Radar imao uvid u spise slučaja Senjak: Kako se branio Milić; Vlasnik jedini potvrdio da se ubistvo desilo u restoranu

Šef beogradske policije i nekadašnji savjetnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Veselin Milić se, u iskazu na suđenju za ubistvo Aleksandra Nešovića Baje kazao je, u trenutku kad je Nešović krenuo ka restoiranu u kom ne navodno ubijen, već bio u svom stanu. Sa druge strane, jedini koji je potvrdio da se ubistvo desio za stolom bio je vlasnik restorana.

To proizilazi iz spisa sa suđenja u koje je Radar imao uvid.

Šta su pred tužilaštvom govorili bivši šef beogradske policije i pripadnici njegovog obezbjeđenja, šta vlasnik restorana i konobar o noći kada je, kako se sumnja, Saša Vuković Boske ubio Aleksandra Nešovića Baju

Slučaj Senjak postao je paradigma države u kojoj živimo. Umjesto profesionalne istrage predsjednik države, koji se nije osvrtao na sopstvenu političku odgovornost, iznosi brojne detalje, ocjenjuje dokaze, opisuje osumnjičene… Direktor policije Dragan Vasiljević ne osvrće se na to, kao ni na sopstvenu profesionalnu odgovornost, jer je uhapšen i osumnjičen njegov podređeni šef beogradske policije Veselin Milić, nekadašnji savjetnik predsjednika Vučića. Više javno tužilaštvo (VJT) u Beogradu sa javnošću komunicira nedosljednim saopštenjima. Na početku smo čuli da je odbranu iznio samo Milić, a istina je da je sedam osumnjičenih zajedno sa njim iznijelo odbranu do pisanja ovog teksta. Iako je poznato da zakon ne obavezuje okrivljene da kada iznose odbranu govore istinu, neobično je da javnost nije upoznata da su uopšte iznijeli odbranu.

Uvidom u dokumenta Radar saznaje da su 16. maja, četiri dana poslije događaja, obavljena saslušanja osumnjičenih u Višem javnom tužilaštvu (VJT) u Beogradu. Najprije pripadnici obezbjeđenja Veselina Milića, Boban M., Savo S. i Petko P. Zatim je odbranu iznio Milić koji je prethodno saslušan u svojstvu građanina, a priložena je i službena bilješka koju je sačinio sjutradan nakon boravka u restoranu na Senjaku. Osumnjičeni vlasnik restorana Nenad L. saslušan je takođe 16. maja. Nakon toga saslušan je i konobar Vuk. Š. Vlasnik i konobar su uhapšeni 14. maja, takođe dva dana poslije događaja. Radar je imao uvid u ovih šest iskaza. Nezvanično saznajemo da je odbranu iznijela i osumnjičena supruga Vukovića koja se tereti da je donijela pištolj.

Tražio poligrafsko testiranje

U svojoj odbrani Milić opisuje način dolaska u kafanu – da se dogovorio sa dvojicom prijatelja, A. O. i B. S., da se nađu u restoranu „27“ u 15 sati, a došli su, zbog gužve, oko 16 sati. Tvrdio je da su poslije „duže vremena“ u kafanu ušli Saša Vuković, koga poznaje iz policijske škole u Kamenici, i Mario S.

„Mi smo se pozdravili, a onda je Saša Vuković pitao da li može da časti jedno piće, bio je u vidno alkoholisanom stanju, sjeo je za naš sto. Negdje oko 22 časa moji prijatelji i ja planirali smo da krenemo kućama, kada me je na mobilni telefon pozvao moj prvi komšija i drug N. M. i pitao gdje sam, da li sam kod kuće, a ja sam njemu poslao sliku iz restorana i zvao ga da dođe na jedno piće u restoran ’27’. Nakon toga on mi je rekao da ne može, a onda sam ja pitao da li je realno da se njegov kum (kasnije je objasnio da je to Aleksandar Nešović) ljuti na mene, imajući u vidu da mi imamo korektan odnos, a pošto mi je tražio da ga obezbjeđuje Interventna jedinica, a ja sam mu još tada objasnio da je to neslužbeno. Nakon toga on mi je rekao da se ne ljuti na mene i da u njegovom prisustvu nije loše pričao o meni i da ćemo se čuti. Nakon nekih 15 minuta ja sam vidio Nešovića kako ulazi u lokal, prišao je meni i ljudima sa kojim sam sjedio za stolom, javio mi se, a onda je pogledao ka Saši Vukoviću. Imao je neku gestikulaciju na licu koju ni sam nijesam razumio, a onda je odmah izašao napolje“, objašnjavao je Milić u svojoj odbrani.

