Mandić puca na najviše fotelje: Šta znači odlazak šefa parlamenta na prijem povodom godišnjice obnove nezavisnosti

Odlazak šefa parlamenta Andrije Mandića (Nova srpska demokratija) na prijem povodom 20. godišnjice obnove državne nezavisnosti, nastavak je “pomiriteljske” misije nekadašnjeg opozicionara koji je prijetio zakopanim oružjem, pa zbog “učestvovanja u podjelama koje mu leže na duši”, kao visoki funkcioner odlučio da pozove na zakopavanje referendumskih “sjekira”.

Pitanje je kakvi motivi stoje iza najnovijeg manevra: je li Mandić počeo stvarno da se evropeizuje i okreće od Beograda, ili je posrijedi samo još jedna njegova akrobacija kojom učvršćuje poziciju u vlasti zarad subverzivnog djelovanja iznutra.

Sagovornici “Vijesti” saglasni su u tome da je Mandićev odlazak na prijem koji je organizovao premijer Milojko Spajić (Pokret Evropa sad) u srijedu, najnoviji u nizu pametnih koraka kojima čelnik najvišeg zakonodavnog doma izlazi iz kategorija u koje ga drugi stavljaju, šaljući poruku da je ozbiljan političar s velikim ambicijama.

No, dok novinar Željko Pantelić vjeruje da je Mandiću “dosadilo” da bude na gubitničkoj strani, te da je šef parlamenta uvidio da je režim Aleksandra Vučića u Srbiji spreman da žrtvuje sve, uključujući i Srbe u Crnoj Gori, samo da bi ostao dan duže na vlasti, politikolog Aleksandar Musić smatra da je Mandić došao do drugog zaključka - da može bez većih problema da “odrađuje” protokolarne obaveze, naizgled poštujući crnogorsku državnost, dok joj iznutra “radi o glavi”, mijenjajući je na gore, a sve u interesu vlasti u Beogradu.

Šta god da se krije iza Mandićevog ponašanja, njegov potez izazvao je reakcije na svim poljima političkog spektruma, našao se i na udaru beogradskih tabloida, s kojima je godinama unazad šurovao, a dobio je i “packu” od dugogodišnjeg koalicionog partnera Milana Kneževića.

Noć uoči odlaska na prijem, Mandić je to najavio na otvaranju izložbe u zgradi Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, s porukom o “pomirenju”, što je sad već prepoznatljiva karakteristka njegovog zaokreta, koji je, čini se, počeo za vrijeme kampanje za predsjedničke izbore 2023. godine.

“S ponosom ističem da sam danas najstariji lider bloka za zajednicu Starog kontinenta - za našu Evropsku uniju (EU). Konačno je došao trenutak da svi zajedno kažemo ‘Evropo, vraćamo se’. Srećna ti budućnost pomirena Crna Goro”, poručio je Mandić početkom sedmice.

Pantelić: Logičan potez

Željko Pantelić rekao je “Vijestima” da Mandićev potez nije iznenađenje, te da je riječ o logičnom potezu političara koji poštuje zemlju u kojoj živi, funkciju na kojoj se nalazi, instituciju koju predstavlja, građane koji nisu glasali za njega i ne misle kao on. Navodi da je važna činjenica i to da je poštovanje koalicionog dogovora između Mandićeve Nove srpske demokratije (NSD) i Spajićevog Pokreta Evropa sad (PES) bazirano na tome da se završi “najvažniji posao ove generacije političara Crne Gore - ulazak u EU”.

“... A da se sva ostala senzibilna pitanja rješavaju kad se taj posao završi i što je još važnije, da se ne povlače potezi koji mogu da dovedu u pitanje ulazak Crne Gore u EU do kraja ove decenije”, dodao je Pantelić.

On je ocijenio da Mandić i Spajić imaju veoma pragmatičan odnos, bez visokoparnih riječi i izjava “ljubavi”, ali pošten i iskren, koliko je to moguće u politici.

