Život između amfiteatra, klinike i čitaonice: Jovana Popović, studentkinja medicine na prestižnom Sapienza univerzitetu
Ujutro imam predavanja, popodne praksu na univerzitetskoj klinici, a nakon toga vrijeme provodim u čitaonici pripremajući ispite i ponavljajući gradivo
Studije medicine same po sebi predstavljaju veliki izazov, a kada se tome doda odlazak u drugu državu, novi jezik i potpuno drugačiji sistem obrazovanja, onda je jasno koliko je potrebno rada, discipline i hrabrosti. Upravo tim putem krenula je Jovana Popović iz Podgorice, studentkinja četvrte godine medicine na prestižnom Univerzitetu Sapienza u Rimu, jednom od najstarijih i najuglednijih univerziteta u Evropi.
Jovana Popović je završila osnovnu školu i gimnaziju u Podgorici.
“Tokom školovanja posebno su me zanimali biologija, hemija i strani jezici, pa su upravo ta interesovanja u velikoj mjeri uticala na moj izbor da nakon srednje škole upišem medicinu na Univerzitetu Sapienza u Rimu. Znanje koje sam stekla u gimnaziji mnogo mi je pomoglo, posebno tokom polaganja testa iz italijanskog jezika i veoma zahtjevnog prijemnog ispita koji je obuhvatao biologiju, hemiju, matematiku, fiziku, logiku i opštu kulturu”
Odlučujući motiv da upiše Sapienzu je činjenica da je to jedan od najstarijih i najuglednijih univerziteta u Evropi i pruža izuzetno kvalitetno obrazovanje.
“Prije donošenja odluke razgovarala sam sa studentima iz Crne Gore koji već studiraju tamo i svi su imali veoma pozitivna iskustva, kako sa studijama, tako i sa životom u Rimu. To mi je dodatno potvrdilo da je to pravi izbor za mene”.
Rim se Jovani veoma dopao jer, kako kaže, nudi mnogo mogućnosti, od kvalitetnih univerziteta i dobrih uslova za studiranje do brojnih sadržaja za studente.
“Posebno me oduševljavaju istorija i arhitektura grada. Piazza di Spagna, Fontana di Trevi, Piazza Navona i Koloseum samo su neki od spomenika koji ostavljaju bez daha”.
Podgoričanka živi u kvartu Piazza Bologna, blizu univerziteta, što joj mnogo olakšava svakodnevne obaveze.
“Sapienza ima veliki univerzitetski kampus sa bibliotekama, amfiteatrima i prostorima za učenje, ali i veliku univerzitetsku kliniku gdje studenti medicine imaju praksu”.
Dan studenta medicine u Rimu je veoma ispunjen.
“Ujutro imam predavanja, popodne praksu na univerzitetskoj klinici, a nakon toga vrijeme provodim u čitaonici pripremajući ispite i ponavljajući gradivo”.
Na Sapienzi ima veliki broj profesora i svaki predaje oblast za koju je specijalizovan.
“Profesori su dostupni za pitanja i dodatna objašnjenja, kako tokom predavanja, tako i tokom praktične nastave, što nam mnogo pomaže da povežemo teoriju i praksu”.
U Jovaninoj grupi uglavnom su italijanski studenti, dok stranaca ima svega nekoliko. Pored nje, tu su još dvoje kolega iz inostranstva.
“Zbog obaveza nemamo mnogo slobodnog vremena, ali kada možemo, izlazimo zajedno u univerzitetske kvartove Piazza Bologna i San Lorenzo, gdje se okupljaju studenti. Često razgovaramo o Crnoj Gori i mnogi od njih bi voljeli da je posjete”.
Ispiti na medicine, ističe Jovana, veoma su zahtjevni.
“Neki su samo usmeni, neki imaju i pismeni i usmeni dio, dok pojedini uključuju i praktični dio”.
Jovana još ne razmišlja o specijalizaciji.
“Trenutno mi je najvažnije da uspješno završim osnovne studije i steknem što više znanja i kliničkog iskustva. Još nijesam definitivno odlučila koju specijalizaciju želim, ali postoje određene grane medicine koje me posebno privlače. Velika prednost Sapienze je to što univerzitetska klinika ima mnogo odjeljenja, pa studenti mogu praksu obavljati u oblastima koje ih zanimaju i tako steći dragocjeno iskustvo”.
Jovana Popović bi voljela da se nakon završetka studija i dodatnog usavršavanja vrati u Crnu Goru i znanje stečeno u inostranstvu iskoristim kako bih dala doprinos našem zdravstvenom sistemu.
“Država bi trebalo da obezbijedi uslove u kojima mladi ljekari mogu da daju svoj maksimum kroz profesionalni rad, prije svega kroz pristup savremenoj medicinskoj opremi i mogućnost kontinuiranog stručnog usavršavanja”.
Izlazak iz zone komfora
Studije su je, priznaje Jovana, mnogo promijenile.
“Nakon školovanja u Crnoj Gori otišla sam u Italiju gdje nijesam poznavala nikoga. Prilagođavanje novoj sredini i drugačijem sistemu natjerali su me da izađem iz zone komfora, ali su me istovremeno učinili sigurnijom u sebe i spremnijom za izazove. Život daleko od porodice naučio me samostalnosti, odgovornosti i dobroj organizaciji, od pronalaska smještaja i organizacije budžeta do administrativnih obaveza. Najveći izazov bio je prelazak sa učenja na našem jeziku na stručni italijanski koji se koristi na fakultetu. To je zahtijevalo brzo usvajanje medicinske terminologije i ogromne količine gradiva”.
Najbolji italijanski univerzitet
Sapienza univerzitet u Rimu najbolje je rangirani italijanski univerzitet na Šangajskoj listi za 2025. godinu. Nalazi se u grupi od 101. do 150. mjesta u svijetu i jedini je univerzitet iz Italije među prvih 150. Kroz njegovu istoriju sa univerzitetom su bili povezani brojni nobelovci, među njima Enrico Fermi, Guglielmo Marconi, Emilio Segrè, Carlo Rubbia i Franco Modigliani.
( Vukašin Obradović )