U Gazi udaju djevojčice da bi preživjele

Majda je bila bez igdje ičega. Njen muž i najstariji sin su poginuli u izraelskim vazdušnim napadima. Živjela je u otrcanom šatoru u Gazi, uz pacove i smrad kanalizacije, nije mogla da izdržava djecu i strahovala je da će njene kćerke biti uznemiravane dok odlaze do zajedničkog toaleta u kampu sa stotinama nepoznatih ljudi.

Zato je donijela odluku zbog koje se sada duboko kaje. Udala je svoje kćerke od 13 i 14 godina za muškarce koji su obećavali sigurnost i podršku.

“Mislila sam da ih štitim”, rekla je. “Strah me je izjedao”.

Razaranje koje je izraelska kampanja izazvala u Gazi doprinijelo je porastu broja brakova maloljetnih djevojčica, prema riječima stručnjaka i zvaničnim podacima. Pošto je gotovo cjelokupno stanovništvo protjerano iz domova, a većina živi u bijednim kampovima i zavisi od pomoći, neki roditelji su za svoje kćerke tinejdžerke pokušali da obezbijede izvjesnu finansijsku stabilnost tako što su ih udavali. Za djevojčice je to značilo gubitak djetinjstva i budućnosti - a često i opasne trudnoće.

Za Majdine kćerke, to je značilo užasno fizičko zlostavljanje.

Dječji brakovi su bili u padu prije rata

Prije rata, broj dječjih brakova u Gazi se polako smanjivao, prema podacima Palestinskog centralnog biroa za statistiku. Posljednji put kada je biro objavio podatke, 2022. godine, u 17,8 odsto brakova nevjesta je bila djevojčica mlađa od 18 godina, što je pad u odnosu na više od 22 odsto iz 2015.

Minimalna zakonska dob za stupanje u brak u Gazi je 17 godina, uz određene izuzetke; Ujedinjene nacije i većina humanitarnih organizacija brakove djevojčica mlađih od 18 godina svrstavaju u rane brakove. Čini se da se taj trend preokrenuo.

Nakon zahtjeva Asošiejtid presa, Vrhovni šerijatski sud u Gazi, u kojem se registruju brakovi, prikupio je podatke od sudskih službenika. Prema tim podacima, 20,6 odsto od 35.474 braka evidentirana 2024. i 2025. uključivalo je djevojčicu mlađu od 18 godina, među njima i 627 brakova djevojčica mlađih od 15 godina.

Stvarna stopa mogla bi biti znatno veća, jer mnogi brakovi nisu registrovani tokom haosa rata, rekla je Amal Sijam, direktorica Centra za ženska pitanja u Gazi. Broj bračnih ugovora koje je evidentirao sud pao je za 35 odsto 2024. godine, prve pune godine nakon što je napad Hamasa 7. oktobra 2023. pokrenuo rat.

AP je razgovarao sa šest djevojčica u Gazi koje su se udale u dobi između 13 i 16 godina, kao i sa njihovim roditeljima, a svi su govorili pod uslovom da ne budu identifikovani punim imenima zbog izuzetne osjetljivosti ove teme. AP ne otkriva identitet žrtava silovanja. Majda je pristala da bude identifikovana samo po imenu. Svi roditelji su rekli da, da nije bilo rata, nikada ne bi odlučili da svoje kćerke udaju tako mlade.

Jedna majka je paralisana tugom

Nakon što su joj muž i sin ubijeni u odvojenim napadima u aprilu 2024, Majda je zapala u tešku depresiju.

Molila je ljekare za sedative, zbog kojih je spavala danima. Nije mogla da brine o svojim djevojčicama u njihovom zakrpljenom šatoru kraj mora, izloženom vjetru, hladnoći i kiši tokom zime. Humanitarne kuhinje, od kojih su zavisile za hranu, bile su rijetke i nisu radile redovno.

“Bila sam potpuno slomljena iznutra”, rekla je Majda.

Dvojica braće u dvadesetim godinama, iz porodice koja im je bila komšijska u Gazi prije nego što su svi bili primorani da pobjegnu, zatražila su da se ožene njenim kćerkama.