“Indikativno je da u prethodne tri godine Spajić nije dovodio u nezgodnu poziciju Mandića, a ni obrnuto. Štaviše, kad su mogli pomagali su direktno ili indirektno jedan drugom da izađu iz potencijalno neugodnih situacija ili zamki koji su im postavljali politički protivnici, ali i mešetari koji rade za interese drugih država, ne samo Srbije i Rusije već i Hrvatske i Turske”, kazao je Pantelić.

Sagovornik tvrdi da Mandić više ne želi da bude “na strani gubitnika”, kao i da želi da pokaže da Srbi mogu da budu na pobjedničkoj strani, da nisu remetilački faktor i da mogu da budu konstruktivni u dostizanju “najvažnijeg državnog cilja”.

“Čini mi se da je Mandić shvatio da je režim Aleksandra Vučića spreman da žrtvuje sve, uključujući i Srbe u Crnoj Gori, samo da bi ostao dan duže na vlasti. Vučić i Milorad Dodik, da bi se održali na vlasti, slikovito rečeno se bude kao Amerikanci, doručkuju kao Evropljani, ručaju kao Kinezi, a idu na spavanje kao Rusi. Ta politika može da funkcioniše u Srbiji i Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, ali ne i u Crnoj Gori”, konstatovao je Pantelić.

Musić: Tupljenje oštrice protivnicima

Aleksandar Musić je kazao “Vijestima” da je odlazak na prijem najnoviji u nizu inteligentnih poteza šefa parlamenta, kojima on inovira i izlazi iz kategorija u koje su ga drugi stavljali. Istakao je da oni koji ismijavaju Mandićevo ulizivanje američkom predsjedniku Donaldu Trampu i Izraelu, kao i ovaj najnoviji (“kvazi”)iskorak s prijemom ne shvataju da mu time ne nanose štetu, ali da on itekako to radi njima - “otupljujući im oštricu”.

“Nema tu ničega za ismijavanje, nažalost. Dok Mandić inovira, opozicija je u močvari kadrovskog, sadržajnog i strateškog mrtvila. Isti ljudi recitiraju bajate fraze koje odavno ne rade posao, a sve to u situaciji u kojoj se teren na kom se utakmica igra dubinski promijenio. Iz ‘pata karte’ (cca 50-50) situacije od 30. 8. 2020. u nepunih šest godina (ničega) opozicija se dovela u dvostruko slabiju situaciju - da se ishod izbora redovno zna unaprijed - vlast se nabaca na gomilu i pobijedi svaki put”, podvukao je on.

Musić je rekao da je već sad jasno da će ovakvim pristupom opozicija sljedeće godine izgubi još jedne izbore zaredom, a da nikom na toj strani “nije ni najmanja primisao” da nešto promijene.

“A čini se i da nikome od njih nije nimalo neugodno biti vječnim gubitnicima, slučaj nezabilježen u Evropi. Ironija svega ovoga je u tome što je na opozicionoj strani trenutno more prostora, neiskorištena energija (vidljivo ovih dana povodom 20 godina nezavisnosti širom Crne Gore). No - nikakva artikulacija, nikakva realizacija”, ocijenio je on.

Sagovornik tvrdi da Mandić (kao i Jelena Borovinić Bojović, u slučaju fotografije s crnogorskom zastavom) savršeno shvata da sasvim komotno može neiskreno/benigno ispoštovati spoljašnje oznake nezavisne države - prijeme i zastave - a rastaviti joj nezavisnost iznutra, nastavljujući da je mijenja na gore.

“To Mandiću, kao i evropski pristupni put, paradoksalno čak daje kudikamo veću manevarsku moć unutar same zemlje nego kad bi reciklirao stare greške igrajući ulogu otvorenog destruktivca. Zaboravite stare, 2D kategorije - utakmica za sudbinu Crne Gore perfidnija je i opasnija no ikad. Mandić ide do kraja zapeći sebe kao dio mejnstrima, a zadržavajući sve poluge i perfidnu pročetničku politiku unutar države”, ocjenjuje Musić, dodajući da je to što je Mandić odabrao “institucionalni” put, a Knežević “revolucionarni” - isplatilo obojici.

