Gardijan: Palestinci primorani da ruše sopstvene domove kako bi napravili mjesta za izraelski tematski park

U podnožju strme i gusto naseljene doline, odmah ispod zidina Starog grada u Jerusalimu, zemlja se posljednjih sedmica tresla od pneumatskih čekića i buldožera.

To su zvuci Jerusalima već decenijama, dok izraelska država neumorno nastoji da okupiranom istočnom dijelu grada nametne jednoobrazni jevrejski identitet, brišući njegov palestinski karakter, piše britanski list Gardijan.

Obično su za volanom buldožera radnici države i opštine, ali u naselju al-Bustan, u sjenci džamije Al Aksa iz 11. vijeka, buka sada potiče od novijeg razvoja događaja.

To je zvuk Palestinaca koji ruše sopstvene porodične kuće.

„Ovo je zaista teško. Ovo je gorko“, rekao je Jalal al-Tavil, gledajući traktor koji je unajmio, s prednjim utovarivačem i pneumatskim čekićem pozadi, kako razara posljednje ostatke kuće koju je sagradio njegov otac, a koja se nalazila na mjestu kuće njegovih djeda i babe.

Do srijede ujutro većina zidova bila je srušena do temelja, a šut naguran na jednu gomilu. Al-Tavil je debeli, čvorasti korijen vinove loze stare 35 godina ostavio za kraj.

„Davala je grožđe cijelom al-Bustanu“, rekao je. Proljećni listovi loze već su iznikli duž pergole iznad njega, ali se pomirio s tim da više nikada neće roditi.

Iskustvo rušenja sopstvene porodične kuće i istorije iscrpilo je al-Tavila, ali se sve svelo na surovu ekonomiju. Jerusalimska opština mu je rekla da će ga koštati 280.000 šekela (72.000 funti) ako njeni radnici sruše kuću. Unajmljivanje sopstvene opreme i radnika koštalo bi ga manje od desetine tog iznosa.

„Takođe, ako oni to urade, preoraće zemlju i napraviti potpuni haos“, rekao je. Za njega je to, kako je naveo, kao da mu je dat izbor između samoubistva i ubistva.

Više od 57 kuća u al-Bustanu, dijelu šireg kvarta Silvan u Istočnom Jerusalimu, srušeno je u posljednje dvije godine, a najmanje osam je predviđeno za rušenje u narednim sedmicama. Na tom mjestu trebalo bi da bude izgrađen biblijski tematski park pod nazivom Kraljev vrt, navodno na prostoru gdje se kralj Solomon odmarao prije tri milenijuma.

Park je zamišljen kao dio sve šireg, uglavnom doseljeničkog arheološkog projekta, usmjerenog isključivo na jevrejsku prošlost Jerusalima i skoncentrisanog oko onoga što se naziva Davidov grad – uprkos stavu mnogih izraelskih arheologa da vidljivi ostaci potiču iz drugih epoha, prije i poslije gvozdenog doba vladavine kralja Davida.

Aviv Tatarsky, viši istraživač u organizaciji Ir Amim, koja se zalaže za ravnopravno podijeljeni Jerusalim, kaže da al-Bustan oličava brisanje Palestinaca i iz geografije i iz istorije.

„Izrael nije spreman da prizna dvonacionalnu, multietničku, multikulturnu stvarnost Jerusalima i briše prije svega Palestince – ali zapravo sve što nije jevrejsko, a zatim to prekriva ovim diznificiranim besmislicama“, rekao je. „Ako se to sprovede do kraja, Izraelci će tamo ići i vidjeti priču parka, potpuno nesvjesni činjenice da su životi uništeni, da je čitava zajednica uništena da bi se napravio prostor za njega“, piše Gardijan.

Sjena tematskog parka Kraljev vrt nadvila se nad al-Bustanom prije gotovo dvije decenije, ali su buldožeri do sada bili zadržavani palestinskim otporom, u kombinaciji s međunarodnim protivljenjem i određenom ambivalencijom u izraelskoj politici.

Sve tri prepreke su pale nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023, rata u Gazi koji je uslijedio i povratka Donalda Trumpa na mjesto predsjednika SAD. Ambasadori drugih zemalja i dalje dolaze i obećavaju podršku, ali se, uz podršku Vašingtona, njihova zajednička intervencija pokazala nedjelotvornom.

„Psi lutalice koji noću obilaze naselje osjećaju se sigurnije od nas“, rekao je 60-godišnji Mohamed Kvaider, otac šestoro djece. On je nedavno srušio dio kuće koja je više od pola vijeka bila porodični dom, nadajući se da će umiriti urbaniste. Ove sedmice, međutim, čovjek iz opštine došao je da ga upozori da će se buldožeri vratiti da sravne i ostatak.

Kvaider ima hronične probleme s leđima, sina sa posebnim potrebama i nepokretnu staru majku koja ne može da se seli, i kaže da nemaju druge opcije.