Majda, koja se udala sa 14 godina, nije željela sličnu sudbinu za svoje djevojčice. Ali njen otac se pridružio porodici te braće u insistiranju da je to jedini izlaz. Obećali su, rekla je Majda, da mogu da potpišu bračne ugovore, ali da sačekaju kraj rata prije nego što djevojčice dovedu da žive sa muževima.

“Nisam bila pri sebi. Ni sada nisam pri sebi”, rekla je Majda. “Ne znam kako sam pristala na to.”

Majdina najstarija kćerka, koja je tada imala 14 godina, nije željela da pristane. “Osjećala sam se izgubljeno”, rekla je kćerka. “Mislila sam da će, ako se udam, neko biti finansijski odgovoran za mene... Zaista sam se pokajala.”

Brak kao način da se porodici olakša teret

Većina djevojčica koje su razgovarale sa AP-om rekla je da ih roditelji nisu prisiljavali da se udaju, ali da su osjećale dužnost da porodicama olakšaju teret.

Kada bi se udale, one i njihovi muževi bili bi evidentirani kao zasebno domaćinstvo za dobijanje pomoći od humanitarnih organizacija, umjesto da budu dio sljedovanja koje je pripadalo njihovim roditeljima. Nekoliko djevojčica je takođe reklo da, pošto su škole tokom rata uglavnom bile zatvorene, nisu vidjele nikakvu nadu da će nastaviti obrazovanje.

Jedna djevojčica je rekla da su ona, njeni roditelji i sedmoro braće i sestara tokom rata raseljavani više od 25 puta. Njen otac se potpuno protivio ranom braku i želio je da ona upiše fakultet. Ali porodica je bila toliko očajna da je pristao na prosca.

Rekla je da je i ona pristala. Imala je 16 godina.

“Nisam mogla sebi da oprostim što uzimam dio ono malo hrane koju je moja porodica imala”, rekla je. Brinula je i da bi ona i njena braća i sestre mogli ostati bez ikakve podrške ako bi joj roditelji poginuli u vazdušnom napadu. Sada ima 17 godina, a kada je razgovarala sa AP-om bila je u petom mjesecu trudnoće.

Još jedna djevojčica je takođe navela višestruka raseljavanja svoje porodice, od kojih je svako odnosilo i ono malo novca što su imali. Kada su utočište našli u bolnici u Kan Junisu, jedan 25-godišnjak koji je takođe tamo boravio zatražio je da se oženi njome. Imala je tada 17 godina i, kako je rekla, pristala je.

“Brak mi je djelovao kao jedini način da u život vratim makar neki osjećaj normalnosti”, kazala je.

Zakon u Gazi dopušta izuzetke od minimalne starosne granice od 17 godina, uz saglasnost roditelja i odobrenje sudije. Vrhovni šerijatski sud ima pravila prema kojima sudski službenici ne bi trebalo da odobravaju izuzetke za djevojčice mlađe od 14 godina i sedam mjeseci.

Međutim, roditelji ponekad sklapaju neformalne dogovore bez zvanične registracije braka. Dvije majke koje su razgovarale sa AP-om učinile su to, jedna od njih nakon što je službenik odbio zahtjev jer joj je kćerka imala 14 godina.

Na Zapadnoj obali, koju je okupirao Izrael, Palestinska uprava je 2019. postavila minimalnu starosnu granicu na 18 godina, a broj ranih brakova od tada je, prema zvaničnoj statistici, naglo pao na oko pet odsto.

Sijam je rekla da su, u periodima masovnog raseljavanja tokom sukoba sa Izraelom, neki Palestinci brak doživljavali kao način da svojim kćerkama obezbijede stabilnost. “Ratovi i sukobi dovode do povratka konzervativnijim tradicijama”, kazala je.

Mlađe djevojčice koje se udaju izloženije su silovanju i nasilju, uključujući zlostavljanje od strane muževljeve porodice, koja ih opterećuje kućnim poslovima, rekla je Sijam. Pošto su stope razvoda u ranim brakovima visoke, “djevojčica se na kraju vraća kući sa jednim ili dvoje djece”.

