Države regiona da ubrazaju razvoj domaćih OIE kako bi smanjile zavisnost i obezbijedile dugoročnu energetsku sigurnost

Države regiona, koje i dalje značajno zavise od uvoza električne energije i fosilnih goriva, moraju u narednoj deceniji ubrzati razvoj domaćih izvora iz sunca, vjetra i skladištenja energije kako bi smanjile zavisnost i obezbijedile dugoročnu energetsku sigurnost.

To je poručeno na drugom panelu „5 godina kasnije: perspektive razvoja energetike regiona do 2030. godine“, koji je u okviru petog simpozijuma energetike EPCG NET, organizovala Elektroprivreda Crne Gore u Budvi.

Generalni direktor MH „Elektroprivreda Republike Srpske“ Luka Petrović poručio je da je pitanje energetske sigurnosti postalo jedno od ključnih strateških pitanja u regionu, posebno u kontekstu planova za nove gasne terminale i energetsku infrastrukturu na Jadranu.

Govoreći o aktuelnim energetskim trendovima, Petrović je naveo da se u Srbiji i regionu sve više govori o izgradnji LNG terminala, kao i o jačanju južne interkonekcije, uz prisustvo stranih, prije svega američkih, interesa u tom sektoru. Kako je istakao, takvi projekti već su vidljivi i, prema njegovoj ocjeni, predstavljaju dio šire strategije snabdijevanja jadranskog priobalja gasom.

On je upozorio da bi takav razvoj događaja mogao dovesti do stvaranja energetske zavisnosti od gasa u regionu, ukoliko se ne razvijaju sopstveni resursi i alternativni izvori energije.

Petrović je podsjetio da su ranije razmatrane ideje o razvoju elektrana na gas, koje bi imale ulogu fleksibilnih kapaciteta za balansiranje elektroenergetskog sistema, posebno u uslovima povećanog udjela obnovljivih izvora poput solarne i energije vjetra.

Komentarišući širi energetski kontekst, Petrović je podsjetio na period energetske krize 2022. godine, kada su cijene električne energije dostizale i do 700 eura po megavat-času, što je, kako je rekao, imalo značajan negativan uticaj na privredu i bruto domaći proizvod.

„Onaj ko nema svoju energiju biće u problemu“, poručio je Petrović, naglašavajući da je zato neophodno ulagati u domaće resurse „po svaku cijenu“, umjesto oslanjanja na uvozne izvore energije.

On je kao primjer naveo i globalna iskustva, uključujući poremećaje na tržištu uranijuma i posljedice političkih dešavanja u Nigeru na energetsku stabilnost Francuske, ističući da i velike države mogu biti ranjive ukoliko zavise od uvoznih energenata.

„Ako ne koristimo vlastite resurse, pravimo dugoročan problem za energetsku stabilnost“, rekao je Petrović.

Predsjednik Odbora direktora CGES-a Aleksandar Mijušković saopštio je da je crnogorska prenosna mreža spremna za nove energetske projekte, navodeći da trenutno postoji veliki broj zahtjeva za priključenje na sistem.

„Imamo oko 7 gigavata zahtjeva, pri čemu smo potpisali oko 2,8 gigavata ugovora. Nažalost, nemamo veliki broj velikih projekata koji se izvode i koji su u realizaciji, niti mnogo velikih solarnih elektrana“, rekao je Mijušković.

On je istakao da je CGES spreman da razgovara o razvoju mreže i kapacitetima, uključujući i ranije dileme o veličini i korisnosti mrežnih projekata.

Mijušković smatra da je crnogorski elektroenergetski sistem danas znatno stabilniji, a nedavno je završen i 400 kV dalekovod, koji je, kako je naveo, bio dugoočekivan projekat.

„Završili smo 400 kV dalekovod do Pljevalja. Sada su ostale još probe i očekujemo da do kraja juna bude pušten pod napon“, rekao je Mijušković, uz napomenu da se projekat dugo realizovao.

On je najavio i projekat šant reaktora, koji bi trebalo da doprinese stabilnosti sistema, posebno u uslovima visokih napona u regionu.

„Radimo i na šant reaktoru. Mi u regionu, ali i u Evropi, imamo problem sa visokim naponom i na to moramo ozbiljno da odgovorimo“, kazao je Mijušković.

Ukazao je da se planiraju i dodatni projekti povećanja kapaciteta u saradnji sa susjednim sistemima, od Trebinja preko Crne Gore do Albanije, naglašavajući da je cilj omogućavanje priključenja što većeg broja korisnika.

„Imamo kapacitete i radimo na tome da omogućimo svima da se priključe, i to smo već razgovarali u Banjaluci kroz posebne ugovore“, zaključio je Mijušković.