„Ako nam sruše kuću, podići ćemo šator. Nećemo otići“, rekao je. „Možda pogrešno razumiju naš mentalitet kao Palestinaca. Nijesmo laka meta. Ne možete nam uzeti zemlju.“

Njegova majka, Jusra, vezana je za krevet u maloj prizemnoj sobi. Njena životna priča odražava modernu palestinsku istoriju. Rođena je prije 97 godina u Jafi, ali je njena porodica bila primorana da pobjegne 1948. godine, u onome što Palestinci nazivaju Nakba, odnosno Katastrofa – masovno raseljavanje koje je druga strana istorijske medalje izraelske nezavisnosti te godine.

Dan sjećanja na Nakbu obilježen je u petak, dan nakon što su izraelski Jevreji nacionalističkim maršem kroz Stari grad obilježili Dan Jerusalima, uz povike „smrt Arapima“.

Iz Jafe, porodica Jusre Kvaider potražila je sklonište u selu Jalo, na teritoriji pod jordanskom kontrolom zapadno od Jerusalima. Godine 1967. ponovo su protjerani u šestodnevnom arapsko-izraelskom ratu, a izraelske snage srušile su njihovu kuću i ostatak sela. Odatle su 1970. otišli u jevrejsku četvrt Starog grada Jerusalima, ali su tamo mogli da ostanu samo tri godine, prije nego što su novi gospodari grada srušili velike djelove tog područja.

„Poslije jevrejske četvrti došli smo ovdje, u Silvan. Odavde ne odlazimo. Ni ja, ni moja djeca“, rekla je.

Dvije kuće dalje, Fakhri Abu Diab, lider zajednice u al-Bustanu, donio je istu odluku kada je njegova porodična kuća srušena 2024. Sada on i njegova supruga Amina žive u montažnoj kabini usred ruševina nekadašnjeg porodičnog doma četiri generacije. Među ruševinama je ostao samo dio kuhinje stare kuće.

„Ovdje smo nekada jeli s mojom djecom, mojim unucima“, rekao je Abu Diab. „Srušili su našu prošlost. Srušili su naša sjećanja. Srušili su naše snove. Srušili su moje djetinjstvo, naše djetinjstvo, i srušili su našu budućnost.“

Torturu života u ruševinama porodične istorije uporedio je sa fiziološkom bolešću. „Srce mi gori“, rekao je. „Možda me vidite kako sjedim s vama i razgovaram, ali iznutra gorim.“

Abu Diab i dalje otplaćuje kaznu od 43.000 šekela (skoro 13.000 eura) koju mu je opština nametnula kako bi pokrila troškove rušenja njegovog doma, po 4.000 šekela (1.193 eura) mjesečno. Rekao je da je morao da plati i 9.000 šekela (2.691 eura) za sendviče koje je policija jela dok je sprovodila višednevnu operaciju.

Jerusalimska opština nije odgovorila na zahtjev za komentar o svojim postupcima u al-Bustanu, ali je za portal +972 rekla da se planirani tematski park „gradi u korist svih stanovnika grada“ i da su kuće u al-Bustanu izgrađene nelegalno.

„Ovo područje nikada nije bilo predviđeno za stambenu namjenu, a Jerusalimska opština sada radi na izgradnji parka u oblasti koja pati od ozbiljnog nedostatka otvorenih javnih prostora“, navela je.

Opština je takođe saopštila da je „godinama pokušavala da pronađe rješenje za stanovnike koje bi uključivalo i stambenu alternativu, ali oni nijesu pokazali ozbiljno interesovanje za postizanje rješenja“.

Na to je Abu Diab ukazao da je zajednica odavno predstavila master plan za kvart sa dosta zelenih površina, za koji kaže da je odbačen na političkom nivou. Kada je riječ o dozvolama, rekao je da neke kuće, poput njegove, datiraju mnogo prije izraelske okupacije.

Opština je rutinski odbijala građevinske dozvole Palestincima u Istočnom Jerusalimu, dok ih je rutinski odobravala izraelskim Jevrejima. Osim toga, tvrdi Abu Diab, ista pravila se nikada ne primjenjuju na neovlašćena doseljenička naselja koja stalno niču u Istočnom Jerusalimu i na Zapadnoj obali.

Amina Abu Diab, nastavnica i socijalna radnica, rekla je da su joj sada glavna briga djeca o kojoj se stara, a koja se suočavaju s budućnošću beskućništva i neizvjesnosti.

„Kuća je dječji san o budućnosti, i ako neko dođe da je sruši, uništava snove i djetetov osjećaj sigurnosti“, rekla je. „I šta onda djeca misle o nama? Da ne možemo da zaštitimo sebe i da ne možemo da zaštitimo svoju djecu.“

( Da.M. )