Od Pipera do francuskih vinograda: Balša Božović, student vinogradarstva i enologije

Postoje ljudi koji vrlo rano shvate šta žele da budu, ali mnogo je manje onih koji uspiju da taj unutrašnji osjećaj pretvore u životni put. Balša Božović pripada upravo toj drugoj grupi. Njegova priča nije samo priča o uspješnom studentu iz Crne Gore koji se školuje na prestižnim evropskim univerzitetima, već i o mladom čovjeku koji je iz porodične tradicije, ljubavi prema prirodi i lične radoznalosti izgradio jasnu viziju budućnosti.

Danas, nakon godina provedenih u Mađarskoj, Italiji i Francuskoj, Balša, uz stipendiju Vlade Crne Gore, završava magistarske studije iz oblasti vinogradarstva i enologije, radeći istraživanja u jednom od najznačajnijih evropskih centara za poljoprivredna istraživanja. Ipak, koliko god njegovo obrazovanje bilo internacionalno, njegovi korijeni ostali su čvrsto vezani za Crnu Goru, Pipere i ideju da jednog dana znanje stečeno širom Evrope vrati kući.

“Moje školovanje u Crnoj Gori budi zaista lijepe uspomene”, kaže Balša na početku razgovora.

Osnovnu školu “Štampar Makarije” i Gimnaziju “Slobodan Škerović” u Podgorici pamti po profesorima koji su, kako kaže, ostavili dubok trag u njegovom životu.

“Profesori su ti koji mogu da probude naša interesovanja i otkriju naše afinitete. Siguran sam da su moje profesorice biologije usmjerile moj dalji životni i profesionalni put”, priča on.

Još tokom školskih dana pokazivao je široka interesovanja. Bavio se glumom, recitovanjem, učestvovao u školskim manifestacijama, a kasnije se okrenuo volontiranju i omladinskom aktivizmu. Posebno mjesto u njegovom životu zauzima izviđački pokret, čiji je član i danas.

“Uvijek sam se trudio da dam doprinos svojoj zajednici i budem njen aktivan i koristan član”, kaže Balša.

Iako je Podgorica bila mjesto u kojem je odrastao i stekao prijateljstva za cio život, ideja o studiranju u inostranstvu javila se veoma rano.

“O školovanju vani počeo sam da razmišljam još u srednjoj školi. Ne zato što sam smatrao da je obrazovanje tamo nužno bolje, nego zato što život u inostranstvu donosi sasvim drugačije iskustvo”, objašnjava.

Za njega odlazak nije predstavljao bijeg, već priliku za sazrijevanje.

“Kada živite sami, morate da brinete o sebi. To je nemjerljivo važan dio odrastanja. Uz to dolaze upoznavanje različitih kultura, nova prijateljstva i vještine koje možda ne bih mogao da steknem da sam ostao kod kuće”, kaže on.

Njegov izbor studija nije bio slučajan. Odrastao je u porodici inženjera poljoprivrede, a veliki dio djetinjstva proveo je na porodičnom imanju u Piperima.

“Još kao dijete imao sam priliku da se praktično upoznam sa poljoprivredom, radom sa biljkama i životinjama. Kasnije sam kroz školovanje zavolio biologiju i prirodne nauke, pa se poljoprivreda nametnula kao logičan izbor”, priča Balša.

Osnovne studije završio je na Mađarskom univerzitetu poljoprivrede i prirodnih nauka - MATE, gdje je stekao široko znanje iz različitih oblasti agronomije, od biljne i animalne proizvodnje do agroekonomije i agrarne politike.

Ipak, vrlo brzo je znao u kom pravcu želi dalje da ide.

“Vinogradarstvo mi je bilo najopipljivije i oblast u kojoj sam sebe najviše pronalazio”.

KULTURE I FILOZOFIJE ITALIJE I FRANCUSKE

Zato je magistarske studije nastavio na Katoličkom univerzitetu Svetog srca u Pjaćenci i Višoj školi poljoprivrede u Anžeu.

Pjaćenca i Anže, iako povezani istom strukom, predstavljali su dva potpuno različita svijeta.

“Italijani su mnogo više posvećeni tehničkom aspektu vinogradarstva. Sve mora biti precizno i egzaktno. U Francuskoj postoji više umjetnosti, slobode i identiteta. Upravo zato je neprocjenjivo iskusiti obje kulture i filozofije”, objašnjava.

