Sporo proširenje otvara Rusiji balkanska vrata: Premijer Estonije Kristen Mihal za "Vijesti"

Evropska unija (EU) ne treba da dozvoli da se proces proširenja oduži, jer bi zemlje kandidatkinje u suprotnom mogle postati podložnije ruskom uticaju, poručio je estonski premijer Kristen Mihal, ocjenjujući da Crna Gora ima realne šanse da postane 28. članica EU do 2028. godine.

On je u intervjuu “Vijestima”, nakon Samita EU - Zapadni Balkan u petak u Tivtu, rekao da su Uniji potrebne nove članice kako bi proširila sopstveni uticaj.

Ističe da je Crna Gora je uradila mnogo posla, predvodnica je procesa i realno je da do kraja 2026. zatvori pregovaračka poglavlja, ali da napreduje i Albanija, čiji je cilj da postane članica 2030, dok Ukrajina i Moldavija mogu otvoriti prve klastere.

On je kazao da su ključne poruke sa samita u Titvu da je proširenje važno i za zemlje kandidate i za samu EU, koja je nepotpuna bez Zapadnog Balkana.

Razgovaralo se, kako je rekao, i o modelima postepene integracije, odnosno fracusko-njemačkom non-pejperu, kako bi kandidati ranije osjetili koristi reformi i približili se evropskom odlučivanju.

Kako ocjenjujete Samit EU - Zapadni Balkan i atmosferu tokom razgovora?

Rekao bih da je samit bio dobar. Imao je optimističniji ton, jer se na ovakvim skupovima obično govori da procesi idu sporo, da se dugo čeka, da se sprovode reforme, a da se ništa ne dešava odmah. Iskreno, proširenje jeste dug proces. Međutim, ovaj sastanak bio je optimističniji zbog istorijskog prozora i prilike koji se sada otvaraju za proširenje EU. Crna Gora je uradila mnogo teškog posla, kao i Albanija. One su vjerovatno među sljedećim zemljama koje će se pridružiti EU. Ukrajina i Moldavija bi uskoro mogle otvoriti prvi pristupni klaster.

Dakle, bilo je mnogo pozitivnih elemenata. I, kao usputna napomena, sala za sastanak imala je prozore s pogledom na more, što u Briselu nemate, pa je i zbog toga bilo mnogo bolje.

Koje su bile ključne poruke sa Samita?

Zaključio bih da je ključna poruka bila da je proširenje dvosmjerna ulica. Nije riječ samo o zemljama koje žele da pristupe najekskluzivnijem klubu u svijetu, EU. Riječ je i o samoj EU, jer kako su neke moje kolege rekle, EU nije potpuno zaokružena bez Zapadnog Balkana.

Treba imati na umu da postoje različiti oblici stranog uticaja i miješanja onih koji žele da zemlje odvrate od njihovog evropskog puta.

Za bezbjednost, prosperitet i pristup tom ekskluzivnom klubu, proširenje je veoma važno za zemlje kandidate, ali i za Uniju. EU je trenutno najpredvidljiviji region u svijetu.

Druga tema odnosila se na stvaranje neke vrste budućeg mehanizma koji bi omogućio zemljama koje sprovode reforme da mnogo ranije vide koristi tog procesa. To je tema o kojoj će se razgovarati u Evropskom savjetu u narednim mjesecima.

Mislite li na novi francusko-njemački dokument (non-pejper)?

Da, i francusko-njemački dokument. Različite zemlje imaju različite poglede na to pitanje. Rekao bih da se glavna rasprava odnosila na proces zasnovan na zaslugama i ideju postepene integracije - približavanje zemalja stolu (na kojem se odluke zajednički donose) i učenje o tome kako se odluke donose i kako funkcionišu politike EU. Punopravno članstvo u EU uvijek treba da ostane krajnji cilj.

Smatrate li realnim da Crna Gora zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja ove godine i postane sljedeća članica EU 2028. godine?