Na pitanje tužioca rekao je da su Vuković i Nešović „poslovni partneri, a ja sam mislio i da su oni najbolji prijatelji, odnosno da su u jako bliskim odnosima“. Prema zapisniku, nije govorio o njihovom kriminalnom dosijeu, naročito Nešovića koji je blisko sarađivao sa Dejanom Stojanovićem Kekom, označenim kao vođa ozbiljne kriminalne grupe potekle sa Novog Beograda. To je, naravno, morao da zna kao načelnik beogradske policije.

Milić je zatim opisao da su petnaestak minuta prije 23 časa krenuli i da su u njegovu zgradu stigli u 23.15. Rekao je da ne vjeruje da je gasio mobilni telefon, eventualno da se sam ugasio, u šta sumnja. To može biti značajno zbog lociranja preko baznih stanica mobilne telefonije. Rekao je tužiocu da je spreman, kao i pripadnici njegovog obezbjeđenja, da budu poligrafski testirani. Zatim je opisivao šta se dešavalo 13. maja.

„Tek sjutradan ujutru oko 9.22 pozvao me je N. M. i saopštio mi je cijelu priču, odnosno da nema Aleksandra Nešovića i Saše Vukovića i da nisu dostupni.“ Tvrdio je i kako mu je njegov komšija N. M. tada rekao i da mu je izvjesni Cvele ispričao kako se vidio i sa Nešovićem koji mu je rekao da mora da se vrati u restoran, jer ga je zvao Vuković, te da su njih dvojica braća.

Milić je insistirao da ne zna šta se desilo dalje. Pozivao se na bazne stanice mobilne telefonije i sigurnosne kamere na njegovoj zgradi tvrdeći da je on već bio u svom stanu kada je Nešović ponovo krenuo ka restoranu „27“. Rekao je i da je sve što mu je prenio komšija N. M. saopštio načelniku UKP za Beograd Mirku Đuriću, o čemu je on sačinio bilješku, koju su zajedno potpisali. U zapisniku se zatim konstatuje da se javnom tužilaštvu predaje kopija službene bilješke od 13. maja, te da se vrši uvid u original i konstatuje da je vjeran kopiji. Milić je naveo da je sačinio bilješku, kako bi o svemu obavijestio načelnika Đurića „imajući u vidu da sam bio zabrinut upravo zbog ponašanja N. M. i onog što mi je on saopštio“. Tačan datum kada je sačinjena bilješka morao bi da se vidi u elektronskoj bazi analitike beogradske policije.

Tvrdio da nije imao poslovne odnose sa Nešovićem

Tvrdio je da se te večeri nije čuo sa Aleksandrom Nešovićem za koga je predsjednik Vučić rekao da je njegovo tijelo sa 99 odsto sigurnosti pronađeno u iskopanoj bačvi na teritoriji opštine Inđija. Konačna potvrda DNK analizom nije završena do pisanja ovog teksta. Milić je tvrdio i da nije imao poslovne odnose sa Nešovićem već su imali „zajedničko poštovanje zbog njegovog kuma N. M.“, a za Vukovića je rekao da su samo poznanici i da se znaju iz Kamenice.

Negirao je da zna da je došlo do pucnjave. Ispričao je da ga je 14. maja posjetio komšija N. M sa suprugom, tu je bila i njegova supruga. Opisao je da mu je komšija N. M. pokazao listing telefona sa pozivima koje je imao sa Nešovićem. Na osnovu vremena kad su njih dvojica razgovarali zaključio je „da upravo iz ove komunikacije proizlazi da se sve događalo kada sam ja izašao iz restorana“. Predložio je da se kao svjedok sasluša njegov komšija N. M., Nešovićev kum, kao i da on prezentuje njegov mobilni telefon.

Tokom iznošenja podataka o sebi, Milić je naveo da ima mjesečna primanja od 276.000 dinara. BIRN je otkrio da Milić ima luksuzan stan na Dedinju od 195 metara kvadratnih, a da do tog stana njegovi tašta i tast imaju takođe luksuzan stan od 213 kvadratnih metara. U toj zgradi cijena kvadrata bila je 6.700 eura, pisao je BIRN, što je više od tri Milićeve plate, što znači da je za stan, koji se vodi na njegovu suprugu i u kome živi, trebalo da radi skoro pola vijeka. VJT je saopštilo da ispituje samo imovinu Saše Vukovića.