Neke djevojčice su zlostavljane i pobjegle

Majda je rekla da je porodica njenog zeta prekršila obećanje i ubrzo zatražila da njena starija kćerka bude dovedena kod 23-godišnjeg muža, koji je živio u šatorima svoje porodice u Deir al-Balahu.

Prvih deset dana djevojčica je vrištala kad god bi joj muž prišao. “Stalno sam vrištala, a on me je udarao”, rekla je starija kćerka.

Na kraju joj je njegova majka “vezala ruke iznad glave”, rekla je kćerka. Muž ju je potom silovao.

Poslije toga, kako je rekla, više puta joj je prijetio da će dovesti majku da je veže ako bude vrištala. Ispričala je da je više puta silovana i rekla da je jednom, zbog krvarenja, morala da bude odvedena u bolnicu.

Nekoliko mjeseci kasnije, porodica je došla da odvede njenu 13-godišnju sestru kod njenog 21-godišnjeg muža. Ona je, prisjetila se Majda, “stalno vrištala da ne želi da se uda”.

Mlađa sestra je rekla AP-u da je i nju vezala svekrva i da ju je muž silovao. Rekla je da je imala dva pobačaja, oba nakon što ju je muž šutnuo dok je bila trudna.

Majdina starija kćerka je rodila sina. Nekoliko mjeseci kasnije, u novembru, pobjegla je, noseći sina 15 kilometara do majčinog šatora.

Nedugo zatim, i mlađa sestra je pobjegla nazad kod Majde. Tada su otkrili da je trudna.

Djevojčice su imale rizične trudnoće

U porodilištu bolnice Avda u centralnoj Gazi tokom rata je zabilježen porast tinejdžerskih trudnoća, rekao je šef odjeljenja Jaser Šaban. Mnoge su, kako je rekao, imale ozbiljne zdravstvene komplikacije jer su zatrudnjele tako mlade. Povrh toga, velika većina je bila neuhranjena, jer su izraelska ograničenja pomoći povremeno dovodila stanovništvo Gaze na ivicu gladi.

Četiri djevojčice koje su razgovarale sa AP-om su se porodile, a sve su opisale rizične trudnoće ili porođaje. Tri su imale najmanje jedan pobačaj.

Jedna od njih zamalo je umrla na porođaju zbog teškog krvarenja, rekla je njena majka. Imala je tada 16 godina i bila je teško neuhranjena.

“Danima sam bila bez svijesti poslije porođaja i neko vrijeme nisam mogla da držim kćerku u naručju”, rekla je djevojčica.

Porodica se suočila s još jednim bolnim izborom

Kada su se vratile kod majke, Majdine kćerke su se užasavale i samog pomena povratka muževima. U razgovoru sa AP-om u aprilu, mlađa kćerka je rekla da bi povratak bio ravan “smrti”. Majda je rekla da je njena mlađa kćerka oduvijek bila pričljiva i razigrana djevojčica. Ali od kada se udala, “ne razgovara ni sa kim, ni sa mužem ni sa mnom”, rekla je.

Djevojčice su se vratile u školu, ali starija je rekla da se osjeća odbačeno i posramljeno jer je jedina učenica koja je udata i ima bebu. Sebe je opisala kao dijete koje odgaja dijete.

“Umorna sam”, rekla je. “Želim da umrem.”

Majda je trpjela snažan pritisak svog oca i porodice svojih zetova, koji su govorili da ne može da izdržava kćerke, unuka i bebu koja je na putu.

Žene u Gazi mogu da se razvedu, ali je taj postupak skup i komplikovan. Razvod nosi i stigmu, uglavnom za žene, i djevojčicama bi otežao da se ikada ponovo udaju. Porodice zetova su uvjeravale Majdu da će se prema njenim kćerkama dobro postupati.

Osjećajući da nema izbora, popustila je. Djevojčice su se početkom maja vratile muževima, sada u gradu Gaza. Majda od tada nije uspjela da stupi u kontakt sa kćerkama.

“Nisu željele da se vrate”, rekla je. “Plakale su.”

Priredila: A. Š.

( Asošiejtid pres )