da bi obezbijedili više glasova.
Nekima u prostoriji izgledalo je kao da organizatori poručuju da onlajn kampanje mogu uticati na glasanje, ali da izraelska nije.
Organizatori su se našli između suprotstavljenih frakcija. Kružile su glasine da bi Norveška i Portugal mogli da se pridruže grupi od pet nezadovoljnih zemalja ako Izrael ostane na sceni. Dokumenti pokazuju da su izraelski saveznici, poput Njemačke i Estonije, bili protiv zabrane.
Organizatori su izračunali finansijske posljedice oba scenarija: gubitka kritičara Izraela ili gubitka Izraela i njegovih branilaca. Nijedan ishod nije bio dobar, pokazuju dokumenti. Prema nekim procjenama, Eurosong je mogao izgubiti više od 600.000 dolara u kotizacijama.
Stvari su postale toliko loše da je čak i šef austrijskog javnog emitera u jednom internom razgovoru iznio mogućnost da se njegova zemlja povuče u znak podrške Izraelu, prema osobi direktno upoznatoj s razgovorom. To bi takmičenje 2026, planirano u Beču, ostavilo bez domaćina.
Portparol austrijskog emitera rekao je da je „uvijek bilo jasno“ da će Beč biti domaćin. Šef emitera je u međuvremenu podnio ostavku.
U pismu članicama krajem septembra, Eurosong je priznao da se „nikada ranije nije suočio s ovako podijeljenom situacijom“ i najavio vanredno glasanje o učešću Izraela.
Privatno, pravnici Eurosonga dali su izuzetan savjet: organizatori bi mogli zakonito isključiti Izrael ako to žele.
Eurosong rastrzan
Nekoliko sedmica kasnije, Eurosong je otkazao vanredno glasanje, pozivajući se na novo primirje u Gazi. Pitanje je odloženo za decembar.
Emiteri su i dalje imali pitanja o ljudskim pravima i izraelskoj marketinškoj kampanji. Ali Eurosong je, izgleda, želio da kontroverza nestane. Njegov komunikacioni tim poslao je imejl kojim je odvraćao emitere od razgovora s novinarima.
Odlaganje je izraelskoj vladi dalo vremena za diplomatski pritisak.
Izraelske ambasade kontaktirale su emitere u najmanje tri zemlje, prema dokumentima i intervjuima s ljudima uključenim u proces. U četvrtoj zemlji, izraelska vlada kontaktirala je Ministarstvo spoljnih poslova kako bi razgovarala o Eurosongu.
Konačno, u decembru, nakon mjeseci rasprave i odlaganja, emiteri su se okupili u Ženevi da razmotre učešće Izraela.
Eurosong je ponovo izbjegao pitanje.
Radiodifuzna unija organizovala je glasanje o tome da se svaki gledalac ograniči na 10 glasova i da se „obeshrabre nesrazmjerne promotivne kampanje“.
Postojao je obrt: ako članice odobre promjene, pristale bi da Izrael ostane na Eurosongu — a da nikada izričito ne glasaju o tom pitanju. Neke članice su Dvoržaku rekle da ne žele da budu pozvane na odgovornost u svojim zemljama zbog takvog glasanja.
Predsjednica radiodifuzne unije Delfin Ernot Kunsi priznala je da bi takvo rješenje „moglo djelovati prilično bizarno“. Ali, objasnila je, neglasanje je „najdemokratskije moguće rješenje“, prema zapisniku sa sastanka.
Frederik Delaplas iz belgijskog emitera VRT nije bio uvjeren. Eurosong se, rekao je na sastanku, „krije iza smjernica“ umjesto da raspravlja o ljudskim pravima.
Tajnim glasanjem, emiteri su odobrili izmjene pravila. Izrael će ostati na Eurosongu, a da niko ne mora da glasa o tom pitanju.
Pet nezadovoljnih emitera brzo je objavilo bojkot.
Grin je rekao da nova pravila rješavaju „problem percepcije“, a ne stvarne probleme.
Na ovogodišnjem Eurosongu u Beču, druge zemlje testiraju nova pravila, mobilišući svoje dijaspore da glasaju.
Još jedna izraelska reklama ponovo izaziva kontroverzu. Tim izraelskog predstavnika Noama Betana širio je promocije na društvenim mrežama u kojima poziva ljude da za njega glasaju 10 puta.
Organizatori Eurosonga, nastojeći da izbjegnu ponavljanje prošle godine, formalno su upozorili emitera i zatražili da objave budu uklonjene. „Direktan poziv da se glasa 10 puta za jednog izvođača ili pjesmu takođe nije u skladu s našim pravilima, niti s duhom takmičenja“, rekao je Grin.
Ponovo je uvjerio javnost da takve kampanje ne mogu uticati na ishod.
( Njujork tajms )