Više nema gladnih, zato je sve manje velikih ljudi i igrača

Nekad su sport i život pravili karakter. Danas često prave samo privid uspjeha.

Postoji ogromna razlika između odrastanja nekad i danas.

Nekada si morao da prođeš kroz težinu da bi postao neko. Nije bilo prečica, nije bilo stalne potvrde, niti potrebe da svi vide koliko “radiš”. Ćutalo se, trpjelo i napredovalo.

Danas mnogi žele rezultat prije procesa, pažnju prije rada i priznanje prije žrtve. I upravo tu počinje problem.

Danas je disciplina skoro postala uvreda. Ako si ozbiljan, dosljedan i spreman da se odrekneš kratkoročnog zadovoljstva zbog većeg cilja, ljudi te gledaju kao da pretjeruješ. Sve mora biti brzo, lako i odmah vidljivo.

A ono što se gradi brzo, uglavnom se brzo i raspadne.

Svi pričaju o motivaciji, a skoro niko o navikama. Motivacija je prolazna emocija. Navike su karakter. Nije teško trenirati kada si raspoložen. Teško je ustati kada ti se ne ustaje, raditi kada nema rezultata i ostati disciplinovan kada niko ne gleda.

Danas ljudi više treniraju za sliku nego za promjenu. Više žele da izgledaju posvećeno nego da to stvarno budu.

A život vrlo brzo pokaže razliku između onoga što se glumi i onoga što se zaista izgradi.

Najveći problem često nije ni talenat ni inteligencija. Problem je okruženje koje mladima prodaje iluziju napretka.

Društvene mreže napravile su generaciju koja više voli da izgleda uspješno nego da to stvarno postane. Danas se proces objavljuje prije nego što je završen. Ljudi pokazuju disciplinu, umjesto da je žive. I zato mnogi pucaju čim dođu prvi ozbiljni problemi.

Stvorila se kultura brzog odustajanja. Čim nema rezultata odmah, dolazi frustracija. Čim stvari postanu teške, traži se novi put, novi izgovor ili novi krivac.

Malo ko danas zna da izdrži period tišine, period kada radiš mnogo, a ne dobijaš ništa nazad. A upravo tada nastaju ozbiljni ljudi.

Nekada je sport imao mnogo veću vrijednost. Košarka nije pravila samo igrače, pravila je karakter. Učila te da ćutiš kada izgubiš, da poštuješ tim, da prihvatiš kritiku, da izdržiš pritisak i nastaviš dalje. Trener nije bio samo čovjek koji vodi trening. Bio je neko ko te sprema za život.

Pravi trener ne uči dijete samo kako da igra. Uči ga kako da podnese poraz. Kako da kontroliše ego. Kako da ostane čovjek kada pobjeđuje i kada gubi.

Danas se previše pažnje daje talentu, statistici i fizičkim sposobnostima, a premalo karakteru. A bez karaktera talenat uvijek ima rok trajanja.

Zato se danas postavlja pitanje koje mnogi izbjegavaju - da li Balkan još proizvodi gladne igrače?

Nekada su igrači imali nešto što se ne može kupiti niti naučiti preko interneta, glad. Ne samo glad za uspjehom, nego glad da pobjegnu od prosjeka, da promijene život sebi i porodici, da dokažu sebi koliko mogu da izdrže.

Ta glad je stvarala razliku.

Danas mnogi imaju bolje uslove, više opreme, više mogućnosti i više pažnje nego ikad. Ali djeluje da imaju manje unutrašnje vatre.

Previše je distrakcija, previše komfora i previše želje da se uspjeh pokaže prije nego što je stvarno zaslužen.

A glad ne znači samo željeti nešto. Glad je kada treniraš i onda kada si umoran. Kada nastavljaš iako nema rezultata. Kada ćutiš dok te potcjenjuju. Kada te život slomi, a ti opet ustaneš. Kada biraš dug i težak put, jer znaš da jedino on pravi razliku.

Takvi ljudi danas postaju rijetki. Jer ovo vrijeme proizvodi mnogo slike, ali malo suštine. Mnogo priče, ali malo karaktera. Mnogo talenta, ali malo ljudi koji mogu da izdrže težinu puta do vrha.

I možda je baš zato danas najteže pronaći čovjeka koji je spreman da dugo radi bez aplauza.

Kako je napisao Petar II Petrović Njegoš:

“Bez muke se pjesma ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova.”

I u tome je suština svega.

Bez težine nema snage. Bez discipline nema karaktera. Bez karaktera nema trajanja.

A bez gladi, nema ni velikih igrača, ni velikih ljudi.

Autor Marko Rajović, magistar sportske medicine

( Vijesti sport )