Generalni direktor Elektroprivrede Srbije (EPS) Elektroprivreda Srbije Dušan Živković ocijenio je da se energetski sektor nalazi u periodu izražene neizvjesnosti, koji je dodatno pojačan ponavljanjem gasnih kriza u Evropi.

„2022. godina je bila posebno teška, a sada ponovo imamo aktuelnu situaciju. Ono što prepoznajem jeste neizvjesnost koja će pratiti naredni period“, naveo je Živković.

On je istakao da proces dekarbonizacije mora biti usmjeren ka jačanju energetske sigurnosti svake države.

„Dekarbonizacija mora da pomogne da se podigne nivo energetske sigurnosti svake zemlje pojedinačno. To nije samo zamjena jednog resursa drugim, već proces koji treba da doprinese stabilnosti sistema“, rekao je Živković.

Podsjetio je i na upozorenja o globalnoj potrošnji resursa, navodeći da je čovječanstvo već ušlo u period „života na kredit“ kada su u pitanju resursi planete. Kako je rekao, 6. juna ove godine globalno su potrošeni godišnji resursi Zemlje, dok se u Srbiji to dogodilo 15. maja.

„Drugim riječima, trošimo ono što imamo i sada trošimo iz budućnosti“, naveo je Živković, dodajući da je jedan od ključnih izazova kako uskladiti potrošnju sa raspoloživim resursima uz očuvanje postojećeg standarda.

On je poručio da je cilj da se kroz diverzifikaciju resursa i jačanje energetskih kompanija obezbijedi dugoročna sigurnost snabdijevanja, kako u Srbiji, tako i u širem evropskom kontekstu.

Govoreći o budućim izazovima, Živković je izdvojio dekarbonizaciju kao nezaobilazan proces, ali i digitalizaciju energetskog sektora, uključujući razvoj data centara i rast potreba za električnom energijom usljed primjene vještačke inteligencije i digitalnih tehnologija.

„Digitalizacija ima dva segmenta, razvoj data centara i potrebe energetskih kompanija koje će same zahtijevati resurse za digitalne procese i AI“, rekao je Živković.

Dodao je da će u uslovima nestabilnosti ključnu ulogu imati i finansijska stabilnost kompanija.

“Opterećeni smo CO2 taksom, nekunkurentni smo. Sada imamo situaciju koja traje već šest mjeseci. Rješenja nema ili ja ne vidim do kraja ove godine. Nas će to koštati 250 miliona eura. Mnogo je to za svaku kompaniju na svijetu, a za kompaniju u regionu je to izuzetno mnogo novca!, rekao je Živković.

„Ovakvo vrijeme nestabilnosti može se prevazići jedino ako raspolažete dovoljnim finansijskim sredstvima“, istakao je Živković.

On je naglasio i značaj ESG standarda (upravljanje životnom sredinom, društvena odgovornost i korporativno upravljanje), posebno u kontekstu zaštite životne sredine i društvene odgovornosti.

Kada je riječ o energetskim resursima, Živković je naveo da obnovljivi izvori poput sunca i vjetra predstavljaju „besplatne resurse“, ali i da gas, posebno iz južnih pravaca, može doprinijeti stabilnosti i nižim troškovima u budućnosti.

Govoreći o projektima u Srbiji, istakao je da se gradnja gasne elektrane u Nišu zasniva i na postojećoj infrastrukturi, ali i na strateški povoljnoj lokaciji za moguće nove pravce snabdijevanja gasom.

„Postojeća infrastruktura i lokacija omogućavaju različite pravce snabdijevanja i tranzita gasa, koji bi u budućnosti mogli mijenjati tokove snabdijevanja“, zaključio je Živković.

Izvršni direktor, EPCG Zdravko Dragaš saopštio je da se investicioni ciklus u energetskom sektoru nastavlja, pri čemu nove investicije, posebno u oblasti solarnih elektrana i prozjumera, dobijaju dodatni značaj kroz razvoj velikih energetskih projekata.

On je naveo da se postojeće investicije odvijaju planiranom dinamikom, ali da se paralelno otvara prostor za nove velike projekte.

„Investicije koje su započete, poput solarnih sistema i prozjumera, nastavljaju se svojim tempom. Međutim, nastavak svih tih investicija sada dobija drugu dimenziju kroz ulaganja u velike solarne elektrane“, rekao je Dragaš.

Govoreći o realizovanim projektima, Dragaš je istakao završetak prve faze jednog investicionog ciklusa uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj, naglašavajući da su ispoštovane sve procedure finansiranja, projektovanja i izbora izvođača.

„To je dalo jedan dobar rezultat puštanjem Gvozda 2 (Gvozda 2)“, naveo je Dragaš.

On je ocijenio da nastavak projekta Gvozd 2 pokazuje pozitivne finansijske efekte već u prvim mjesecima, uz očekivanje da će projektno finansiranje biti uredno vraćeno kroz samu investiciju.

