Đokaj: Problem nijesu kandidati, već način izbora; Ponavljanje konkursa za CIK otvorilo pitanja zakonitosti formiranja

Ponavljanje javnih poziva za izbor predsjednika i članova Centralne izborne komisije (CIK) peti put, otvara ozbiljna pitanja zakonitosti, transparentnosti i institucionalne odgovornosti, a dosadašnja praksa bodovanja jedan je od ključnih razloga zbog kojih su prethodni konkursi propali.

To je ocijenio kandidat za predsjednika i člana CIK-a Muhamed Đokaj u dopisu “Vijestima”, navodeći da je posebno problematično pitanje da li je Komisija za sprovođenje izbora predsjednika i članove CIK-a, kroz internu metodologiju i bodovne pragove, izašla van okvira zakonom povjerenih ovlašćenja i time narušila načelo jednakog pristupa javnoj funkciji.

Ta komisija je prošle sedmice odlučila da ponovo raspiše konkurs za popunu CIK-a, jer kandidati nijesu zadovoljili potrebni prag od 50 bodova. Prema prošlog ljeta usvojenim izmjenama Zakona o izboru odbornika i poslanika, Državna izborna komisija treba da se transformiše u CIK.

Đokaj smatra da je teško održiva teza da među svim dosad prijavljenim kandidatima nije bilo nijednog dovoljno kvalitetnog da bude izabran za člana CIK-a. Podsjeća da su se na konkurs prijavljivali pravnici s ozbiljnim profesionalnim iskustvom, sudije, tužioci, advokati, državni funkcioneri, predstavnici institucija i nevladinog sektora.

“Zbog toga bi logičniji pravac bio preispitivanje interne metodologije bodovanja i načina njenog sprovođenja, a ne pokretanje složenog postupka izmjene jednog od ključnih izbornih zakona”, smatra on.

Đokaj ističe da u stabilnim pravnim sistemima ponavljanje konkursa ove vrste predstavlja izuzetak, a ne pravilo, što opravdano otvara pitanje povjerenja u dosadašnji rad komisije.

“Prvo pitanje koje zaslužuje posebnu pažnju jeste izdvajanje predsjednika CIK-a u odnosu na članove u dijelu kriterijuma i načina njihovog vrednovanja”, naveo je.

Đokaj kaže da komisija ne može internim aktom, metodologijom ili dogovorom svojih članova uvoditi razliku koju sam zakonodavac nije jasno predvidio.

“Drugim riječima, komisija ima pravo da organizuje postupak, sprovede provjeru ispunjenosti uslova i izvrši ocjenu kandidata. Međutim, to ovlašćenje ne znači i pravo da se internom metodologijom stvaraju novi materijalni uslovi, dodatni eliminacioni pragovi ili neodređene kategorije koje nijesu jasno propisane zakonom ili javnim konkursom”, objasnio je.

Bodovani pragovi koji nijesu jasno propisani

Ističe da posebno zabrinjava činjenica da su u dosadašnjim postupcima primjenjivani bodovni pragovi i kriterijumi koji nijesu bili jasno propisani zakonom, niti su kandidatima bili unaprijed potpuno poznati na način koji bi obezbijedio pravnu sigurnost i jednakost u postupku.

Đokaj navodi da nije sporno da Komisija može imati metodologiju rada, već kad takva metodologija počne da proizvodi posljedice koje zakon nije predvidio.

“Ako bodovni prag postane prepreka za izbor kandidata, onda on po svojoj prirodi ima karakter eliminacionog uslova. A eliminacioni uslov mora imati jasan zakonski osnov, mora biti unaprijed poznat kandidatima i mora biti primijenjen jednako prema svima”, naveo je.

U suprotnom se, kako kaže, otvara prostor za arbitrarnost, neujednačenu praksu i preširoku diskreciju u odlučivanju čime se dovode u pitanje načela zakonitosti, pravne sigurnosti, transparentnosti i jednakog pristupa javnoj funkciji.

