S pravog puta se lako skrene, i sokoli to dobro znaju

Sedam poraza zaredom tokom 2024, pa četiri uzastopna kroz 2025. U trenucima kada se fudbalska reprezentacija Crne Gore nalazila vjerovatno u najslabijem periodu od obnove nezavisnosti - Plovdiv i Košice su probudile novu nadu.

"Sokoli" su kroz dva test meča sa Bugarskom (1:0) i Slovačkom (2:2) pokazali da sve ono što sa njima radi Mirko Vučinić ima smisla, da polako postaju dobar tim, da su na pravom putu...

- Šta nam govore ova dva meča? Zadovoljni smo rezultatima, dobro je što nismo izgubili, ali treba da budemo svjesni da nismo ništa uradili - poručio je Vučinić nakon remija sa Slovačkom i u toj njegovoj izjavi je sve najvažnije što fudbaleri Crne Gore moraju da znaju.

Posebno jer se s pravog puta veoma lako skrene u pogrešan smjer, a ako je neko to kroz skoro dvije decenije dobro naučio onda je to naš nacionalni tim.

SVE JE LAKŠE SA DOBRIM VEZNIM REDOM, GDJE JE TU ADŽIĆ

Vučinić je kroz dva junska meča provjerio mnogo aduta, kako je poslije Košica rekao sada niko ne može da "digne nos" ako ne bude igrao, a koliko je želio da vidi na koga može da računa govori i to što je meč sa Slovačkom počelo devet novih igrača u odnosu na Bugarsku.

Ono što posebno raduje, osim tokom prvih tridesetak minuta sa Slovačkom, jeste da ko god je bio na terenu ekipa nije "gubila glavu". Stajala je dobro na terenu, željela je da igra svoju igru (od golmana) i u svakom trenutku je željela da se nadigrava sa rivalom.

A sve to je mnogo lakše kada Crna Gora konačno poslije mnogo godina ima dobar vezni red, dio tima sa kojim su se selektori u bližoj prošlosti najviše mučili, gdje je nedostajalo najviše kvaliteta.

Sada je sve drugačije i obećavajuće. Marko Janković je postao igrač čije ideje, inspiracija, kreacije, borba i veliko srce pokreću "sokole". O Andriji Bulatoviću ne treba trošiti riječi, jer se pojavio dragulj kakav se čeka godinama, dok je Sead Hakšabanović pokazao koliko je nedostajao i koliko je Crna Gora opasnija sa njim.

Naravno, nešto pozitivno u svakom meču i tokom svakog minuta koji dobiju od selektora donose i Driton Camaj, Milan Vukotić i Viktor Đukanović, a očigledno je da selektor veliko povjerenje ima i u Marka Šimuna, Miloša Brnovića, Stefana Lončara... Tu je i Aleksa Latković, kojeg je povreda zaustavila da debituje ovog juna, a za kojeg je Vučinić naglasio da mu se svidjelo sve što je vidio kod njega.

Među svima njima mjesta bi moralo da ima i za Vasilija Adžića, još jednog velikog talenta našeg fudbala. Ono što je za Vučinića očigledno bitno jeste da vezista Juventusa dobije više minuta u klupskom fudbalu i da nakon toga ne bi trebalo da bude problema oko njegovog mjesta u timu. Iako treba biti pošten, pa reći da na primjer ni Marko Perović nema mnogo utakmica u trećoj ligi Španije, a protiv Slovačke je počeo meč. U svakom slučaju, zasada je za Adžića najvažnije da možda i promijeni sredinu i konačno pokaže talenat.

ODBRANA I PRAZNI MINUTI

Uz vezni red Crna Gora ne bi trebalo da brine ni za napad. Nikola Krstović je u Italiji pokazao kakav je špic, Milutin Osmajić se ne zaustavlja kada obuče crveni dres (sedam golova na isto toliko posljednjih mečeva), a kapiten Stevan Jovetić još može mnogo toga da donese "sokolima".

Mnogo se očekuje i od Andreja Kostića, a Balša Sekulić je u Plovdivu pokazao koliko može da pomogne.

Dio tima gdje će Vučinić i njegov stručni štab morati dosta da rade do septembra i Lige nacija jeste odbrana. Dokaz za to su praktično svi prethodni mečevi, osim nedavnog u Plovdivu, gdje su "sokoli" praktično uvijek kapitulirali. Često nakon svojih grešaka, koje lako mogu da se izbjegnu.

Do sada se nije mnogo promijenilo ni dolaskom Vučinića pošto se naša mreža sa njim pored terena nije tresla samo protiv Andore i Bugarske.

Posebno brinu, a nije krio to ni Vučinić, prazni minuti Crne Gore. Protiv Slovačke "sokoli" nisu postojali na terenu tokom prvih nešto više od pola sata, a zbog sličnih perioda nisu uspjeli ni da sačuvaju 2:0 protiv Hrvatske i 2:1 sa Slovenijom.

- Momci moraju da shvate da ne možemo da priuštimo sebi da poklanjamo rivalu 35 minuta prvog poluvremena. To ne mogu da priušte ni Brazil, ni Francuska i mnoge druge sile, a tek ne mi - naglasio je Vučinić.

Volja, želja, borba za svoju zemlju i saigrače vide se u očima "sokola". Uz to Crna Gora pokušava da igra fudbal, da nije u podređenom položaju ni protiv na papiru jačih selekcija kakva je Slovačka... Sve to su pokazali junski mečevi, ali i koliko je naš nacionalni tim ranjiv. Crna Gora je na pravom putu, ali Vučinića i njegove momke čeka još mnogo posla i mnogo teže utakmice - one takmičarske, za bodove...

Najmanje što se od "sokola" očekuje nakon dva dobra test meča jeste da ostanu skromni, ono što njihov selektor traži od prvog trenutka kada je sjeo na klupu Crne Gore. Dobra igra u prijateljskim mečevima ne znači ništa ako se ne slavi u onima koji "moraju" da se dobiju. A takvi su kroz istoriju bili najteži za Crnu Goru.

( Kosta Bošković )