CIN-CG: Homofobija na društvenim mrežama i u Skupštini - strah i netrpeljivost
Ismijavanje, političke insinuacije, potreba da se neko javno pravda zbog svoje seksualne orijentacije, predstavljanje LGBTQ+ identiteta kao nečega sramnog, kompromitujućeg ili opasnog, repertoar je koji se uoči gostovanja Rikija Martina mogao čuti od društvenih mreža do skupštinske govornice
Dio političke elite u Skupštini i van nje podstiče homofobiju, a lavinu negativnih komentara u javnosti je pokrenula najava da će zvijezda proslave povodom 20 godina nezavisnosti biti svjetska muzička zvijezda Riki Martin.
Sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) govore da se radi o opasnom narativu koji normalizuje govor mržnje prema pripadnicima LGBTQ+ zajednice.
“Pomama oko nastupa Rikija Martina nije rasprava o koncertu, nego test društvene zrelosti i dio Crne Gore ga, opet, nije položio”, kaže za CIN-CG Miloš Knežević, koordinator za razvoj Centra za građansko obrazovanje (CGO).
On ističe da se značajan dio javne reakcije nije bavio umjetničkim kvalitetom samog programa, o kojem se mnogo moglo reći i kritikovati, kao i iznosom cijele manifestacije koju će platiti građani i građanke, već isključivo činjenicom da je Riki Martin gej muškarac.
“Time se još jednom pokazalo da se LGBTIQ+ identitet i dalje tretira kao provokacija, a ne kao privatna i ravnopravna činjenica nečijeg života”, kaže Knežević.
Homofobija predstavlja strah, netrpeljivost, predrasude ili diskriminaciju prema homoseksualnim osobama i ljudima koji odstupaju od heteronormativnih očekivanja društva, kaže za CIN-CG psihološkinja Ida Marković:
“Ona se ne manifestuje samo kroz otvorene uvrede i nasilje, već i kroz ismijavanje, političke insinuacije, medijske kampanje, potrebu da se neko javno ‘pravda’ zbog svoje seksualne orijentacije ili kroz predstavljanje LGBT identiteta kao nečega sramnog, kompromitujućeg ili opasnog”.
Od sve muzičke slave, za dio crnogorske javnosti najupečatljivi je bio podatak da je Martin gej ikona. Ređala su se nagađanja da je pjevača doveo LGBT lobi u Vladi, aforizmi - Da su doveli Boža Vreća, ostalo bi para i za 13. jul, i sve u sličnom narativu.
Marković navodi da slučaj oko gostovanja Rikija Martina jasno pokazuje koliko su predrasude i dalje duboko prisutne. Podsjeća da je on krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih godina bio globalni seks simbol, idol miliona žena širom svijeta, uključujući i region Balkana. Njegova popularnost nije bila zasnovana samo na muzici, već i na slici poželjnog, harizmatičnog muškarca koju je publika masovno idealizovala. Upravo zbog toga je njegov coming out kod dijela javnosti proizveo dodatnu frustraciju i agresiju jer je srušio stereotip koji je društvo projektovalo na njega, objašnjava Marković.
“Reakcije koje danas vidimo prema njegovom gostovanju nijesu zapravo reakcije na umjetnika, već reakcije na ideju da homoseksualna osoba može biti uspješna, poželjna, voljena i društveno prihvaćena. To kod dijela ljudi izaziva nelagodu jer dovodi u pitanje rigidne predstave o rodu, seksualnosti i muškoj ulozi”.
Kad se premijer pravda
Revolt se sa društvenih mreža prelio i na politiku, pa je predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, komentarišući vijest da će 21. maja u Podgorici pjevati Riki Martin, konstatovao da će bolja biti muzika nego što je praznik.
“Može i (Miroslav) Lajčak ako im volja. Šteta što neće moći Epštajn”, saopštio je Danilović, šaljući opasnu poruku izjednačavanja LGBT osoba i osuđenog pedofila Džefri Epštajna.
Cijela priča oko pjevača dospjela je i u Skupštinu Crne Gore - lider Demokratske narodne partije Crne Gore (DNP) Milan Knežević poželio mu je “dobrodošlicu” stihovima: “Sa Lovćena vila kliče, dobrodošao Martin Riče! I dovedi muža Maksa, da nam bude manja taksa”.