Šta su pred tužilaštvom govorili bivši šef beogradske policije i pripadnici njegovog obezbjeđenja, šta vlasnik restorana i konobar o noći kada je, kako se sumnja, Saša Vuković Boske ubio Aleksandra Nešovića Baju

Trojica pripadnika obezbjeđenja bivšeg načelnika beogradske policije iznijela su slične odbrane pred tužilaštvom. Prvo je Petko P., vozač, ispričao kako je odvezao Milića i Savu S. do restorana gdje su stigli oko 16 časova, a da je treći pripadnik obezbjeđenja Boban M. stigao drugim službenim vozilom malo kasnije. On je po sopstvenim riječima bio sve vrijeme kod službenog vozila BMW dok nisu oko 22.50 krenuli sva trojica sa Milićem iz restorana. Rekao je da su dvojica kolega iz obezbjeđenja ulazila u restoran, što je, kako je tvrdio, uobičajena procedura. Boban i Savo su svjedočili isto kao i Petko. Naveli su i da su njih dvojica u jednom trenutku 15 minuta sjedjeli za odvojenim stolom u restoranu da popiju kafu, a zatim su ponovo izašli ispred kafane. Bilo je to, kako kaže Boban, oko deset uveče. Savo i Boban su opisali da je Milić sjedio sa dvojicom starijih ljudi, i da je stolu prišao jedan čovjek koji se zadržao dva do tri minuta i ponovo izašao iz kafane. Boban je tvrdio da ga je Milić pozvao oko 22.45 i rekao mu da kreću, a Savo da je bilo između 22.45 i 22.50 kada je šef beogradske policije izašao ispred kafane. Sva trojica su došla 14. maja na posao, kada su i uhapšeni. Prema iskazu Bobana, Savo i Petko su otišli po Milića ujutru. To je i Petko potvrdio. Boban je tvrdio da se nije vidio sa Milićem, a Petko da sa kolegama nije komentarisao događaj. Tek nakon toga su sva trojica uhapšena, a Milić jutro kasnije, 15. maja. Savo je tvrdio i da za sve njegove navode postoje snimci nadzornih kamera, kao i podaci baznih stanica, što se može utvrditi pretraživanjem njegovog telefona koji mu je oduzet.

U svojoj odbrani Milić opisuje način dolaska u kafanu – da se dogovorio sa dvojicom prijatelja, A. O. i B. S., da se nađu u restoranu „27“ u 15 sati, a došli su, zbog gužve, oko 16 sati. Tvrdio je da su poslije „duže vremena“ u kafanu ušli Saša Vuković, koga poznaje iz policijske škole u Kamenici, i Mario S.

A. O., koji je za stolom u restoranu sjedio sa Milićem, saslušan je kao svjedok 20. maja. Rekao je da im je prišao čovjek koga je Milić oslovljavao kao Sale i da je shvatio da se poznaju iz Kamenice. Opisao je da je Sale bio bučan i pripit i da je sjeo za njihov sto. A. O. je svjedočio da je zvao svog vozača oko 22.45 i da je krenuo iz kafane sa drugim gostom koji je sjedio sa njim i Milićem, koji je takođe ustao. „Mi smo krenuli, a Vesko ne znam da li je čekao obezbjeđenje, ali je ostao iza nas“, i zatim je dodao da je „stekao utisak“ i da je Milić krenuo. Privrednik A. O. i B. S., po zanimanju pravnik, sjedjeli su sve vrijeme za stolom sa Milićem.

Vlasnik restorana zatekao tijelo u lokvi krvi

Da se desilo ubistvo, prema našim saznanjima i uvidom u iskaze šest osumnjičenih, jedini je potvrdio vlasnik restorana Nenad L., koji je saslušan nakon pripadnika obezbjeđenja i samog Milića. Ispričao je da ga je oko 23 časa usplahireno pozvao konobar Vuk Š. da dođe u restoran. Kada je došao do svlačionice za osoblje, Vuk Š., koji je izašao iz toaleta u kome se zaključao, „jako uplašen“ mu je rekao „nemam pojma šta se desilo, ja ne smijem ni da idem u restoran“. Naveo je da nije smio ni on da uđe u restoran, ali da je dobio poziv sa nepoznatog broja i da je zatim kroz kapiju pustio jednog muškarca koga prije toga nikad nije vidio. Opisao je da je sa nepoznatim ušao zajedno u restoran i da je vidio čovjeka koji leži sa glavom na stolu u lokvi krvi. Zatim je naveo da je u restoran ušla još jedna njemu nepoznata osoba i da su ta dvojica insistirala da im da sredstva za čišćenje i stare stolnjake, te da su oni sami čistili prostorije sve do ulaza. Više puta je rekao da je sve radio u strahu za život svoje porodice, zaposlenih i sebe. Svjedočio je i da misli da su iznosili tijelo umotano u stolnjake i ćebad.