On je podsjetio da su, prema posljednjim istraživanjima javnog mnjenja, Mandić i Knežević zajedno nešto jači nego što su bili prije.

“Toliko o navodnoj svađi i rascjepu, što je bila još jedna udica za naivne”, poručio je Musić.

Mandićev NSD i Kneževićeva Demokratska narodna partija (DNP) više od deceniju djeluju zajednički, prvo u okviru Demokratskog fronta, a potom u koaliciji Za budućnost Crne Gore. Koalicija se našla u nezgodnoj poziciji početkom ove godine, kad je DNP napustio Vladu, jer je izvršna vlast odbila da raspravlja o njihovim identitetskim zahtjevima, a koji su se ticali uvođenja srpskog jezika kao službenog, normiranja trobojke kao narodne zastave, kao i mijenjanje Zakona o crnogorskom državljanstvu (kako bi bilo uvedeno dvojno državljanstvo sa Srbijom). Uz to, DNP je tražio i dijalog o pitanju izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.

Pisma iz Beograda

Mandić i Knežević još od januarskog “rascjepa” igraju uloge “dobrog” i lošeg” policajca. Gotovo po pravilu, Mandiću zauzima širu, liberalniju poziciju, dok Knežević uvijek ističe Mandićevo pravo da se ponaša kako misli da bi trebalo, a potom nastupa kao “tvrdolinijaš”. Tako je bilo i u slučaju prijema.

Knežević je, gostujući na jednoj režimskoj televiziji u Srbiji, kazao da “Mandić ima pravo da se opredjeljuje na način na koji misli da je to ispravno”, ali da on tamo ne bi pošao na prijem jer bi “razočarao” onih 185.000 građana koji su 2006. glasali za zajedničku državu, dodajući da misli da je referendum “pokraden”, te da je takav referendum omogućio stvaranje “lažne države zasnovane na antisrpskoj politici”.

Govoreći o prijemu, Knežević je kazao da je među prisutnima bilo, “ukupno 350 godina robije”, dodajući da se radi o tajkunima koje vidi kao simbole “stradanja, pljačke i privatizacije Crne Gore”.

Mnogo oštriji od Kneževića bili su beogradski tabloidi, koji su Mandićev potez nazvali, između ostalog, “brukom”, “kapitulacijom” i “slavljenjem otcjepljenja”. Pisali su kako su se na jednom mjestu našli “Milojko Spajić, raspop Miraš Dedeić, Milo Ðukanović, Andrija Mandić, Ranko Krivokapić i Gojko Perović”, da je Perović “bio poseban ukras večeri”, te da se sve dogodilo “uz blagoslov Mitropolije crnogorsko-primorske”. Dok je Mandić kritikovan, Knežević je dobio pohvale, pa je tako napisano i da njegov “obraz nema cijenu”.

Mandićeva konstruktivnija politička pozicija, barem na površinskom nivou, vidljiva je i kroz kolumnu Marka Milačića, njegovog savjetnika za EU i međunarodne odnose. Milačić je, u stavu povodom dvije decenije od obnove državne nezavisnosti, kazao da “srpski narod u Crnoj Gori ne treba da vodi politiku gorčine, nego politiku samopouzdanja”, te da to ne znači “odricanje od identiteta, jezika, SPC, istorije ili bliskosti s bratskom Srbijom”, već naprotiv.

Milačić je naveo da se pitanja srpskog jezika, narodne zastave, dvojnog državljanstva, kao i pune društvena i institucionalne afirmacija srpskog identiteta, ne mogu trajno i održivo riješiti kroz sukobe i podjele, već isključivo kroz stabilan politički dijalog, demokratske procese i jačanje povjerenja u institucije.

