Futro: Danas svi znaju kako da nešto izgleda, ali rijetki znaju zašto to postoji

Postoje ljudi koji prave dizajn. I postoje oni koji iz dizajna izvlače karakter, humor, nerv i istinu vremena. Slavimir Stojanović Futro već decenijama pripada drugoj grupi. Njegov rad nikada nije bio samo estetika, već komentar društva, način razmišljanja i igra između ozbiljnosti i ironije.

Slavimir Stojanović Futro je jedan od najprepoznatljivijih regionalnih grafičkih dizajnera, vizuelnih umjetnika i autora, poznat po spoju dizajna, humora, satire i društvenog komentara. Tokom karijere osvojio je više od 300 međunarodnih nagrada, radio za velike svjetske brendove i kulturne institucije, a paralelno gradio i autorski umjetnički izraz kroz knjige i ilustraciju. Autor je autobiografskog romana “Devet”, serijala dječjih knjiga “Avanture Singi Lumbe”, kao i knjige “Merino Tigar”.

Upravo zato njegovo gostovanje u Nikšiću, 28. maja, u okviru obilježavanja deset godina rada Tehnopolisa, dolazi u trenutku kada region možda više nego ikada pokušava da pronađe autentičan glas između globalnih trendova, algoritama i hiperprodukcije sadržaja.

Na meetupu “Snaga jednostavnosti u vizuelnim komunikacijama”, Futro će govoriti o tome kako svesti ideju na njenu suštinu, zašto danas svi biraju formu prije poruke i zbog čega Balkan najviše gubi onda kada pokušava da liči na nekog drugog.

U razgovoru za Vijesti govori o kreativnosti, egu, Balkanu, identitetu i strahu od vještačke inteligencije - bez filtera i bez uljepšavanja.

Kada biste danas morali da definišete svoj posao bez etiketa, šta biste rekli da radite?

Bavim se kristalizacijom ideje kroz filter kreativnosti i iskustva, pa onda te kristale prodajem kome je potrebno.

Koliko je Futro alter ego, a koliko vaš stvarni identitet?

Futro je osmišljen kao umjetnički alter ego, međutim, vremenom je postao dio moje svakodnevne ličnosti, kao neka vrsta ironijskog oklopa kojim branim sebe i svoje najmilije od surovog svijeta u kome se danas živi na planeti Zemlji.

Šta je ostalo isto kod vas iz perioda kada ste počinjali svoj kreativni put, a šta vidite kao najveće promjene?

Ista je ostala potreba da zabavim sebe i druge onim što radim, a promijenilo se znanje koje je decenijama dovoljno naraslo da sada služi kao sredstvo pomoći drugima, njihovim brendovima, projektima i komunikacijama.

Da li male sredine poput Crne Gore mogu biti kreativna prednost, a ne ograničenje?

Mi smo u ovim krajevima odavno navikli da sve radimo uz pomoć štapa i kanapa i da idealni uslovi ne postoje. Što prije se ta činjenica prihvati, to su veći izgledi da će iskre genijalnosti i naše prepoznatljive lucidnosti u obliku humora, koji vjekovima odolijeva teškim vremenima, biti prepoznate kao najkvalitetniji put do istine, bez ikakvih specijalnih efekata, sirovo i precizno.

Šta mislite da Crna Gora može ponuditi svijetu u kreativnom smislu?

Mislim da upravo distanca od realnosti, koju omogućava monumentalna priroda Crne Gore u kombinaciji sa evidentnim ljudskim ponosom, omogućava prostor za dragocjene uvide u svijet oko nas i tako stvara platformu za kreativnost, humor, satiru, autoironiju i sve oblike introspekcije iz koje danas izviru najbolje komunikacije, bile one vizuelne, verbalne ili zvučne.

Šta je najveći problem regionalne kreativne scene: sistem, hrabrost ili identitet?

Najveći problem je nepostojanje razvijenih tržišta u kojima bi kreativnost bila integralni dio biznisa, a ne eksces na ličnoj bazi afiniteta prema lijepom i duhovitom.

Zašto Balkan tako često kopira velike centre umjesto da gradi svoj izraz i kako uopšte izgleda autentičan balkanski kreativni identitet danas?

Danas se kopira svjetska estetika jer je tako lakše, pod izgovorom oprobanih estetika u funkcionalnim tržišnim sredinama. Ovdje to vrlo lako pređe u karikaturu i površnost, što se najbolje vidi u muzici, dizajnu ili modi.

Ovo je mangupsko podneblje, gdje bi trebalo insistirati upravo na tom šeretskom pristupu, bilo u realnom životu ili u kreativnim industrijama. Međutim, pritisnuti pukim finansijskim preživljavanjem, mi se prebrzo uozbiljimo i distanca nestaje, a zabava prestaje.

Da li kreativac sa Balkana cijelog života pokušava da se dokaže? I da li je danas teže biti uspješan ili ostati svoj?

Ovdje je sve teško upravo zbog lakog gubitka nužne kritičke distance, a ona je privilegija samosvjesnih ljudi koji najviše rade na sopstvenom ogledalu.

Percepcija uspjeha je individualna stvar, ali autentičnost je društvena kategorija, koja uključuje motivaciju, inspiraciju i nadahnuće drugih ljudi, pa je gledam kao daleko dragocjeniju pojavu od uspjeha.

Rekli ste da dizajn nije dekoracija nego komunikacija - gdje se danas najviše griješi u tom kontekstu?

Danas se najviše griješi upravo u biranju estetike ispred biranja poruke. Pod uticajem trendova lakše je odgovoriti na pitanje kako, odnosno forma, a suštinski je neophodno prvo odgovoriti na pitanje zašto i šta.

Da li živimo u vremenu viška sadržaja i manjka ideja?

Da.

Kako znate da vam je neka ideja stvarno dobra?

Ideja je uvijek dobra ako ima veze sa suštinskom istinom brenda i njegove komunikacije, a ako je prošla kroz filter lucidnog duha, onda je nećemo zaboraviti.

Šta je danas veći problem: manjak talenta ili višak potrebe za dopadanjem?

Danas je najveći izazov lakoća izlaska u javnost, pa se pomenuti filteri u toj brzini i tehnološkoj dostupnosti rijetko uopšte i pale. Talenata ima daleko više nego što nam to algoritam traži.

Koliko ego pomaže, a koliko uništava kreativca?

Ego je značajna prirodna sila koja nam omogućava da dođemo na poziciju iz koje naša kreativnost može da procvjeta. Ono što je nezgodacija i izvor inspiracije za brojne epove i tragedije jeste činjenica da se on teško gasi po potrebi, pogotovo kada napore treba usmjeriti na kreiranje boljeg svijeta kroz pomoć drugima sopstvenim talentom, znanjem i iskustvom.

Šta će u kreativnim industrijama ostati isključivo ljudsko? Da li AI ubija kreativnost ili samo razotkriva ko zapravo nema ideju?

Trenutno smo u akutnoj fazi straha od vještačke inteligencije, ali sam uvjeren da će uz nužnu globalnu regulativu ovaj tehnološki fenomen biti zauzdan i preći iz funkcije još većeg bogaćenja pojedinaca u primarnu funkciju kreiranja boljeg, lakšeg i homogenijeg globalnog društva.

( Nina Vujačić )