Knežević se u Skupštini profilisao za pitanja seksualne orijentacije, pa je tako premijeru Milojku Spajiću, tokom premijerskog sata, poručio:
“Da je ono što je Miloš Medenica saopštio za vas, rekao za mene - ja bih ga njega ubio. Odmah vam sada kažem, ubio bih ga kao psa. Ako njega ne bih ubio, ubio bih samoga sebe, jer ja to ne bih mogao da istrpim”.
Odbjegli Medenica, koji se svako malo navodno obraća javnosti, objavio je tvrdnje da su premijer i bivši ministar ucijenjeni eksplicitnim snimkom, da se u vrhu vlasti konzumira kokain, a da dio vladajuće većine karakteriše specifična seksualna orijentacija.
Knežević se nadovezao na ovu priču, tvrdeći da, pored premijera, makar pet ministara treba da drhte ako se pojave njihovi porno snimci.
“Ako nešto bude srušilo ovu Vladu, vjerujte, to će možda biti neki novi eksplicitni snimci sadašnjih i bivših ministara”.
Pozivi na ubistvo i samoubistvo, konzumiranje kokaina, ucjene najviših zvaničnika snimcima, pali su u sjenu optužbe o sekusalnoj orijentaciji, pa je premijer našao za shodno da se opravda samo za taj dio optužbi:
“Neko ko je siguran u svoju seksualnost, odnosno u svoju seksualnu orijentaciju, neko ko zna da voli žene, u ovom trenutku jednu ženu, u prošlosti više žena, taj nema potrebu da se dokazuje bilo kome”.
On je kazao i da se zalaže za prava svih građana, i “onih koji su ‘straight’ orijentacije kao što sam ja”, i onima druge.
Ja sam, kao što ponavljam, ‘straight’ orijentacije. Dodajući da su “oni koji su nesigurni u svoju seksualnu orijentaciju vrlo često najveći protivnici LGBT prava’’.
Knežević je odgovorio da premijer nema potrebe da barjači svojom seksualnom orijentacijom, te da mu vjeruje na riječ.
“Samo nemojte da vam iskoči kakav snimak, pa da posle govorite da je to AI, a u stvari je OJ, OJ, ili UH, UH”.
Opasan signal
Miloš Knežević upozorava da “kada premijer iz skupštinske govornice osjeća potrebu da pojasni svoju seksualnu orijentaciju (a dok je bio ministar nije imao problem sa tim, pa čak mu je najmanji problem bio i to da učestvuje na Montenegro prajdu), a lider parlamentarne stranke kao odgovor na sličnu insinuaciju najavljuje ubistvo - onda više nije riječ o ekscesima pojedinaca, već o tome da je homofobija u Crnoj Gori i dalje društveno isplativa, politički, medijski i populistički”.
Ida Marković navodi da “posebno zabrinjava ono što se dešava u političkom prostoru - situacije u kojima političari osjećaju potrebu da se javno pravdaju da nijesu gej, kao i korišćenje seksualne orijentacije, uz prijetnje kompromitujućim snimcima, kao sredstva političkog obračuna”.
“Sama činjenica da optužba da je neko homoseksualac može biti predstavljena kao politička prijetnja govori da homoseksualnost u društvu još nije tretirana kao ravnopravna i normalna ljudska činjenica, već kao stigma’’, upozorava Marković.
Ona ističe da takve poruke javnosti šalju veoma opasan signal - da je seksualna orijentacija nešto zbog čega čovjek može izgubiti ugled, moć ili društveni status:
“LGBT osobama šalje se još teža poruka da nijesu sigurne, da njihov seksualni identitet može biti zloupotrijebljen protiv njih i da će ono što jesu često biti važnije od njihovog znanja, rada, profesionalnih kvaliteta ili ljudskosti”.
