Koje su ključne sile koje trenutno utiču na tržišta i geopolitiku?

Međunarodna politika i globalna tržišta nalaze se na zanimljivoj prekretnici. Svijet je u previranju, prvenstveno zbog Amerike, još uvijek dominantne supersile, koja je postala nepouzdan igrač. Predsjednik Donald Tramp aktivno demontira međunarodni poredak koji su Sjedinjene Države stvorile i vodile u proteklih 80 i više godina. Uprkos tome, finansijska tržišta cvjetaju ne samo u SAD, već i u Istočnoj Aziji, Južnoj Americi i mnogim evropskim zemljama. Da li su investitori pogrešno vođeni ili je slika komplikovanija nego što ova očigledna kontradikcija sugeriše?

Iako je situacija zaista složena, u narednim godinama globalnu politiku će oblikovati tri glavna faktora. Prvo, praktično nema političkih ograničenja za ubrzani razvoj vještačke inteligencije (AI), koja je pokrenula rast tržišta i koja će se - u dobrom ili lošem smjeru - nastaviti nekontrolisano. Najvažnija tehnološka revolucija u istoriji (ona koja će stvoriti i nevjerovatne mogućnosti i neviđene opasnosti) počela je tokom "geopolitičke recesije", u trenutku kada postojeći globalni sistem ustupa mjesto nečemu novom, iako još ne možemo da razaznamo šta to nešto novo zaista jeste.

S obzirom na brzo pogoršanje odnosa između vlada vodećih zemalja, AI će faktički ostati bez ikakve efikasne regulacije. Kompanije koje danas stvaraju najsavremenije modele AI djeluju kao suvereni geopolitički igrači, jer će njihovi izumi biti neophodni za našu bezbjednost i prosperitet u budućnosti. Ovo je zakon džungle, iskorišćen u nemilosrdnoj (i izuzetno dobro finansiranoj) tehnološkoj konkurenciji. Trka u naoružanju AI trenutno uključuje ne samo SAD i Kinu, već i OpenAI, Anthropic i njihove konkurente. Nema sumnje da imaju svaki podsticaj da rastu, a ne da postupaju oprezno.

Drugo, uticaj brzog rasta vještačke inteligencije na tržište biće umanjen zbog zadržavanja političkih nameta na globalizaciju. Pola vijeka, glavni pokretač globalnog ekonomskog rasta bio je nastojanje SAD da otvore tržišta kako bi ubrzale prekogranični protok ideja, informacija, ljudi, roba, usluga i, što je najvažnije, kapitala. Ali Amerika je prestala da bude pokretačka snaga globalizacije. Umjesto toga, ona sada prednjači u eksploataciji trgovinskih i finansijskih odnosa radi uskih političkih dobitaka, primoravajući vlasti drugih zemalja da prihvate protekcionizam kako bi zaštitile svoje ekonomije i radnike. (Iako je Tramp ubrzao ovaj trend, treba podsjetiti da su demokrate počele da se povlače iz slobodne trgovine čak i prije njegovog dolaska na političku scenu.)

Rezultat je bio duboka promjena u razmišljanju: prelazak sa igre sa pozitivnim zbirom na igru sa nultim zbirom. Da, druge zemlje i dalje nisu spremne da napuste globalizaciju, što pokazuju nedavni probojni trgovinski sporazumi koji uključuju Evropsku uniju, Indiju, Merkosur (Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj), Kinu, Kanadu i druge. Pa ipak, globalni pomak ka politički motivisanom protekcionizmu sada je postao nova norma.

Treće, u svijetu se generiše sve više "tejl rizika" (eng. tail risks) i oni se pogoršavaju. To su zaista revolucionarni događaji koji su i dalje malo vjerovatni, ali više ne djeluju toliko malo mogući kao nekada. Nepouzdanost supersile nagoni tradicionalne saveznike na diverzifikaciju rizika u domenu bezbjednosti i privrede, dok suparnici istovremeno testiraju nove granice mogućeg. Produbljivanje nesuglasica među vladama povećava cijenu i opstruira rješavanje međunarodnih izazova.

Pogledajte američko-izraelski rat sa Iranom. Trampova odluka da napadne Islamsku Republiku rođena je iz pretjeranog samopouzdanja, ali proizlazi i iz krize u odnosima Amerike sa njenim saveznicima - oni nisu imali uticaja na donošenje odluka u SAD. Rezultat je bio najozbiljniji poremećaj globalne trgovine od pandemije kovida-19.

Da, ovaj rat još nije pokrenuo globalnu ekonomsku recesiju. Ali šta god da se desi u bliskoj budućnosti sa Ormuskim moreuzom ili sljedećom potencijalnom rundom pregovora o iranskom nuklearnom programu, sada postoji stalni rizik da neprijateljstva mogu biti nastavljena u svakom trenutku, sa još većim globalnim posljedicama. Bliski istok je čak postao opasniji region: beskrupulozni akteri imaju više prostora za djelovanje, a vjerovatni neumjereni odgovor SAD će moguće radikalizovati mnoge - bilo da su to militantne grupe poput Huta u Jemenu, terorističke grupe poput ISIS-a i njegovih sljedbenika, ili "usamljeni vukovi" naoružani opasnim novim tehnologijama.

Lista globalno značajnih geopolitičkih rizika tu se ne završava. Čini se da je Ukrajina preuzela inicijativu u ratu protiv ruske agresije. Ali to znači da će se predsjednik Vladimir Putin naći u opasnom stanju sve veće izolacije. Što je Ukrajina bliža tome da ponizi Kremlj, veći je rizik da će Putin, u očaju i u pokušaju da promijeni tok sukoba, pribjeći taktičkom nuklearnom oružju ili agresivnijim i direktnijim napadima na zemlje koje se graniče sa NATO-om. Ovaj scenario je postao vjerovatniji nakon nedavnog odbijanja Bijele kuće da igra bilo kakvu posredničku ulogu u okončanju borbi.

Vjerovatnoća svih ovih opasnih scenarija je mala, ali je postala veća nego što su mnogi spremni da priznaju. A to su samo rizici koji su već očigledni. Nedostatak regulacije vještačke inteligencije i drugog novog oružja učiniće svaki budući sukob manje predvidljivim i opasnijim. Nedostatak koordinacije u globalnom zdravstvu (vlada SAD nerado preuzimaju vođstvo, a Svjetska zdravstvena organizacija je lišena resursa) povećava vjerovatnoću nove pandemije u budućnosti i smanjuje šanse za njeno obuzdavanje.

Drugim riječima, tehnološki prodori koji su doveli do rasta tržišta vjerovatno će se nastaviti, ali se povećavaju i rizici od poremećaja velikih razmjera. Sve može ići veoma dobro (ili barem kako se očekuje), dok iznenada ne krene po zlu.

Autor je osnivač i predsjednik Eurasia Group i GZERO Media; član je Savjetodavnog tijela UN za vještačku inteligenciju

Copyright: Project Syndicate, 2026. (prevod: N. R.)

( Ian Bremmer )