NATO je znao i za bolje dane

Već na putu prema Švedskoj američki ministar vanjskih poslova Marko Rubio izjavio je da „ne misli da je iko iznenađen time što su Sjedinjene Države, a posebno predsjednik, trenutno vrlo razočarani NATO-om i onim što on predstavlja“.

Pogotovo kad je riječ o Španiji, koja je zabranila Pentagonu korišćenje tamošnjih baza za američke napade na Iran, rekao je, nameće se pitanje zašto bi SAD uopšte bile članica saveza koji joj ne pomaže kad im je to potrebno.

U sjenci te izjave, u petak i subotu (22. i 23. maj), održava se prvo okupljanje ministara vanjskih poslova NATO-a od početka rata s Iranom. To dolazi i u jeku brojnih najava SAD-a da će smanjiti vojni angažman u Evropi. Koliko brzo i u kojem obimu – to je zasad uglavnom ostalo nejasno. Jasno je samo da je raspoloženje među članicama Alijanse znalo biti i bolje.

Generalni sekretar NATO-a Mark Rute, kao i obično, nastoji da cijelu stvar prikaže u pozitivnom svjetlu. To što SAD ubuduće žele staviti na raspolaganje manje vojnika Savezu, prema njegovom mišljenju predstavlja i priliku „da se odmaknemo od nezdrave, pretjerane zavisnosti od jednog saveznika i krenemo prema pravednijoj raspodjeli odgovornosti za našu kolektivnu sigurnost“.

Odlaze pa ipak ne odlaze...

Odavno se više ne postavlja pitanje može li i želi li Evropa dati veći doprinos u ljudstvu, opremi i novcu za odbranu. Riječ je o tome da Evropa mora postati brža. Jer američka vlada vrši pritisak.

U igri je povlačenje 5.000 američkih vojnika iz Njemačke. Istovremeno je najprije zaustavljeno slanje 4.000 američkih vojnika u Poljsku, da bi onda američki predsjednik Donald Tramp ipak najavio slanje „5.000 dodatnih vojnika“ u Poljsku.

To je obrazložio dobrim odnosima s poljskim desno orijentisanim predsjednikom Karolom Navrockim. No nije naveo konkretan vremenski plan niti koje će trupe tamo biti stacionirane.

I prema riječima njemačkog ministra odbrane Borisa Pistorijusa još nema pouzdanih informacija kada i gdje će se tačno smanjivati broj vojnika: „Jedino zasad čujemo da je sve to dio odluke da će u Evropi biti stacionirana jedna čitava američka brigada.“

Američka brigada sastoji se od oko 4.000 vojnika i nakon što je na početku rata u Ukrajini Pentagon u Evropi stacionirao i četvrtu brigadu, po ovim planovima opet će ih biti samo tri.

Nema američkih raketa srednjeg dometa za Evropu

Iz vojne perspektive još je značajnija najava američke vlade da neće stacionirati krstareće rakete tipa Tomahavk u Njemačkoj. Tim oružjem srednjeg dometa Evropljani su privremeno željeli da zapuše rupu u odbrani jer još nijesu razvijeni sopstveni sistemi sličnih osobina.

Tu odluku njemačka vlada doduše prima sa žaljenjem, ali je – vjerovatno i zbog zategnutih odnosa s američkim predsjednikom Donaldom Trampom – ne kritikuje otvoreno.

„Usredsrijeđeni smo na dalje jačanje NATO-a“, naglašava umjesto toga portparol Vlade u Berlinu. Njemačka već sada preuzima više odgovornosti, kaže.

Slično razmišlja i ministar vanjskih poslova Johan Vadeful. Cilj je nova raspodjela tereta koja odgovara privrednom i vojnom potencijalu Njemačke i Evrope.

Kao i Rute, Vadeful ne želi da ostavi nikakvu sumnju u transatlantski savez: „Naša je poruka jasna: naš Savez čvrst je kao stijena i mi stojimo zajedno. I riječju i djelom.“

„NATO 3.0“

Cilj ministarskog sastanka NATO-a u Helsingborgu – gradu na jugu Švedske, na moreuzu Eresundu kraj kojeg svakodnevno prolaze brodovi ruske „flote iz sjenke“ – jeste poslati poruku što većeg jedinstva i potisnuti razlike koje su izbile na vidjelo tokom napada na Iran.

Prijetnja iz Rusije i rat protiv Ukrajine ostaju ključne teme Saveza. Kako bi NATO ostao djelotvoran, glavni sekretar Rute nakon povećanja finansijskih sredstava prošle godine sada želi Savezu dati i novi podsticaj.

„NATO 3.0“ naziv je te nove faze, za koju bi ministri vanjskih poslova u južnoj Švedskoj trebalo da postave temelje – prije nego što se u julu šefovi država i vlada sastanu na samitu NATO-a u Ankari.

( Deutsche Welle )