Evropa da uči od Kine ako želi da preživi doba haosa
Umjesto da budu opsjednuti pravilima koja su prestala da budu važna, Evropljani moraju razmotriti mogućnost da Pekingu uzvrate istom mjerom
Sjedinjene Države i Izrael su možda započeli rat u Iranu, ali - osim samih zaraćenih strana - Kina i Evropa su te koje bi od njega mogle najviše da izgube. Ipak, dok evropski lideri stoje kao zečevi zaslijepljeni farovima dok cijene energije divljaju, Kina je na krizu odgovorila izuzetnom smirenošću. Samouvjerenost Pekinga je upadljiva uoči samita između Trampa i Sija.
Razlog je to što je Kina bolje pripremljena za ono što nazivam dobom „ne-poretka“. To nije isto što i nered, u kojem pravila postoje, ali se krše. Ne-poredak je svijet u kojem pravila sama po sebi prosto prestaju da važe. Dok su evropske vlade bile opsjednute očuvanjem poretka, Kina je razrađivala kako da preživi haos.
Kina je taj trenutak vidjela prije deceniju i po, dok su Evropljani svoju bezbjednost prepuštali NATO-u, trgovinska pravila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, a snabdijevanje energijom Rusiji i Zalivu. Istovremeno, Peking je tiho gomilao ogromne zalihe nafte, hrane i poluprovodnika, zauzimajući dominantan položaj na globalnom tržištu rijetkih zemnih metala, kritičnih minerala i tehnologija budućnosti.
Sve strane su sada opčinjene teatralnošću Trampove Amerike, ali još veći dugoročni rizik jeste da Kina uspije da Evropi preotme prednost, oslabi njenu odbranu, deindustrijalizuje njene gradove i izloži je prinudi i ucjenama. Razmjere evropske izloženosti kineskoj dominaciji su zapanjujuće, a kineski industrijski višak kapaciteta i predatorski devizni kursevi čine otvorena evropska tržišta glavnom metom kineskog izvoza.
Dovoljno je pogledati industrije budućnosti. Nestašice fosilnih goriva izazvane ratom u Iranu podstiču mnoge Evropljane da s obnovljenim interesovanjem gledaju na tranziciju ka čistoj energiji. Ipak, svim ključnim elementima te tranzicije - od baterija, električnih vozila i solarnih panela do lanaca snabdijevanja u sektoru energije vjetra, ako se uskoro nešto ne preduzme - dominiraju kineske kompanije.
Štaviše, dok Evropa započinje masovno ponovno naoružavanje suočena sa sve većim ruskim prijetnjama, otkriva da zavisi od najvećeg trgovinskog partnera Moskve za tehnologije koje su joj potrebne da to ostvari. Zapanjujućih 80 odsto globalnog lanca snabdijevanja dronovima je kinesko, dok Kina obezbjeđuje 97 odsto magnezijuma koji koristi Evropska unija, ključne komponente u borbenim avionima, tenkovima i određenoj municiji. Peking je pokazao i da je spreman i sposoban da koristi ta uska grla kada procijeni da mu je to politički korisno, kao što je Tramp naučio na teži način kada je u oktobru 2025. bio primoran da odustane od svojih carina.
Neki evropski lideri strahuju da bi zauzimanje oštrijeg stava prema Pekingu značilo propuštanje obilja kineskih investicija. Međutim, veliki transferi tehnologije i ulaganja kojima je Peking mahao pred nosom odlazećem mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i španskom premijeru Pedru Sančezu tek treba da se ostvare. Vjerovatno se nikada i neće ostvariti, osim ako EU ne uvede carine koje bi podstakle kineske kompanije da grade u Evropi, umjesto da izvoze proizvode iz Kine.
Polovične carine koje je EU uvela u automobilskom sektoru dovele su do otvaranja nekoliko fabrika kompanije BYD, ali te mjere su preniske da bi zaista promijenile računicu kineskih firmi. Umjesto fabrika koje bi Kinezi gradili u istočnoj Evropi i koje bi zapošljavale hiljade ljudi, Evropa će vjerovatnije svjedočiti brzoj deindustrijalizaciji, dok jeftiniji - a često i bolji - kineski proizvodi preplavljuju evropska tržišta. Strahovi da bi Baden-Virtemberg, dom Mercedesa i Poršea, mogao da se pretvori u njemački Detroit možda jesu pretjerani, ali ne previše.
Da bi izbjegla budućnost u kojoj je siromašnija i manje sposobna da se brani, Evropa mora razviti sposobnost samostalnog djelovanja u svijetu bez poretka. To će značiti da se ponaša više poput Kine - i možda Pekingu uzvrati istom mjerom.
Umjesto da se oslanja na spoljašnja pravila koja će je štititi ili da misli da može uređivati svijet, Kina je selektivno zatvarala svoje ogromno unutrašnje tržište za strane kompanije. Istovremeno je predvidjela kuda se svijet kreće i pozicionirala se tako da od toga ima koristi.
Evropa sada mora učiniti isto - prozor prije nego što njeni proizvođači trajno izgube bitku s Kinom brzo se zatvara. Evropljani moraju spriječiti da njihov kapital odlazi u inostranstvo, u SAD, i iskoristiti ga za ogroman investicioni zamah u zelene tehnologije, vještačku inteligenciju i odbranu. Moraju izgraditi strateške zalihe kritičnih minerala kako bi evropska odbrambena industrija bila nešto otpornija na krize. Države bi trebalo da preuzmu jasne političke obaveze da kupuju baterije proizvedene u Evropi i da isključe kineske vjetroturbine iz svoje infrastrukture.
Međutim, smanjenje rizika nije dovoljno. Evropljani moraju shvatiti da i sami imaju poluge koje mogu povući. Prije svega, tu je čuvena trgovinska „bazuka“ EU, odnosno instrument protiv prinude, koji su vlade donedavno nerado koristile. Zamajac se možda konačno pomjera u pravom smjeru. Kleman Bon, francuski visoki komesar za strategiju i planiranje, nedavno je tvrdio da bi carine od 30 odsto na svu kinesku robu trebalo da budu na stolu, iako je ta cifra znatno iznad zvaničnog stava francuske vlade. Akt o digitalnim tržištima i Akt o digitalnim uslugama EU, koji su poznati po tome što nerviraju Marka Zakerberga i Ilona Maska, mogli bi se takođe iskoristiti za ograničavanje poslovanja TikTokove matične kompanije BajtDens, kao i Tencenta i Alibabe u Evropi. Postoje i još agresivnije opcije: malo ko shvata da bi Evropa mogla da prizemlji više od polovine svih kineskih komercijalnih aviona uskraćivanjem softverskih ažuriranja za kinesku flotu Erbasa.
Taj skup instrumenata mogao bi Evropu i Kinu dovesti u ravnopravniji položaj, ali njegove koristi daleko prevazilaze odnose EU i Kine. On bi Evropi omogućio i da se suprotstavi Trampu ako ponovo pokuša nešto s Grenlandom, pojača pritisak na Ukrajinu ili zaprijeti da će Evropi uskratiti pristup američkoj tehnologiji. Kada evropske vlade počnu da razmišljaju o tome kako da prežive haos, umjesto da očuvaju poredak, biće sposobnije da izdrže čitav niz prijetnji koje se pojavljuju u našem dobu ne-poretka.
Autor je direktor Evropskog savjeta za spoljne odnose i autor knjige „Preživjeti haos: Geopolitika kada pravila zakažu“
Tekst je preuzet iz "Gardijana"
Prevod: N.B.
( Mark Leonard )