Protiv Niksa su rođeni veliki Sparsi, ponavlja li se istorija
San Antonio će poslije 12 godina igrati u NBA finalu - rival je Njujork, isti onaj protiv kojeg je Greg Popovič 1999. počeo da stvara dinastiju
Tornjevi blizanci Tim Dankan i Dejvid Robinson bili su te 1999 - tokom sezone koja je zbog lokauta krenula u februaru - nepremostiva prepreka za sve. Ejveri Džonson je dodavao asistencije, a veliki Greg Popovič počeo da gradi dinastiju.
San Antonio Sparsi su tada u velikom NBA finalu savladali Njujork Nikse (4:1) i prvi put u istoriji postali šampioni.
Nakon toga franšiza iz Teksasa je još četiri puta bila najbolja u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, uvijek sa Popovičem, a posljednji put 2014.
Od tada se mnogo toga promijenilo, Popovič je morao da završi trenersku karijeru, a Sparsi su tražili novu veliku generaciju. I, pronašli su je poslije dugih 12 godina. Ponovo su u velikom finalu, i ponovo će igrati protiv Niksa.
Novi “toranj” Viktor Vembanjama i trener Mič Džonson, čovjek koji je učio pored Popoviča, grade novu dinastiju. Naravno, uz nezaobilazne Dierona Foksa, Stefona Kasla, Keldona Džonsona i ostale.
Do finala je Džonsonova ekipa stigla sjajnim partijama kroz Zapadnu konferenciju, a za kraj je u sedmom meču u domu šampiona srušila Oklahomu i skinula joj krunu.
5
puta je San Antonio bio NBA šampion, svaki put sa Gregom Popovičem - 1999, 2003, 2005, 2007. i 2014. Prvu titulu osvojio je u finalu sa Niksima
Za nekoga je možda rađanje novog moćnog San Antonija iznenađenje, ali ne i za sve u klubu.
- Kad se vratimo na početak sezone u oktobru još tada smo znali da imamo potencijal da budemo veoma dobri - rekao je Džonson.
A šta reći o Viktoru Vembanjami? Mršavom i 224 centimetra visokom momku iz Le Šenea trebalo je samo tri sezone da od prvog pika sa drafta postane igrač koji dominira i koji je Sparse odveo do finala - prosjek od 25 poena po meču, 11,5 skokova i 3,1 blokadu najbolje oslikavaju njegov učinak.
- Ovaj osjećaj sada... Teško je objasniti. Toliko je moćan - rekao Vembi nakon pobjede nad Oklahomom u finalu Zapada.
Ono što sjajni Francuz dobro zna jeste da ne želi da se zadovolji samo plasmanom u finale.
- Trofej je san iz djetinjstva, a kada vam se ukaže prava prilika da ga osvojite onda je taj san praktično ostvaren. Kada dođe taj dan i on završi u našim rukama biće to nevjerovatan trenutak. To je gotovo kao smisao mog života - ne krije Vembanjama.
Posebna snaga Sparsa je mladost, uostalom San Antonio je postao prvi tim u istoriji NBA finala čija su dvojica najboljih strijelaca - Vembanjama i Kasl - stari 22 godine ili manje.
“Mamuze” su drugi najmlađi tim koji je stigao do NBA finala, poslije Portlanda iz 1977.
Prije 27 godina protiv Niksa je rođen veliki San Antonio, mogu li utakmice protiv istog rivala - koji od tada nije igrao u finalu - da označe i početak nekih novi moćnih i zabavnih Sparsa.
( K.B. )