Na tom fonu je Mandić djelovao početkom godine, kad je, govoreći o DNP-ovim identitetskim zahtjevima, kazao da NSD podržava takve inicijative, ali “sve u svoje vrijeme”.

Najsnažniji saveznik vlasti u Srbiji

Uvertiru na relaciji Srbija - Crna Gora, uoči Dana nezavisnosti imao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je prošle sedmice kazao da neće doći na proslavu godišnjice obnove crnogorske nezavisnosti jer “bi tako pljunuo sebi i svom narodu u lice”.

Upitan kako treba gledati Mandićev potez u kontekstu Vučićeve izjave, Aleksandar Musić je odgovorio da je u pitanju još jedna koska za mase.

“Civili koji posmatraju politiku nerijetko robuju utisku o ličnom, izjavama, svađama, od danas do sjutra, ne gledajući tektoniku. A tektonika je u ovom slučaju jasna duboka crnorukaško-udbaško-biaška država i njen vječni imperijalni nagon prema Crnoj Gori ni izbliza nema boljeg igrača za svoje ciljeve u Crnoj Gori od Andrije Mandića”, ustvrdio je Musić.

On tvrdi da je Mandić u kratkom vremenu isporučio više za interese druge države, za promjenu klime u zemlji, za tuđu ekonomsku kontrolu i tuđe ekonomske tokove od bilo koga drugog, te da ga u stopu prati i vođstvo crnogorskog Javnog servisa.

“I tu Vučićevo taktičko laprdanje u situaciji u kojoj mora pokušati odvući pažnju s hapšenja Veselina Milića ne znači ništa. Bilo njegovo kukanje i kukanje njegovih režimskih medija stvarno ili lažno - nebitno je, struktura (kojoj je privremeno na čelu) je bila tu prije njega i biće poslije njega. Ta duboka (para)obavještajno-(para)ekonomska struktura na vlasti u Srbiji prirodom stvari kao svog najsnažnijeg saveznika u Crnoj Gori, ako izuzmemo Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), ima upravo Mandića”, ocijenio je sagovornik.

Musić kaže da, što god da se događalo na površinskoj razini, takve strukture se neće odreći Mandića na nivou na kojem je to istinski važno - onom dugoročnom, strateškom. Prema njegovim riječima, “mandićevština” u Crnoj Gori prirodan je saveznik svake agresivnije vlasti u susjednoj državi, nezavisno o svim nijansama, ukrasima i začinima.

On je ocijenio da je ono što je ultimativna tragedija Crne Gore to što takva perfidna četnička politika grabi naprijed, razarajući Crnu Goru - ni zbog kakve navodne genijalnosti, nego zato što protiv sebe nema apsolutno nikakav iole inteligentni otpor.

“Nasuprot sebe zasad ima potrošene, sujetne i potkapacitirane. Na opozicionoj strani je najviše prilika, neiskorišćena crnogorska energija - no, traži se artikulacija toga. Traže se kvalitetni ljudi”, podvukao je Musić.

Državničke ambicije

S druge strane, Željko Pantelić kaže da je poruka koju Mandić šalje odlaskom na prijem ta da je on ozbiljan političar s ambicijom da postane državnik. Istakao je da Mandić nije ni prvi, ni posljednji političar u istoriji koji je evoluirao u svojim stavovima kroz vrijeme.

“U današnjoj EU imamo čitavu lepezu političara nacionalističke desnice koji su, jednom na vlasti, pokazali da mogu da budu pouzdani i validni partineri. Ne moramo da idemo daleko, pred nosom nam je primjer italijanske premijerke Đorđe Meloni. Od kad je premijerka, nije nijednom dovela u pitanje ili polemisala oko 25. aprila (dan oslobođenje Italije od fašizma) i pored toga što neki članovi njene partija nastavljaju to da rade, a opozicija je stalno provocira na tu temu podsjećajući na njene stavove iz mladosti o (italijanskom fašističkom diktatoru Benitu) Musoliniju”, naveo je Pantelić.

