SZO: Ebola se širi brže nego što stižemo da reagujemo

Šef Svjetske zdravstvene organizacije izjavio je danas da se brzo širenje epidemije ebole u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi odvija brže od napora da se na nju odgovori, navodeći da je najnoviji broj sumnjivih smrtnih slučajeva 220.

Obraćajući se onlajn sastanku Afričke unije o epidemiji, generalni direktor SZO Tedros Adhanom Gebrejesus kazao je da je kašnjenje u otkrivanju slučajeva ebole dovelo do toga da službe koje reaguju sada „pokušavaju da nadoknade zaostatak”, te da će se epidemija vjerovatno pogoršati prije nego što se situacija popravi.

Tedros je, kako prenosi Rojters, rekao da će sjutra otputovati u Kongo - epicentar epidemije - sa još jednim visokim zvaničnikom SZO zaduženim za odgovor na zdravstvene vanredne situacije, Čikveom Ihekveazuom.

Ranije danas susjedna Uganda prijavila je još dva slučaja ebole, čime je ukupan broj potvrđenih slučajeva u toj zemlji porastao na sedam, a Tedros je kazao da su i druge zemlje koje se graniče sa Kongom izložene visokom riziku i da bi trebalo odmah da preduzmu mjere.

SZO je epidemiju rijetkog soja ebole Bundibugyo proglasila prijetnjom po javno zdravlje od međunarodnog značaja.

Tedros je rekao da je obuzdavanje epidemije koja se brzo širi otežano činjenicom da su provincije Ituri i Sjeverni Kivu u Kongu veoma nesigurne, kao i time što ne postoje odobrene vakcine protiv virusa Bundibugyo.

Eksperti za zderavlje tvrde da su prošlogodišnja smanjenja međunarodne pomoći od strane Sjedinjenih Država i drugih bogatih zemalja bila razorna za istočni Kongo, zbog brojnih problema s kojima se taj region suočava.

Ta smanjenja su „umanjila kapacitete za otkrivanje epidemija zaraznih bolesti i odgovor na njih”, rekao je za agenciju Asošiejtid pres Tomas Mekhejl, direktor za javno zdravlje u organizaciji Ljekari za ljudska prava. Kongo je ranije imao više od deset epidemija ebole.

Humanitarne organizacije koje se na terenu bore protiv ove epidemije kažu da nemaju opremu koja im je potrebna, poput zaštitnih vizira i odijela za zaštitu zdravstvenih radnika od infekcije, testova, kao i vreća za tijela i drugog materijala neophodnog za bezbjedno sahranjivanje žrtava, čija tijela mogu biti veoma zarazna.

„Uputili smo zahtjeve različitim partnerima, ali do sada zaista još nijesmo dobili ništa”, rekla je Žulijen Lusenge, predsjednica organizacije Ženska solidarnost za inkluzivni mir i razvoj, humanitarne grupe koja vodi malu bolnicu u blizini Bunije.

„Imamo samo sredstvo za dezinfekciju ruku i nekoliko maski za medicinske sestre”, rekla je.

( N.B. )