Danas se nalazi u Monpeljeu, gdje obavlja stručnu praksu i istraživanje na Institutu Agro Monpelje, jednom od najvećih evropskih centara za poljoprivredna istraživanja.

“Kada sam dobio priliku da učestvujem na projektu koji se bavi problemom suše u vinogradarstvu i da sarađujem sa najprestižnijim profesorima iz ove oblasti, znao sam da je to prilika koja se ne propušta”.

Njegovo uže interesovanje vezano je za fiziologiju i ekofiziologiju vinove loze - oblast koja proučava kako biljke reaguju na stres, sušu i klimatske promjene.

“Crna Gora je, baš kao i jug Francuske, ozbiljno pogođena visokim temperaturama i sušama. To predstavlja veliki rizik za vinogradarstvo i enologiju. Smatram da upravo istraživanja u ovoj oblasti mogu pomoći da pronađemo načine adaptacije i ublažavanja tih problema”.

Iza njegovih akademskih uspjeha stoje godine rada, ali i iskustvo života u različitim državama i kulturama. Tokom školovanja živio je u studentskim domovima sa kolegama iz Palestine, Vijetnama, Sirije, Gane, Indonezije i brojnih drugih zemalja.

“Studentski domovi su srž pravog iskustva studiranja. Dijelite sobu, kuhinju, svakodnevicu i život sa ljudima iz svih krajeva svijeta. Upravo tu nastaju prijateljstva koja ostaju za cijeli život”.

Kaže da svaki grad u kojem je živio nosi posebnu energiju.

Godolo u Mađarskoj pamti kao miran studentski gradić nadomak Budimpešte. Pjaćencu opisuje kao tipični italijanski grad sa uskim ulicama, pjacama, espresom i atmosferom koju je nemoguće odvojiti od Italije. Anže vidi kao potpuno drugačiji kulturni prostor, dok za Monpelje kaže da ima mentalitet najsličniji našem.

“Osjeća se taj mediteranski način života, sunce, more i neka opuštenost koja nam je bliska”.

RADNI DAN POČINJE ODLASKOM NA POSAO

Njegov svakodnevni život danas izgleda drugačije nego što mnogi zamišljaju studentske dane.

“Radni dan uglavnom počinje odlaskom na posao. Veći dio vremena provodim radeći praktično sa lozama, bilo u stakleniku, vinogradu ili klimatskim komorama. Značajan dio vremena odlazi i na obradu podataka, planiranje i istraživački rad”.

Nakon posla nastoji da pronađe vrijeme za sport, druženje i svakodnevne obaveze koje nosi samostalan život.

“Kada završim sa kuvanjem, čišćenjem i svim ostalim stvarima koje ranije možda nijesam dovoljno cijenio, najviše volim da vrijeme provedem sa prijateljima”, kaže uz osmijeh.

Posebno voli putovanja i istraživanje novih krajeva.

“Francuska je prepuna zanimljivosti. Vikendom najviše volim da putujem, obilazim prirodu ili jednostavno provedem vrijeme sa prijateljima”.

Tokom školovanja stekao je prijatelje sa gotovo svih kontinenata, ali priznaje da uvijek nastoji da pronađe ljude sa naših prostora.

“Naš mentalitet mi je najbliži. Ipak, mogu reći da sam stekao prijatelje iz cijelog svijeta i shvatio da nas mnogo više stvari povezuje nego što nas razdvaja”.

Mnogi njegovi prijatelji prije poznanstva sa njim nijesu znali gotovo ništa o Crnoj Gori.

“Uvijek pokušavam da ih upoznam sa našom zemljom i kulturom. Posebno sam ponosan kada prijateljima iz Tanzanije, Indije ili Južne Afrike mogu pokazati Perast, Pipere ili Durmitor”.

Njegov odnos prema studijama i profesorima izuzetno je ozbiljan. Nastava se uglavnom odvija u manjim grupama, što studentima omogućava direktnu komunikaciju sa profesorima.

“Profesori su veoma dostupni. Uvijek postoji prostor za pitanja, konsultacije i karijerno usmjeravanje. Oni nijesu samo predavači, već ljudi koji vam pomažu da pronađete svoj profesionalni put”.

Posebno izdvaja profesora Stefana Ponija, jednog od najuglednijih svjetskih stručnjaka iz vinogradarstva.

“Njegovo iskustvo i način na koji prenosi znanje zaista su impresivni”.