Ispričao je da ne vjeruje policiji, ali da zna Veselina Milića kao gosta i da zna da je tog dana bio u restoranu, pa ga je pozvao telefonom. „On mi se javio na telefon, očigledno je da sam ga probudio i molio sam ga za pomoć riječima: Vesko, izvini po milion puta, nikad nisam zvao u životu, a sad mi treba pomoć. Na šta mi je Vesko jasno stavio do znanja da spava“, tvrdio je vlasnik restorana. Milić u svojoj odbrani nije pomenuo ovaj poziv.

U tužilaštvu su tokom davanja iskaza vlasniku restorana pokazali fotografije iz pasoša Saše Vukovića i Marija S. i on je potvrdio sa „velikom vjerovatnoćom“ da je Vuković bio u restoranu, a da je na fotografiji malo puniji. Za Marija nije mogao sa sigurnošću da se izjasni da li je te noći bio u restoranu. Interesantno je da je Nenad L tvrdio da je vlasnik restorana sa Mišlenovom zvjezdicom i sa mjesečnim primanjima od 200.000 dinara.

Konobar Vuk Š., iznoseći svoju odbranu, rekao je da je „Vesko koga zna sa televizije“ sjedio sa još dva gosta, a da su im se negdje između 20 i 21 čas sa drugog stola pridružila još dvojica od kojih je jedan bio prosijedi. Zatim je primijetio da je oko 22.30 u restoran ušao jedan čovjek i prišao stolu gdje je bio Vesko, ali da je odmah otišao. Vuk Š. je tvrdio i da su Milić i njegova dva gosta napustili objekat 10 do 15 minuta nakon što je ovaj čovjek dolazio i otišao, a zatim je isti čovjek ponovo došao i sjeo za sto sa dvojicom koja su prethodno Miliću prišla, te da je to bilo oko 23.30. Kako je njegovo radno vrijeme bilo završeno, konobar Vuk je „sređivao šank i punio frižider“, kada je čuo da je „nešto puklo kao plinska boca, tanjiri, prozor“, pa je odmah pobjegao „kroz vrata koja se nalaze kraj šanka“. Vratio se u restoran u pet ujutru da uzme telefon koji je navodno zaboravio. Zatekao je, kaže, otključan restoran u kome nikog nije bilo. Njegov iskaz nije u skladu sa iskazom vlasnika. Naveo je da je u smjeni bio sa konobarom P. U., koji se služio sto gdje je bio Milić.

VJT u Beogradu je saopštilo 24. maja da je uhapšen konobar P. U. „koji je, kako je utvrđeno u dosadašnjem toku istrage, bio na licu mjesta u vrijeme izvršenja krivičnog djela, iako je to prvobitno negirao u iskazu koji je dao tokom informativnog razgovora sa policijskim službenicima“. Osumnjičen je za prikrivanje i pomoć učiniocu nakon izvršenja krivičnog djela.

Konobar i vlasnik tvrdili da su ih tukli u policiji

Posebno je zanimljivo da su osumnjičeni vlasnik restorana Nenad i konobar Vuk tvrdili da su ih prije iskaza tukli u policiji. Vlasnik Nenad L. je opisao da su ga u prostorijama Uprave kriminalističke policije (UKP) kaišem tukli po tabanima i po leđima, te da su ga tukli otvorenim šakama svuda po tijelu, stavljali mu kapuljaču i gušili ga na razne načine. U zapisniku na saslušanju u tužilaštvu navodi se da na lijevoj nozi ima hematom iznad zgloba. Nenad L. je tvrdio i da je bilo pet, šest policajaca koji su ga tukli, a da mu se samo predstavio jedan, Marko Kričak, načelnik UKP-a. Prema zapisniku, tada nije tražio da ide kod ljekara, ali je naveo da će tražiti kada ga smjeste u pritvor, te da će izvještaj ljekara dostaviti tužilaštvu.

Konobar Vuk Š. je tvrdio da su ga u dva navrata tukli u policiji kablom i pesnicama, kao i da su ga šutirali. Naveo je da ne zna koji su ga policajci tukli. U zapisniku sa saslušanja u tužilaštvu se navodi da se na lijevom stopalu vidi ispucana koža i da se na desnom vide tragovi u linijama za koje kaže da su nastali od udaraca kablom. Takođe se konstatuje u zapisniku da na desnoj ruci iznad lakta ima hematom.

Prema zapisniku, ni vlasnik ni konobar nisu objasnili, niti su ih tužioci pitali, iz kojih razloga su ih, kako tvrde, tukli u policiji i da li su nešto tražili od njih. Takođe, advokat Ivan Simić, branilac osumnjičenog Marija S., za sajt Nova.rs je rekao da je njegov klijent pretučen tokom policijskog zadržavanja u stanici.