Da, jer je Crna Gora uradila mnogo teškog posla. Crna Gora je predvodnica procesa i realno je da zatvori poglavlja do kraja 2026. godine i postane 28. članica Evropske unije do 2028.

I Albanija takođe napreduje. Oni rade svoj posao i, ako se dobro sjećam, imaju cilj da to postignu do 2030. godine. Nadam se da će evropsko proširenje nastaviti ovim tempom.

Kao što sam već pomenuo, Ukrajina i Moldavija bi uskoro mogle otvoriti prve pristupne klastere, a zatim nastaviti proces zasnovan na zaslugama i približavati se evropskom stolu. Trenutno postoji dobar zamah.

Šta vidite kao glavne prepreke i izazove za Crnu Goru?

To je pitanje za Jakova Milatovića (predsjednika Crne Gore) i Milojka Spajića (premijera). Vidim snažnu posvećenost reformama i kod rukovodstva i kod građana Crne Gore. Ono što mogu reći iz estonskog iskustva jeste da, iako su neke odluke ponekad bile teške za razumijevanje ili donošenje, donosili ste ih u sopstvenom interesu.

Kao i kod ulaganja u odbranu - ne radite to zbog nekog drugog, već zbog sebe. Isto važi i za reforme i standarde. Ako želite da Evropska unija funkcioniše, potrebni su vladavina prava, odluke zasnovane na vrijednostima i sigurnost da, kada odete u drugu državu članicu, sistemi postoje i pravila se poštuju. To je suština članstva.

Što se tiče najtežih reformi, na to najbolje mogu odgovoriti lideri Crne Gore. Oni su ti koji vode proces ka EU. Uvjeren sam da će biti uspješni.

Kako Estonija gleda na trenutni tempo proširenja EU i šta bi cijeli region Zapadnog Balkana mogao da uradi kako bi ubrzao pristupanje?

Rekao bih da se odgovor već vidi u onome što rade Crna Gora i Albanija: treba završavati svoje obaveze dobrim tempom i gledati u budućnost, a ne u prošlost.

To su rekli i mnogi lideri sa Zapadnog Balkana - treba držati pogled usmjeren ka budućnosti, a ne ka prošlosti. Takođe, ne treba dozvoliti da vas ometaju strani uticaji, na primjer Rusija. Ona stalno šapuće i govori da nećete ući u klub, da vam tamo nije mjesto i da treba da se okrenete njima.

Najvažnije je da vidite cilj, radite za njega i ostvarite pristup. Ako bude postojao neki oblik postepenog sistema, bićete ranije za stolom. I ovaj samit je znak toga. Evropska politička zajednica (EPC) je takođe jedan od početnih mehanizama, a francusko-njemački dokument osnova za dalju raspravu.

Kako gledate na ideje o privremenom ograničavanju prava veta za nove članice? Da li mislite da bi Crna Gora trebalo da pristane na to?

Ako mislite na privremena ograničenja prilikom pristupanja, rekao bih da to vjerovatno nikome ne šteti. Ali krajnji cilj mora biti isti: jednaka prava i punopravno članstvo. Ništa drugo.

Postoji li rizik da trenutne geopolitičke tenzije i rat sa Iranom uspore proces proširenja?

Rizik uvijek postoji, ali se nadam da bi to moglo ubrzati proces. Kada vidite šta se dešava u svijetu, to treba da bude podsjetnik da je Evropa, iako predvidljiva i možda čak pomalo dosadna, klub u kojem želite da budete.

Imate saveznike, prijatelje na koje možete da se oslonite, partnere i ekonomsko tržište koje podržava vaš izvoz. Događaji širom svijeta podsjećaju sve zašto Evropska unija postoji. Ona je na početku bila projekat mira i trgovine. To je i dalje.

Kada pogledate dešavanja u zalivu (Bliskom istoku), ili negdje drugo, postaje još jasnije da je EU dobro mjesto za pripadanje.

Koje su najvažnije lekcije koje je Estonija naučila tokom evropskih integracija, a koje bi mogle biti korisne za Crnu Goru i druge male države?

