Generacija rođena 2006. u Crnoj Gori: Glasniji i aktivniji
Koliko se mladi rođeni u Crnoj Gori nakon 2006. godine razlikuju od prethodnih generacija? Koliko se i sama Crna Gora promijenila za ove dvije decenije od referenduma na kojem je povratila nezavisnost?
Crna Gora slavi jubilej: 20 godina od referenduma na kojem je 55,5 odsto građana glasalo za nezavisnu i međunarodno priznatu državu, dok se 44,5 odsto izjasnilo za opstanak zajedničke države sa Srbijom. Time je 21. maja 2006, nakon 88 godina, obnovljena crnogorska nezavisnost.
Slavi i Kristina Perović. Ona je rođena upravo u maju 2006. Danas je studentkinja druge godine Fakulteta političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore.
„Moje odrastanje u nezavisnoj Crnoj Gori obilježile su društvene i političke promjene, ali i period u kojem su mladi postajali sve glasniji i aktivniji u društvu. Iako su podjele postojale, mislim da je moja generacija odrasla sa nešto više otvorenosti prema različitostima, sa većim pristupom informacijama i većom željom da učestvuje u promjenama kroz obrazovanje, aktivizam i omladinske inicijative“, kaže Perović za DW.
Političke podjele donekle opstale
Za 20 godina, Crna Gora je stigla na korak do članstva u Evropskoj uniji, a u NATO je ušla 2017. Prošla je i kroz brojna politička previranja, ali i doživjela mirnu smjenu vlasti 2020, kada su pobjednici sa referenduma svoje mjesto ustupili najvećim dijelom onima koji su 2006. bili za zajednicu sa Srbijom.
Broj stanovnika Crne Gore jeste porastao u posljednje dvije decenije, ali samo neznatno – između ostalog i zbog toga što su brojni mladi ljudi otišli u inostranstvo. Ono što je ostalo isto, iako u manjem obimu, jesu referendumske podjele iz 2006. koje su uglavnom političke prirode.
Veliki broj građana Crne Gore i danas se dijeli na Crnogorce i Srbe, spori oko jezika i zastave. Prosrpske partije i zvanično su pokrenule inicijativu za ustavno normiranje srpskog jezika kao službenog i za uvođenje „trobojke“ kao državne zastave – ali do izmjena nije došlo. Građanske i opozicione partije često ističu da bi to pitanje moglo da ugrozi političku stabilnost i evropski put, ali i sam identitet Crne Gore.
Ekonomska nezavisnost još nije zaokružena
Komentarišući crnogorsku ekonomiju dvadeset godina kasnije, ekonomski analitičar Miloš Vuković za DW ocjenjuje da je Crna Gora uspjela da održi nominalnu ekonomsku stabilnost i povremeno proizvede epizode rasta, ali nije izgradila dosljedan, produktivno utemeljen i socijalno pravedan ekonomski model. Zbog toga upozorava:
„Politička nezavisnost je ostvarena 2006. godine, ali ekonomska nezavisnost još nije zaokružena. Država je vraćena – sada joj se duguje ekonomija koja neće da zavisi od izgovora, eksternih priliva i srećnih okolnosti, već od sopstvene sposobnosti da proizvodi, izvozi, zadržava ljude i stvara razvoj koji se osjeća u realnom životu. Ako tridesetogodišnjica nezavisnosti 2036. godine bude dočekana sa istim portfoliom izgovora, problem više neće biti samo ekonomski, već istorijski.“
Vuković dodaje da se, umjesto jasne razvojne strategije, Crna Gora tokom dvije decenije uglavnom kratkoročno prilagođavala ekonomskim trendovima. Podsjeća da se rast suviše često oslanjao na priliv novca, ličnu potrošnju, uvoz, tržište nekretnina, sezonski turizam i zaduživanje, a premalo na produktivnost, proizvodnju i izvoz.
„Prvi talas stranih investicija nakon referenduma stvorio je privid ubrzanog razvoja, ali taj rast nije proširio proizvodnu osnovu zemlje. Bio je to rast na talasu novca, a ne rast izgrađen na znanju, tehnologiji i konkurentnosti“, kaže Vuković.
Mladi čekaju kartu za EU
Znanje ni danas nije glavni kriterijum pri zapošljavanju, već posao često završava partijska knjižica. Obrazovanje nije ozbiljno reformisano, a najbolji su otišli ili čekaju kartu za EU.
Nema zvaničnih podataka o broju mladih koji su na studijama ili rade u zemljama Evropske unije, ali rezultati Studije o mladima iz jugoistočne Evrope 2024. njemačke Fondacije Fridrih Ebert pokazuju da petina, odnosno 20,59 odsto, želi da napusti državu zbog loših socijalnih, životnih i ekonomskih uslova. Glavni razlozi za odlazak mladih su nemogućnost da nađu posao u svojoj struci, niska primanja i nezadovoljavajući životni standard.
Kristina Perović takođe želi da proba život u inostranstvu. „Za 20 godina želim da živim u Crnoj Gori koja je već uveliko članica Evropske unije i baštini evropske vrijednosti. Što se tiče budućnosti mladih, vidim ih prvenstveno u Crnoj Gori, ali smatram da je takođe važno da mladi imaju mogućnost da odu iz naše zemlje kako bi se obrazovali i usavršavali, ali i da, kada steknu nova znanja i iskustva, to vrate u Crnu Goru i koriste za razvoj društva i njegov napredak. Na taj način stvaramo kontinuitet u kojem mladi ne odlaze trajno, već se vraćaju i svojim znanjem i iskustvom doprinose svojoj zemlji“, zaključuje Perović.
Crna Gora naredna članica EU?
Do narednog okruglog jubileja obnove nezavisnosti očekuje se da će Crna Gora postati članica Evropske unije. I najviši zvaničnici EU u javnim obraćanjima vide je kao najizgledniju i prvu narednu članicu te zajednice.
Cilj Vlade u Podgorici je da se do kraja ove godine zatvore sva poglavlja u pregovorima sa Briselom, kako bi Crna Gora postala 28. članica EU do 2028. godine. Najnovije istraživanje Eurobarometra pokazuje da 66 odsto građana Crne Gore smatra da je članstvo dobra stvar, a 75 odsto vjeruje da će ulazak u EU donijeti državi konkretne koristi.
( Deutsche Welle )