Šta su pred tužilaštvom govorili bivši šef beogradske policije i pripadnici njegovog obezbjeđenja, šta vlasnik restorana i konobar o noći kada je, kako se sumnja, Saša Vuković Boske ubio Aleksandra Nešovića Baju

VJT u Beogradu je saopštilo tog 16. maja, kada je saslušano šestoro osumnjičenih, da su pokrenuli istragu zbog teškog ubistva protiv 10 osumnjičenih. „Postoje osnovi sumnje da su 12. maja 2026. između 23 časa i ponoći u restoranu ’27’ Saša V. i Mario S. kao saizvršioci lišili života na podmukao način oštećenog A. N. Najprije je oštećenog A. N. telefonom pozvao Veselin M. koji je, kako se sumnja, bio u društvu Saše V. i Marija S. i predložio mu da dođe u navedeni restoran kako bi raspravili međusobne nesuglasice, sugerišući mu da ne dođe u pratnji svog obezbjeđenja.

Oštećeni je po dolasku ispred restorana i uočavanja vozila koja koriste osumnjičeni prvobitno odlučio da napusti mjesto događaja, bez ulaska u restoran, obavijestivši o tome svog prijatelja V. B., ali se nakon poziva Saše V., sa kojim je odranije u sukobu, nakon desetak minuta vratio, ušao u navedeni restoran, te sjeo za sto sa Sašom V., Mariom S. i Veselinom M. Nakon rasprave Saša V. je, kako se sumnja, iz pištolja NN marke ispalio nekoliko hitaca u pravcu A. N., koga je lišio života i tom opšteopasnom radnjom izazvao opasnost za život i tijelo gostiju koji su se nalazili u restoranu, a koji pištolj je prethodno donijela Danka V., neovlašćeno ga noseći bez dozvole nadležnog organa i predala ga Mariju S., a on Saši V. po dolasku u restoran. Nakon toga je Dejan S. pomogao Saši V. i Mariju S. poslije izvršenog krivičnog djela, tako što ih je odvezao najprije na područje grada Šapca, a nakon toga do jezera Dobrodol i na kraju do Stare Pazove.“

Zanimljivo je da je osumnjičeni Dejan Stojić, koji je uhapšen 15. maja zbog sumnje da je pomogao Saši Vukoviću i Mariju S., funkcioner SNS u Staroj Pazovi. Prilikom njegovog hapšenja VJT je saopštio da je kod njega pronađeno 10.000 eura, kao i pasoši Saše Vukovića i Marija S., koji su uhapšeni dan ranije.

Postoji veza naprednjaka i sa ubijenim. Sajt Nova.rs je objavio da Jelena Marković, supruga ubijenog Aleksandra Nešovića, koja je prijavila nestanak muža, zajedno sa sestrom Milenom vodi agenciju M&J Lady, koja je angažovala ljude za kol centar SNS-a pred izbore 2023. Da je ta agencija bila angažovana u kampanji naprednjaka otkrio je ranije CINS. Nova.rs je objavila i da je na Instagram nalogu, za koji se vjeruje da pripada supruzi Nešovića, objavljeno „Jedina istina … Veselin Milić je pozvao mog muža i rekao mu da dođe u restoran na Senjaku.“ Objava je uslijedila istog dana, 22. maja, nakon što su RTS i još neki mediji objavili da je ona saslušana u tužilaštvu i da je rekla da Milić njenog supruga nije zvao da dođe u restoran bez obezbjeđenja. N1 je objavio i snimak iz 2018. na kojem se vidi da Aleksandar Nešović prijeti građanima koji protestuju zbog nelegalnih vikendica na savskom nasipu. Inače, na savskom nasipu vikendice imaju Tomislav Nikolić, rodbina nekih političara na vlasti, recimo Nikole Selakovića. Tu vikendice imaju i neki biznismeni, kao i estradne zvijezde.

Poslije više od decenije isprepletanih odnosa kriminala, funkcionera vlasti i policije, nerasvijetljenih slučajeva, istraga bez epiloga, imovine bez pokrića koju niko ne istražuje, ucjena i zajedničkih prljavih poslova, teško je povjerovati da će se saznati šta se zaista dogodilo na Senjaku u noći 12. maja, i u kakvim su sve vezama bili akteri tog događaja. Još manje će biti istražen politički kontekst u kome je moguća bliskost mafije i vlasti. Zato je već sada jasno da povodom slučaja Senjak svako ima nešto što želi da sakrije.

( Radar )