Bend Paradigma: Želimo da donesemo nešto novo na muzičku scenu

Mnogi bendovi prve korake naprave još tokom srednjoškolskih dana, kada se ljubav prema muzici pretvara u ozbiljniju potrebu za stvaranjem i nastupima. Tako su i članovi sastava Paradigma, kao gimnazijalci, svoju kreativnost odlučili da izraze kroz muziku, a iza sebe već imaju nekoliko festivalskih nastupa.

Novi ih očekuje već u subotu na Garden festu u Njegoševom parku, gdje će publika imati priliku da ih čuje uz bendove “Roba bez greške”, “Rupa u tepihu” “Pera brada potomak” i “Deca loših muzičara”.

Festival neće biti rezervisan samo za gitaristički zvuk, pa će publika moći da uživa i u elektronskoj muzici domaćih DJ-eva i producenata iz Podgorice. Poseban segment programa posvećen je hip-hop sceni, kroz nastupe izvođača Džukela, Talja, Wicked Ras, Ronaldo Maximum, Coka i drugih, dok će i ove godine biti organizovan MC Hip-Hop Battle 1 na 1.

Članovi Paradigme raduju se novoj prilici da se predstave publici, a o tome kako su došli na ideju da još kao tinejdžeri uplove u muzičke vode otkrivaju:

“Većina nas je od malena upućena u svijet muzike. Neki od nas su samouki, neki su išli u muzičku školu, ali svi mi smo imali želju da stvaramo i probamo nešto novo da donesemo na crnogorsku muzičku scenu”, priča u razgovoru za “Vijesti” Una Stanković, frontmenka benda Paradigma.

Posebno bendovi na početku karijere često prolaze kroz promjene postave, jer su u fazi traženja svog zvuka i pravca. Paradigma nije izuzetak. Naime, tokom ovih nekoliko godina koliko postoje mijenjali su se i članovi, ali i njihov muzički izraz, što je uticalo i na sam zvuk benda. Takve promjene su uobičajene u ranim fazama rada, dok se ne izgradi stabilniji identitet i prepoznatljiv stil.

“Paradigma se kroz ove tri i po godine, koliko postojimo, više puta mijenjala što se tiče postave i zvuka. Imali smo autorske pjesme koje su žanrom podsjećale na neki malo tvrđi rok, pod uticajem našeg starog lead gitariste Alekse Šaranovića koji je zaljubljenik i master metala, ali koji je takođe htio da eksperimentiše sa Paradigminim žanrom koji podsjeća na indi rok. Lično mi je drago što se postava mijenjala više puta, jer smo imali prilike da radimo sa raznim mladim muzičarima koji su izuzetno doprinjeli Paradigmi, kao što su Igor Biberčić (basista), Petar Gardašević (bubanj), Aleksa…”, nabraja Stanković.

Paradigma je od osnivanja imala nekoliko nastupa, a početkom godine bend je svirao u Zagrebu na festivalu “Superval+”. To iskustvo im je, ne kriju, donijelo priliku da se predstave pred širom publikom i osjete atmosferu većih festivalskih bina. Nastupi poput tog ne znače samo širenje publike, već i važan korak u razvoju benda, jer donose iskustvo rada na većoj sceni i bolji uvid u to kako njihov zvuk funkcioniše pred većim brojem ljudi. Nadaju se da će i na nastupu u Njegoševom parku biti publike koja će doći da čuje šta to Paradigma ima da ponudi.

“Superval+ nam je dao ogromni vjetar u leđa. Osim toga što smo upoznali ljude iz druge države koji vole i bave se isto čime se mi bavimo, skupili smo hrabrost da nastupimo pred potpuno nepoznatom publikom, predstavimo im nešto svoje, a da ipak podignemo atmosferu i zabavimo ljude”, pohvalila se Una.

Iza sebe zvanično imaju objavljen samo jedan singl, “Tarine žice” koji će se naći na repertoaru u subotu. O tome šta će to još publika na njihovom nastupu u sklopu Garden festa imati priliku da čuje Stanković otkriva:

“Repertoar se sastoji od otprilike sat vremena naših autorskih pjesama, za koje se nadamo da će uskoro izaći u sklopu našeg novog albuma”.

Paradigma se sastoji od članova koji imaju različite muzičke uzore i inspiracije, što se prirodno odražava i na njihov autorski rad. Zbog toga proces stvaranja nema unaprijed zadatu formulu, već se gradi kroz zajedničko muziciranje i spontano razvijanje ideja koje se vremenom oblikuju u gotove pjesme. Na taj način pokušavaju da pronađu zajednički zvuk koji će u isto vrijeme odražavati individualne uticaje, ali i djelovati kao jedinstvena cjelina.

“Stvaranje naših pjesama je jedan potpuno ležerni proces. Svi donesu po nešto svoje, i samo se prepustimo džemovanju dok iz njega ne proizađe nešto što dalje možemo da nadograđujemo i transformišemo u potpunu kompoziciju”, zaključuje Stanković.

( Marija Vasić )