Kroz godine studiranja prošao je gotovo sve moguće oblike polaganja ispita - od usmenih i pismenih ispita do seminara, prezentacija, grupnih projekata i naučnih radova.

“Važno je razumjeti profesora i njegov način rada, ali je još važnije razumjeti suštinu onoga što učite. Kada zaista razumijete materiju, način ocjenjivanja postaje samo formalnost”.

Iako već šest godina živi van Crne Gore, kaže da nikada nije izgubio vezu sa domovinom.

“Trudim se da idem kući čim mi obaveze dozvole, jer su tamo moja porodica i prijatelji”.

Pažljivo prati dešavanja u Crnoj Gori, a posebno ga raduje razvoj sektora vinogradarstva i enologije.

“Crnogorska vina se sve više prepoznaju i van naših granica. Otvaraju se nove vinarije, ulaže se u kvalitet i to je nešto što me iskreno raduje”.

Na pitanje da li planira povratak u Crnu Goru, odgovara bez dileme:

“Svakako razmišljam o povratku. Volio bih da tamo zasnujem porodicu i da moja djeca odrastaju tamo gdje sam i ja odrastao”.

Dodaje da, koliko god čovjek naučio jezike i prilagodio se životu u inostranstvu, negdje vani uvijek ostaje stranac.

“Želio bih da znanje koje sam stekao primijenim u svojoj zemlji i dam doprinos zajednici”.

UMJETNIČKO DJELO “MADE IN PIPERI PDO”

Njegova želja je da profesionalni život veže za vinogradarstvo, bilo kroz akademski rad, istraživanja ili praktičan rad u prirodi.

A onda izgovara rečenicu koja možda najbolje opisuje njegovu viziju budućnosti:

“Nadam se da će sve ono što sam naučio u svijetu biti moje boje i četkice, crnogorski teruar moje platno, a konačno umjetničko djelo boca vina sa oznakom ‘Made in Piperi PDO’.”

Iako pripada generaciji mladih ljudi koja sve češće ostaje u inostranstvu, smatra da država može mnogo više učiniti kako bi povratak mladih stručnjaka postao realna i privlačna opcija.

“Država često i ne zna gdje su njeni studenti, čime se bave i kakav potencijal posjeduju. Potrebno je mnogo više povezivanja i podrške studentima u inostranstvu”.

Kao jedan od problema navodi i komplikovane administrativne procedure.

“Kada se vratimo u Crnu Goru, često imamo osjećaj kao da se institucije prvi put susreću sa ljudima koji su studirali vani”.

Ipak, vjeruje da novac nije jedini motiv zbog kojeg ljudi ostaju u inostranstvu.

“Mnogi bi pristali i na manju zaradu kada bi imali priliku da rade kod kuće, za svoju zemlju i svoju zajednicu”.

Za mlađe generacije ima jasnu poruku.

“Volio bih da budu hrabri i da se usude da odu na studije u inostranstvo. Takvo iskustvo donosi ogromno životno bogatstvo. Najvažnije je da vjeruju u sebe, čak i kada drugi možda ne vjeruju”.

A za sve one koji su otišli iz Crne Gore, gdje god danas živjeli, ima jednostavnu, ali snažnu poruku:

“Nikada ne treba zaboraviti odakle smo došli. Crna Gora je mnogo više od politike i svakodnevnih problema. To su porodica, prijatelji, kamen, sunce, more i čaša dobrog vina”.

Dok govori o budućnosti, vinogradima i povratku kući, jasno je da Balša Božović ne vidi svoje školovanje u inostranstvu kao konačno odredište, već kao put kojim prikuplja znanje, iskustvo i ideje koje jednog dana želi da prenese tamo odakle je krenuo.

U vremenu kada mnogi mladi ljudi traže priliku daleko od svog doma, njegova priča podsjeća da odlazak ne mora značiti i trajno udaljavanje. Ponekad upravo put kroz svijet može čovjeka još snažnije vratiti sopstvenim korijenima.

Crna Gora je, baš kao i jug Francuske, ozbiljno pogođena visokim temperaturama i sušama. To predstavlja veliki rizik za vinogradarstvo i enologiju. Smatram da upravo istraživanja u ovoj oblasti mogu pomoći da pronađemo načine adaptacije i ublažavanja tih problema

Kada se vratimo u Crnu Goru, često imamo osjećaj kao da se institucije prvi put susreću sa ljudima koji su studirali vani

( Vukašin Obradović )