“Zato se dosadašnja praksa bodovanja može opravdano posmatrati kao jedan od ključnih razloga zbog kojih su prethodni konkursi završavali bez konkretnog rezultata. Umjesto da posluži objektivnoj selekciji, metodologija je u praksi proizvela institucionalni zastoj”, ocijenio je.

Prema riječima Đokaja, dodatni problem je što se postupak završava samo zapisnikom, bez pojedinačnih i dovoljno obrazloženih odluka prema kandidatima, čime se ozbiljno dovodi u pitanje mogućnost djelotvorne pravne zaštite.

Rad komisije mora biti javan, a članovi stručni

Posebno ukazuje na pitanje javnosti rada komisije, podsjećajući da to zakon propisuje.

“Ako je postupak ispitivanja kandidata javan, onda je teško braniti stav da sjednice na kojima se odlučuje o njihovim kandidaturama treba zatvoriti od javnosti. Kad se odlučuje o sastavu CIK-a, javnost nije smetnja postupku, već garancija njegovog integriteta”, smatra on.

Đokaj ukazuje i na pitanje stručne utemeljenosti samog procesa ocjenjivanja.

Kako navodi, komisija u praksi procjenjuje profesionalne reference kandidata, njihovo poznavanje izbornog prava i sposobnost za vršenje funkcije predsjednika ili člana CIK-a i takvo ovlašćenje podrazumijeva naročito visok stepen stručnosti, iskustva i pravne odgovornosti samih članova komisije.

“Onaj ko ocjenjuje kandidate za najvažniji organ za sprovođenje izbora u državi mora i sam raspolagati nesporivim stručnim autoritetom, posebno u oblasti izbornog prava, institucionalne prakse i primjene izbornih standarda”, poručio je.

U suprotnom, kako dodaje, opravdano se postavlja pitanje da li ocjenjivač može na uvjerljiv i pravno održiv način vrednovati stručnost kandidata koji, po svojim profesionalnim biografijama, iskustvu i referencama, u pojedinim slučajevima mogu imati jednak ili čak viši stepen stručne kvalifikovanosti u oblasti koja se ocjenjuje.

“Ako se od kandidata traži visok nivo znanja, iskustva i integriteta u izbornom pravu, onda se isti, pa i viši standard mora očekivati od onih koji ih ocjenjuju”, smatra Đokaj.

Članovi Komisije za izbor CIK-a su ministar pravde Bojan Božović (Pokret Evropa sad), Dragan Koprivica (CDT), doc. dr Rajka Đoković (Univerzitet Crne Gore), Nikola Rakočević (Demokratska partija socjalista) i Srđan Vujović, sudija Apelacionog suda.

Prvi oglas za popunu CIK-a propao je krajem prošle godine, kad su članovi komisije jednoglasno odlučili da tada jedini kandidat za predsjednika CIK-a nije ispunio zakonske kriterijume. Drugi konkurs “pao” je krajem februara, kad je saopšteno da nijedan kandadat nije “u potrebnoj mjeri” ispunio kriterijume na osnovu kojih bi mogao biti predložen za predsjednika, a treći krajem aprila, jer niko od kandidata za članove nije imao potrebnih 50 bodova.

Četvrit je “pao” prošle sedmice, kad je utvrđeno da utvrđeno da je Boško Nenezić ostvario 78 bodova i time ispunio uslove za izbor predsjednika CIK-a (60 bodova), ali da nijedan od kandidata za članove tog tijela nije prešao potreban prag od 50 bodova.

Ako bodovni prag postane prepreka za izbor kandidata, onda on po svojoj prirodi ima karakter eliminacionog uslova. A eliminacioni uslov mora imati jasan zakonski osnov, mora biti unaprijed poznat kandidatima i mora biti primijenjen jednako prema svima", kazao je Đokaj.

( Biljana Matijašević )