Generacija kubanske revolucije na ivici gladi

Američka blokada goriva, inflacija i sve oskudnija državna pomoć najteže pogađaju starije Kubance, dok doznake iz inostranstva produbljuju jaz između onih koji imaju podršku porodice i onih koji su prepušteni sebi

3270 pregleda0 komentar(a)
“Osjećam se kao da sam se uzalud žrtvovala”: Regina Zaida Horhe, Foto: Rojters

Kada se Sagrado Armando Garsija, 85-godišnji bivši državni službenik, srušio u svom domu, njegov sin nije mogao da ga odveze u bolnicu jer nije imao goriva za porodični automobil, kazao je. U posljednje vrijeme je bilo i trenutaka kada je Garsiji od gladi bilo toliko muka i vrtjelo mu se u glavi da je pomislio da bi ponovo mogao pasti.

Garsija je decenije proveo radeći u kubanskom Ministarstvu socijalne zaštite, vjerujući u sistem koji je obećavao da će štititi ljude u starosti. Taj osjećaj sigurnosti je nestao.

“Prepuštaju nas sudbini”, kazao je.

Kuba se godinama, pod teretom oštrih američkih ekonomskih sankcija, muči da ispuni obećanje Fidela Kastra da će njena komunistička vlada obezbijediti osnovne usluge za radnike: subvencionisanu hranu, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, javni prevoz i penzije, piše Rojters.

Sada se stariji građani te zemlje - odavno naviknuti na posustale javne usluge, nestanke struje i hronične nestašice hrane i ljekova - suočavaju s još težim uslovima nakon što je administracija Donalda Trampa krajem januara prekinula snabdijevanje ostrva gorivom.

Sagrado Armando Garsijafoto: Reuters

Portparol Stejt departmenta uputio je Rojters na nedavno svjedočenje državnog sekretara Marka Rubija, koji za kubanske probleme krivi unutrašnju korupciju i loše upravljanje, a ne američke sankcije.

“Kuba je imala nestanke struje mnogo prije 3. januara ove godine, iz dva razloga: više nisu dobijali besplatnu naftu iz Venecuele i nisu uložili ni dolar obnovu svojih elektrana”, kazao je portparol, pozivajući se na Rubija. “Kuba je u haosu.”

Rojters piše da su se penzije svele na protivvrijednost od sedam dolara mjesečno po kursu na crnom tržištu, pošto je pezos izgubio oko trećinu vrijednosti u odnosu na dolar od početka blokade.

Kubanska vlada je zatražila pomoć od Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih nacija kako bi mogla da nastavi da obezbjeđuje dva obroka dnevno za ugrožene i starije.

Kuba je zemlja koja najbrže stari u Latinskoj Americi i na Karibima. Više od četvrtine stanovništva je starije od 60 godina, prema podacima kubanske državne agencije za statistiku, što je posljedica naglog pada nataliteta i masovnog egzodusa mladih. Broj stanovnika se od 2021. smanjio na manje od 10 miliona, što je pad od 10 odsto, navodi Rojters.

Hose Manuel Dijaz, profesor muzike u penziji, prodaje polovne stvari na ulici kako bi preživiofoto: Reuters

Etjen Laband, predstavnik Svjetskog programa za hranu u Havani, kazao je da je kombinacija visokih cijena i sve manjih penzija i obroka dovela mnoge starije osobe u opasnu situaciju, u kojoj ne mogu da priušte dovoljno hrane ni medicinsku njegu.

“To je sada stanovništvo izloženo veoma visokom riziku, a situacija se pogoršala od januara”, kazao je Rojtersu. “Inflacija je naglo porasla, javnog prevoza nema, a kretanje košta mnogo novca.”

Kubanski javni zdravstveni sistem, dugo smatran velikim dostignućem komunističke vlasti, propada pod teretom višegodišnjih sankcija.

Broj ljekara na Kubi je smanjen za 30 odsto između 2019. i 2024, prema podacima kubanske vlade - za najnoviju godinu za koju su javno dostupni podaci - dok je 70 odsto osnovnih ljekova bilo ili teško dostupno ili potpuno nedostupno.

Prema kubanskom ministarstvu zdravlja, očekuje se da će lista čekanja za operacije do kraja godine dostići 160.000 pacijenata, što je povećanje od 60 odsto. Većina ljekova, uključujući one za krvni pritisak, nedostaje, kazali su ljekari Rojtersu.

Na ostrvu gdje je prosječna mjesečna zarada oko 15 dolara, čak i male sume novca koje šalje rodbina iz inostranstva mnogo znače.

Za starije Kubance koji ne primaju doznake iz inostranstva, uslovi su posebno teški.

“U ovoj krizi kroz koju Kuba prolazi od januara, najviše su pogođeni stariji”, kazao je Brajan Arbueles, sveštenik u crkvi San Huan de Letran u Havani. “To su ljudi koji su radili decenijama, ali čija penzija sada nije dovoljna za život.”

Dodao je: “Situacija je užasna.”

Stariji Kubanci čekaju obrok u javnoj kuhinji u Havanifoto: Reuters

Regina Zaida Horhe (74), ljekarka u penziji koja živi sama u nekadašnjim prostorijama za poslugu jedne nekada raskošne stare kuće, ne prima novac izvan Kube.

U njenom malom stanu nema tekuće vode, pa je svakog dana primorana da je nosi iz cisterne na krovu. Kaže da preživljava od državnih sljedovanja i paketa hrane koje dijeli Katolička crkva.

“Ovdje su politike osmišljene tako da garantuju ono osnovno”, kazala je. “Ali u suštini, to su kozmetičke mjere, da vas održe u životu. Morate zaboraviti na to da želite da imate televizor, telefon, penzija nije dovoljna ni za šta.”

Ona je kazala da je kao slabo plaćena državna radnica dala “sve” sistemu koji nije sposoban da joj obezbijedi ni osnovne potrepštine poput sapuna. Sada, kao penzionerka koja se jedva snalazi da preživi, kaže: “Osjećam se kao da sam se uzalud žrtvovala.”

Američke sankcije su prošle godine navele vodeću kompaniju za transfer novca, Vestern junion, da obustavi usluge prema Kubi.

Neki, ipak, i dalje uspijevaju da pronađu način da dođu do novca iz inostranstva.

Sonja Belmonte Puebla (73), prima male iznose u dolarima od ćerke sa Floride.

Za razliku od mnogih iz svoje generacije, kazala je da uživa u starosti, živeći samostalno kod kuće sa suprugom i uz malu potrebu za državnom pomoći.“Mogu sebi ponekad nešto da priuštim i da se dobro hranim”, kazala je Belmonte.