Miloš Knežević navodi da je govor mržnje veoma opasan:
“On normalizuje dehumanizaciju, okuplja istomišljenike, ohrabruje nasilnike i stvara klimu u kojoj fizički napad postaje logičan nastavak onoga što se sedmicama čita u komentarima. To nije apstraktan strah. Već dokumentovani napadi u Podgorici, iz januara ove godine, u kojima su LGBTIQ+ osobe gađane kamenicama, flašama i metalnim šipkama uz homofobne uvrede, pokazuju upravo tu liniju prelaska iz digitalne mržnje u fizičku prijetnju”.
Žalba i krivična prijava
A da polemike u najvišem zakonodavnom domu i te kako imaju uticaja pokazala je svojim istupom i sekretarka Posebnog kluba poslanika u Skupštini, Marica Bulatović, članica Ujedinjene Crne Gore. Ona je 5. maja, tokom radnog vremena, koristeći svoj profil na društvenoj mreži Facebook, Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja nazvala “nakaradnim, izopačenim i umobolnim”, uz dodatne poruke kojima se trans identiteti predstavljaju kao prijetnja društvu, djeci i “polnom i umnom dostojanstvu”.
Asocijacija Spektra podnijela je pritužbu Zaštitniku za ljudska prava i slobode i krivičnu prijavu Državnom tužilaštvu protiv sekretarke Bulatović zbog govora mržnje prema trans zajednici.
Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici formiralo je predmet protiv nje zbog krivičnog djela rasna i druga diskriminacija.
Jovan Džoli Ulićević, izvršni direktor Asocijacije Spektra, osvrćući se na posljednji talas homofobije za CIN-CG kaže:
“Osim što ovakvo postupanje na temu seksualne orijentacije pokazuje duboko ukorijenjenu homofobiju, pokazuje i elementarni izostanak poštovanja, ali i veliki sram i stid koji se instrumentalizuju. Mislim da definitivno šalje poruku nepoštovanja kvir i trans osobama, u periodu kada naša prava nijesu samo ignorisana nego sistemski blokirana”.
Skupština već godinama ne usvaja Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Povlađujući tako konzervativnim partijama i dijelu vjerskih zajednica, iako se ovaj zakon smatra ključnim korakom za zaštitu osnovnih ljudskih prava transrodnih osoba.
Seksualna orijentacija kao političko oružje
Psihološkinja Ida Marković kaže da u društvima sa izraženim patrijarhalnim obrascima homofobija je često povezana sa toksičnim maskulinitetom, modelom muškosti, koji podrazumijeva dominaciju, emocionalnu zatvorenost i stalno dokazivanje “prave muškosti”.
“U takvom okviru, svako odstupanje od tradicionalne slike muškarca doživljava se kao prijetnja. Zato seksualna orijentacija postaje sredstvo političkog obračuna, diskreditacije ili ismijavanja, umjesto privatne i ljudske kategorije koja ne bi smjela biti predmet javnog linča”.
Ističe da u zdravom društvu nečija seksualna orijentacija ne bi smjela biti ni političko oružje, ni tema moralne panike.
“Međutim, burne reakcije koje gledamo pokazuju da u Crnoj Gori identitet još uvijek često stoji ispred svega ostalog, ispred profesionalnog integriteta, talenta, funkcije ili doprinosa društvu”.
Intimnost kao valuta u političkom ratu
Miloš Knežević navodi da korišćenje seksualne orijentacije i prijetnji snimcima kao oružja političkog obračuna otvara još jedan, zaseban sloj problema.
“Tu više nije riječ samo o homofobiji, već i o kulturi ucjene, voajerizma i ponižavanja. Intimnost se pretvara u valutu političkog rata, a šalje se poruka da se protivnik ne pobjeđuje argumentom, nego prijetnjom da će biti osramoćen, autovan ili seksualno diskreditovan. Za LGBTIQ+ zajednicu poruka je zastrašujuća: budi nevidljiv, jer vidljivost može postati oružje protiv tebe”.
Upozorava da kada vidimo da se u Skupštini, medijima i komentarima seksualna orijentacija koristi kao predmet neumjesne šale, ucjene ili prijetnje, “ne dobijamo poruku da smo ravnopravni građani/ke, već da smo potencijalni predmet javnog poniženja”.
“To direktno utiče na mentalno zdravlje, samopouzdanje, osjećaj sigurnosti i spremnost da prijavljujemo nasilje”.
( Predrag Nikolić )