Mala laž otvorila je Džuliji Roberts vrata Holivuda

Glumica otkrila kako je jedna audicija postala prekretnica njene karijere

1222 pregleda0 komentar(a)
Foto: Shutterstock

Džulija Roberts je ‘90-ih postala jedno od najprepoznatljivijih lica Holivuda, a njen uspon ka vrhu industrije bio je iznenađujuće brz. Nakon prvih uloga stigla je do filmova koji su je lansirali među najveće zvijezde, poput “Mystic Pizza” i “Steel Magnolias”, za koji je dobila i nominaciju za Oskara.

Do uspjeha je došla kombinacijom talenta, ambicije i dobrog tajminga, ali i činjenice da je već imala određenu vezu sa industrijom kroz starijeg brata, Erika Robertsa. Iako nije imala formalno glumačko obrazovanje, karijeru je započela nakon što je otkrivena na ulici i dobila manekenski angažman, što ju je odvelo ka filmu.

Jedno od njenih prvih glumačkih iskustava bio je niskobudžetni film “Blood Red”, u kojem je glumio i njen brat, ali je film objavljen tek 1989. godine, kada je već imala zapaženiju ulogu u “Steel Magnolias”. U tom periodu još uvijek nije bilo jasno u kom pravcu će se njena karijera razvijati, pa je morala da se bori za nove prilike.

Njen menadžer Bob Mekgovan savjetovao ju je da povremeno “uljepša” istinu kako bi lakše dobila uloge. Tako je tokom audicije za film “Satisfaction” produkciji rečeno da Roberts svira instrumente, iako to nije bilo tačno.

“Džulija je muzičar”, rekao je njen menadžer kasting timu.

Nakon nekoliko časova učenja bubnjeva, na kraju je dobila ulogu gitaristkinje, što joj je otvorilo vrata za naredne projekte. Ubrzo su uslijedili “Mystic Pizza”, a zatim i “Steel Magnolias”, nakon što je Meg Rajan odustala od uloge, pa je njen uspon postao nezaustavljiv.

“Ne bih bila u ovom poslu da nisam ambiciozna”, priznala je Roberts, ističući da ambicija za nju ne nosi negativno značenje.

“Ambicija ima lošu reputaciju. Ljudi je često povezuju samo s novcem, pohlepom i slavom. Moje ambicije su da tražim izazove, da otkrivam nove stvari o sebi, možda i one s kojima nisam željela da se suočim”, dodala je glumica ističući da joj je važno da radi sa ljudima koje poštuje i od kojih može učiti i razvijati kreativnost, što se, kako kaže, i pokazalo kao ključ njenog dugoročnog uspjeha.