On je podsjetio da Mandić odavno radi na poboljšavanju svog imidža u Sjedinjenim Državama i članicama EU, što je, dodaje, sasvim normalno budući da je Crna Gora članica NATO i na vratima EU.

“Poštovanje institucionalne etikete i demokratskih pravila je conditio sine qua non (uslov bez kog se ne može) da biste bili prihvaćeni kao ozbiljan sagovornik, barem u EU, i ako imate namjeru da obavljate važne funkcije, ne samo na nacionalnom niovu, već i u okviru EU i NATO”, ocijenio je sagovornik.

“Vijesti” su početkom decembra prošle godine pisale da je Mandić, od kad je izabran za prvog čovjeka Skupštine, prešao “trnovit” put na Zapadu. Nakon što je Mandić izabran za šefa parlamenta krajem oktobra 2023, države Kvinte (SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) i Delegacija EU nisu mu čestitale izbor na funkciju, protivile su se ulasku bivšeg DF-a u vlast, a iz američke ambasade poručivali su da im taj savez, koji je bio protiv članstva države u NATO-u i priznanja nezavisnosti Kosova - nije partner.

Međutim, taj “sanitarni kordon” oko Mandića je probijen, pa je on vremenom imao sastanke s ambasadorima država Kvinte, bio gost u Vašingtonu i Londonu, razgovarao s šeficom Evropskog parlamenta Robertom Metsolom, u više navrata pričao s evropskom komesarkom za proširenje Martom Kos...

Musić: Geopolitika i američki ambasador “biraju” premijera

Na pitanje da li Mandić odlaskom na prijem suflira Zapadu da je spreman za premijersku ili predsjedničku poziciju u skoroj budućnosti, Aleksandar Musić je odgovorio, između ostalog, dodajući da Mandić takvim potezom otupljuje oštricu protivnika iznutra i učvršćuje utisak konstruktivnog aktera spolja.

“Radi sve da bi ga bilo sve teže proglasiti trojanskim konjem u državi. Ovo treba gledati i u kontekstu njegovih kontakata i sastanaka s Britancima, te pada optužnice za državni udar. Ništa se ne dešava slučajno”, naveo je on.

Musić je kazao da o tome hoće li Mandić (ili neko njegov) biti idući premijer neće presudno odlučiti prijemi, lažno “pomirenje” i sl, nego primarno geopolitički trenutak, a onda i stav sljedećeg američkog ambasadora u Crnoj Gori.

“... No, sve ovo je širi mozaik promišljenog rada, nešto što možda neće odlučiti, no svakako može koristiti njemu i njegovoj agendi kapilarnog jačanja. Bilo kako bilo, na toj strani se i razmišlja i radi. Na opozicionoj strani se samo truli”, poručio je Musić.

Pantelić: Mandić će se upisati kao neko ko je Srbe uveo u EU

Upitan kako bi trebalo gledati Mandićev odlazak na prijem u kontekstu Vučićeve izjave da bi dolaskom na proslavu godišnjice obnove crnogorske nezavisnosti “pljunuo sebi i svom narodu u lice”, Željko Pantelić je odgovorio da će Vučić ući u istoriju kao političar koji je izolovao Srbiju od svog prirodnog okruženja, kao lider koji je od Srbije napravio crnu rupu na evropskom tepihu, balkansku Kolumbiju i dozvolio da joj zalijepe etiketu ruske i kineske pete kolone u Evropi, što ne odgovara u potpunosti istini.

“Mandić će se, svidjelo se to nekome ili ne, upisati kao neko ko je Srbe uveo u EU, barem one koji žive u Crnoj Gori, a nije isključeno da zahvaljujući vladajućoj koaliciji čiji je Mandić važan dio, srpski jezik postane jedan od zvaničnih jezika EU. I to bi bio najbolji pokazatelj ko čini dobro svom narodu, a ko ga tretira kao Mustaj-kadija iz Gorskog vijenca”, ocijenio je Pantelić.

( Balša Rudović )