Za Estoniju, jedan ključni princip potiče od našeg bivšeg predsjednika Lenarta Merija: “Nikada više sami”.

Za nas je to bio glavni cilj, koji je zahtijevao sprovođenje različitih reformi. Danas ljudi ponekad zaboravljaju taj put i fokusiraju se na kritike da Evropa proizvodi pravila koja nijesu uvijek potrebna.

Naravno, određeni nivo standardizacije je neophodan, ali pretjeranu birokratiju treba izbjegavati. Važno je zapamtiti zašto to radimo: kako bi Evropska unija mogla efikasno da funkcioniše kao cjelina, jer svi imaju koristi. Veće i manje države članice potrebne su jedne drugima, a Unija je snažnija kada prima nove članice koje dijele iste vrijednosti.

To je i moje sljedeće pitanje - koji su izazovi za male zemlje i koje su koristi od članstva u EU?

Za stolom Evropskog savjeta postoje manje i veće zemlje po broju stanovnika, ali kada ste za tim stolom, dio ste procesa donošenja odluka.

U Savjetu sjedim za stolom kao predstavnik male zemlje. Neki dolaze iz srednje velikih zemalja, neki lideri iz većih. To nije presudno. Važan je kvalitet ideja - često su najbolja rješenja ona koja pomažu Evropskoj uniji da ide naprijed.

Za manje zemlje, koristi su jasne: bezbjednost, pristup jedinstvenom tržištu, finansijska stabilnost kroz euro, kao i snažne veze i podrška u kriznim vremenima, uključujući kritičnu infrastrukturu. Takođe bih istakao da je EU, uključujući Komisiju koju vodi Ursula fon der Lajen, veoma efikasno upravljala nedavnim krizama, uključujući kovid 2019. i druge.

Uz onlajn usluge - sve je dostupno

Estonija je lider u digitalnoj transformaciji i e-upravi. Koje lekcije Crna Gora može da nauči i kako digitalne tehnologije mogu ubrzati njen evropski put?

U Estoniji, to što su usluge dostupne onlajn znači da vam je sve dostupno - možete aplicirati za usluge, predavati dokumenta i upravljati procesima digitalno, odakle god se nalazite. I ja mogu da pristupim estonskim e-servisima dok sam u Crnoj Gori i da ih koristim na isti način.

To stvara transparentnost, uključujući procese kao što su dozvole i javna administracija, gdje je uvijek jasno ko je šta uradio i kada. Nema potrebe za premještanjem papirnih predmeta niti oslanjanjem na nejasne procedure.

Istovremeno, digitalizacija se odnosi i na zaštitu podataka i povjerenje. U Estoniji imamo snažan sistem kontrole i ravnoteže. Na primjer, postoje stvarni slučajevi u kojima čak i poznate osobe koje koriste zdravstvene usluge mogu tačno vidjeti ko je i kada pristupio njihovim podacima.

Kada odete u bolnicu, ako je vaš karton na papiru i osjetljive informacije procure u medije, često ne znate ko im je pristupio niti kako se to dogodilo. Ali kada su sistemi digitalni, možete tačno vidjeti ko je pristupio vašim medicinskim podacima i možete pitati zašto.

Zato su snažni mehanizmi kontrole i ravnoteže ključni. U Estoniji imamo sistem u kojem građani mogu 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, da vide ko je pristupio njihovim podacima i kada. Takve mehanizme transparentnosti i odgovornosti preporučio bih i šire.

Mnogo mogućnosti za jačanje ekonomske saradnje

Koje mogućnosti vidite za jačanje ekonomske saradnje između Crne Gore i Estonije?

Mnogo ih je, iskreno. Počevši od turizma - dok sada razgovaramo, vrijeme napolju je vjerovatno bolje nego usred ljeta u Estoniji. Jasan potencijal postoji u boljim avio-vezama, što bi već napravilo veliku razliku.

Drugo, mogla bi postojati saradnja u IT sektoru, odbrani i drugim oblastima u kojima bismo mogli raditi zajedno. Mogućnosti je mnogo.

( Biljana Matijašević )