Djeca koja imaju ADHD često izgledaju kao "stalno u pokretu": Iza toga se krije mnogo više od običnog bunta
"ADHD je neurorazvojni poremećaj koji se javlja u ranom djetinjstvu i prati osobu kroz sve sfere života. Prezentuje se kroz nepažnju, impulsivnost i hiperaktivnost, a kod neke djece motorna hiperaktivnost je naročito upadljiva", kaže dr Jelena Kovačević, specijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije
Nemir, raspršenost, impulsivnost, djeca koja imaju ADHD često izgledaju kao "stalno u pokretu", ali iza toga se krije mnogo više od običnog bunta. ADHD je poremećaj pažnje koji utiče na svakodnevni život, školu i odnose u porodici, a simptomi se mogu pojaviti već u ranom djetinjstvu objasnila je za Boje jutra na Televiziji Vijesti dr Jelena Kovačević, specijalistkinja dječje i adolescentne psihijatrije.
"ADHD je neurorazvojni poremećaj koji se javlja u ranom djetinjstvu i prati osobu kroz sve sfere života. Prezentuje se kroz nepažnju, impulsivnost i hiperaktivnost, a kod neke djece motorna hiperaktivnost je naročito upadljiva", kaže Kovačević.
Kod tinejdžera simptomi ADHD-a se često zamijene buntom, jer ne mogu pratiti pravila škole ili društvene norme.
"Razlika između bunta i ADHD-a je u tome što ADHD izazove u svim sredinama kod kuće, u školi, na hobijima – dok bunt obično ima situacioni karakter", dodaje ona.
Ekrani i dinamični crtani filmovi dodatno skraćuju pažnju i povećavaju impulsivnost, ali ne izazivaju sam poremećaj. Mozak osoba s ADHD-om prirodno teži brzoj nagradi, što otežava fokus na svakodnevne zadatke. Ipak, mnogi uspijevaju postići visoke rezultate, posebno u oblastima koje ih zanimaju.
"Neko iz ADHD zajednice rekao je da je to 'poremećaj bola, moći i paradoksa'. Djeca i odrasli s ADHD-om mogu imati supermoći, hiperfokus i izuzetnu kreativnost – ali istovremeno zaboravljaju osnovne stvari poput plaćanja računa ili organizacije vremena. Paradoks je da istovremeno mogu biti uspješni u vrlo zahtjevnim poslovima", ističe Kovačević.
Rano prepoznavanje i psihoedukacija porodice i škole ključni su za podršku djetetu.
"Roditelji trebaju razumjeti kako njihovo dijete funkcioniše i tražiti stručni savjet kada ne mogu objasniti ponašanje ili ga promijeniti", zaključuje doktorica.
Globalno, oko sedam odsto djece ima ADHD, što pokazuje koliko je važno adekvatno razumijevanje i podrška.
( Suzana Ćetković )