„Već u prvih nekoliko mjeseci pokazuje finansijske rezultate i sigurni smo da će projektno finansiranje biti vraćeno iz te investicije“, kazao je Dragaš.

Kao jedan od važnih budućih projekata, Dragaš je izdvojio i osmi agregat A8, za koji je rekao da predstavlja investiciju sa visokim stepenom sigurnosti i predvidivim povratom.

„A8 je projekat koji će dati siguran povrat, a potvrda toga je i spremnost banaka da ga projektno finansiraju, jer ne žele da ulaze u projekte sa rizikom“, naveo je Dragaš.

On je dodao da se nastavlja i realizacija male hidroelektrane Otilovići, koja se finansira iz sopstvenih sredstava, uz očekivanje pozitivnih rezultata.

„Za nju smo 100% sigurni da će dati dobar rezultat“, rekao je Dragaš.

On je poručio da je za naredni period posebno važan nastavak investicija u saradnji sa strateškim partnerima i velikim energetskim igračima.

Direktorica za Evropu u kompaniji CWP Global CWP Global Maja Turković ocijenila je da se energetski sektor suočava sa sve izraženijim regulatornim izazovima koji utiču na investicije u obnovljive izvore energije, naročito u kontekstu evropskih klimatskih politika i tržišnih mehanizama.

Ona je navela da se dio novih regulativa, uključujući mehanizme poput CBAM-a, u praksi pokazao kao dodatno opterećenje za projekte obnovljive energije, iako je prvobitni cilj bio ubrzanje dekarbonizacije.

„To je regulatorni paradoks. Umjesto da pomognu obnovljivim izvorima, neke mjere su trenutno negativne za njih“, rekla je Turković, dodajući da je problem posebno izražen zbog retroaktivne primjene određenih pravila.

Kako je istakla, retroaktivnost u regulativi predstavlja ozbiljan problem za investicije jer mijenja pravila igre nakon što su projekti već pokrenuti.

„Retroaktivnost ubija investiciju“, navela je Turković.

Ona je ocijenila da se posljedice takvih regulatornih rješenja već vide na tržištu električne energije, uključujući pad cijena i povećanje razlika (spreadova) između tržišta u regionu i evropskim zemljama.

Kao primjer je navela projekte koji su vezani za spot tržišta u Mađarskoj, gdje su, prema njenim riječima, proizvođači suočeni sa dodatnim troškovima zbog povećanih tržišnih razlika.

Turković je takođe upozorila na smanjenje prekogranične razmjene električne energije i pad likvidnosti na tržištu, uz veći oprez trgovaca i investitora.

„Smanjeni su obimi prekogranične razmjene, a likvidnost je pala“, navela je Turković.

Govoreći o finansiranju projekata obnovljive energije, Turković je istakla da ono nije jednostavno kako se često predstavlja, jer investitori moraju obezbijediti siguran plasman proizvedene energije i dugoročne ugovore.

„Najgore su regulatorne barijere. Tržište najbolje rješava stvari, dok previše regulacije može da stvori dodatne probleme“, kazala je Turković.

Ona je dodala da su mrežni sistemi i infrastrukturni kapaciteti često u zaostatku u odnosu na razvoj obnovljivih izvora, jer se, kako je navela, dimenzionišu prema potražnji i zahtjevima za priključenje, a ne unaprijed prema proizvodnim kapacitetima.

Turković je ocijenila da su, i pored velikog broja planiranih projekata, ključni faktori za njihovu realizaciju potražnja za energijom i sposobnost obezbjeđivanja dugoročnog plasmana, dok regulatorna nesigurnost predstavlja jedan od najvećih rizika za investitore.

Direktorica, OIE Hrvatska Maja Pokrovac poručila je da države regiona moraju konkretnije i brže koristiti svoje energetske potencijale, posebno u oblasti sunca, vjetra i skladištenja energije, kako bi smanjile zavisnost od uvoza i fosilnih goriva.

Govoreći o iskustvima Hrvatske u energetskoj tranziciji, Pokrovac je navela da je u posljednjih pet godina napravljen značajan iskorak u razvoju solarnih elektrana i fleksibilnih energetskih sistema.

„U posljednjih pet godina napravili smo oko 1 gigavat solarnih kapaciteta, dok smo ranije imali oko 200 megavata. Takođe smo razvili oko 500 megavata u virtualnim elektranama“, rekla je Pokrovac.

Ipak, istakla je da Hrvatska i dalje zaostaje u evropskom poređenju po udjelu solarne energije po stanovniku, uprkos rastu kapaciteta.

Pokrovac je navela da Hrvatska trenutno i dalje uvozi oko 16 odsto električne energije na godišnjem nivou, dok tokom ljetnih mjeseci uvoz može dostići i do 32 odsto, u zavisnosti od potrošnje i proizvodnje.

Ona je ocijenila da je za uspješnu energetsku tranziciju neophodno kombinovati razvoj obnovljivih izvora sa skladištenjem energije, uključujući baterijske sisteme i fleksibilizaciju mreže.

„Ako govorimo o kolokacijskim baterijama, možemo govoriti o dodatnim kapacitetima na više lokacija, što je ključno za stabilnost sistema“, navela je Pokrovac.

Govoreći o potencijalima, Pokrovac je istakla značaj solarne energije, vjetra, biomase i geotermalnih izvora, kao i potrebu boljeg planiranja lokacija za nove projekte u saradnji sa akademskom zajednicom.

Posebno je naglasila važnost usklađivanja energetskog i prehrambenog sektora kroz razvoj agrosolarnih projekata.

„Moramo imati i proizvodnju energije i proizvodnju hrane, bez ugrožavanja jednog ili drugog sektora“, rekla je Pokrovac.

Upozorila je i da i pored rasta kapaciteta, države regiona i dalje zavise od uvoza električne energije i fosilnih goriva, navodeći da je potrebno više od jedne decenije da se taj trend promijeni.

„Najskuplja energija je ona koju nemate“, poručila je Pokrovac, dodajući da se potencijali obnovljivih izvora u regionu još uvijek nedovoljno koriste.

Ocijenila je da je ključni izazov u narednom periodu ubrzanje priključenja novih kapaciteta na mrežu, kao i razvoj sistema skladištenja energije, kako bi se obezbijedila stabilnost elektroenergetskog sistema.

Izvršni direktor, RUP Nemanja Laković kazao je da je kompanija izradila plan pravedne i energetske tranzicije, uključujući transformaciju poslovanja i razvoj novih djelatnosti u okviru priprema za postepeni izlazak iz proizvodnje energije iz uglja.

On je naveo da je termoenergetski kompleks u Pljevljima ranije proizvodio između 40 i 60 odsto ukupne električne energije u Crnoj Gori, kao i da je, u prosjeku za pet godina prije ekološke rekonstrukcije, proizveo električnu energiju u tržišnoj vrijednosti od oko 840 miliona eura.

On je istakao da je termoelektrana i dalje ključni stabilni balansni izvor u elektroenergetskom sistemu Crne Gore, uprkos planovima za energetsku tranziciju.

„To ne znači da nismo u potpunosti opredijeljeni za tranziciju“, rekao je Laković.

Govoreći o procesu transformacije, naveo je da je u okviru kompanije pripremljen plan za formiranje 12 novih poslovnih jedinica koje bi, nakon gašenja proizvodnje iz uglja, mogle samostalno da posluju.

Prema njegovim riječima, već su realizovane tri nove djelatnosti: građevinska firma koja zapošljava oko 100 radnika i učestvuje na tržištu i tenderima, fabrika za proizvodnju HTZ opreme sa oko 20 zaposlenih, kao i asfaltna baza u Pljevljima.

Laković je naveo da je u okviru ovih aktivnosti već obuhvaćeno oko 150 radnih mjesta kroz proces tranzicije, dok su za preostale planirane jedinice izrađeni biznis planovi i traže se finansijski partneri.

„Rudnik sa sopstvenim sredstvima neće moći sam da finansira ovaj proces“, rekao je Laković, dodajući da se u tom cilju sarađuje sa međunarodnim organizacijama, uključujući UNDP United Nations Development Programme, kao i sa Vladom Crne Gore kroz mehanizme za pravednu tranziciju.

On je istakao da je u pripremi i solarna elektrana snage oko 62 MW na zemljištu u blizini postojećeg energetskog kompleksa, kao i mali hidroenergetski projekat „Dubatovići“ na rijeci Ćehotini snage oko 2,2 MW.

Laković je ocijenio da lokacija Pljevalja, zbog blizine postojećeg energetskog sistema, predstavlja povoljan prostor za priključenje novih proizvodnih kapaciteta.

Govoreći o budućem energetskom miksu, Laković je naveo da još nije definisano koje će tehnologije zamijeniti stabilne izvore poput termoelektrana, te da su u razmatranju gas, bioenergija i drugi oblici proizvodnje, uključujući i potencijalne projekte sa međunarodnim partnerima.

On je dodao da se razgovara i o mogućoj izgradnji gasnog terminala, kao dijela šireg plana obezbjeđenja energetske sigurnosti.

Na kraju je poručio da tranzicija nije samo obaveza prema evropskim politikama, već i razvojna prilika za lokalnu zajednicu.

„Ovu tranziciju ne gledamo kao obavezu, nego kao novu razvojnu šansu za naš grad“, zaključio je Laković.

( Promo sadržaj )