Zlostavljane, iznevjerene, a sada im i prijete
Žene koje su optužile Epstina za zlostavljanje suočavaju se s prijetnjama i uznemiravanjem nakon što su greške Ministarstva pravde otkrile njihove lične podatke u objavljenim dosijeima
Kada je Marina Laserda saopštila svijetu da ju je Džefri Epstin seksualno zlostavljao kada je imala 14 godina, prijetnje su počele gotovo odmah.
U septembru su ona i druge žene koje optužuju Epstina učestvovale na konferenciji za novinare tražeći objavljivanje Epstinovih dosijea. “Biće ubijena”, napisao je tog dana neko ispod video-snimka izvještaja o Laserdi na Jutjubu. “Stvarno je trebalo da ćuti. Počivala u miru.”
Uznemiravanje se pojačalo kada se Laserdino ime nekoliko mjeseci kasnije pojavilo najmanje 46 puta u necenzurisanim dokumentima Ministarstva pravde. Na internetu su je nazivali lažljivicom i prostitutkom koja je zaslužila ono što joj se dogodilo. Njenu dvanaestogodišnju ćerku u školi su maltretirali drugi učenici, pitajući je da li je Epstinovo dijete.
Danas Laserda živi sa ćerkom u zatvorenom stambenom kompleksu i spava s pištoljem na noćnom stočiću. “Bojim se da će neko ući u kuću”, rekla je. “Stalno sam paranoična.”
Laserda je jedna od 23 žene koje optužuju Epstina, a koje je Rojters identifikovao kao žrtve prijetnji, uznemiravanja i zastrašivanja od strane trolova, mrzitelja i drugih - neke nakon što su javno progovorile o zlostavljanju, druge nakon što je njihov identitet otkriven u Epstinovim dosijeima Ministarstva pravde, a u pojedinim slučajevima i jedno i drugo.
Uznemiravanje ima mnogo oblika. Neznanci fotografišu domove tih žena. Nepoznati automobili zadržavaju se ispred kuća i udaljavaju velikom brzinom kada bi im se neko obratio. Neke žene dobijaju prijetnje nasiljem, uključujući pozive ljudi koji su tvrdili da znaju gdje žive. Nekoliko njih kaže da više ne izlaze same iz kuće.
Ministarstvo pravde saopštilo je da je preduzelo korake kako bi zaštitilo podatke o žrtvama nakon što je u decembru i januaru objavilo milione stranica istražnih dosijea povezanih s Epstinom, i da je brzo reagovalo kako bi ispravilo greške u redigovanju kada je na njih upozoreno. Upitana za potrebe ovog izvještaja o načinu na koji se postupalo s dosijeima, portparolka Ministarstva pravde Natali Baldasare rekla je da “nijedna žrtva ne bi trebalo da se suoči s uznemiravanjem, prijetnjama ili zastrašivanjem nakon što javno istupi”. Dodala je da ministarstvo “nije krivo za reakcije usmjerene protiv žrtava koje su dobrovoljno otkrile svoj identitet mnogo prije nego što su dosijei objavljeni”.
Bivša državna tužiteljka Pam Bondi, koju je predsjednik Donald Tramp smijenio u aprilu, priznala je “greške u redigovanju” u svjedočenju pred Kongresom 29. maja o postupanju Ministarstva pravde s Epstinovim dosijeima. Rekla je da je odgovornost za objavljivanje dokumenata prenijela na svog tadašnjeg zamjenika Toda Blanša.
“Napravili smo greške i priznali smo ih”, svjedočio je Blanš, sada vršilac dužnosti državnog tužioca, pred kongresnim odborom 19. maja. “Naravno, svaki put kada objavimo ime žrtve koje nije trebalo da bude objavljeno, mi smo kao Ministarstvo pravde zakazali.”
Za 23 žene koje je Rojters intervjuisao, agencija je imala uvid u dokumentaciju o njihovim optužbama protiv Epstina i potvrđeno je da su dobile odštetu kroz fondove koje je odobrio sud ili nagodbe. Sve su rekle da je uznemiravanje produbilo štetu koju im je, kako tvrde, Epstin nanio, stavljajući ih u središte dugotrajnog nacionalnog kriminalnog skandala podstaknutog politikom u Vašingtonu i njihovim sopstvenim nastojanjem da odgovorni budu pozvani na odgovornost.
Zakonodavci iz obje stranke uvukli su neke od tih žena u političke bitke. Pozivane su na događaje visokog profila, uključujući godišnje obraćanje o stanju nacije, kako bi se izvršio pritisak na Trampovu administraciju zbog njenog postupanja u ovom slučaju, zahtijevalo objavljivanje dodatnih dosijea i tražila veća odgovornost Epstinovih saradnika.
Žene koje optužuju Epstina suočavaju se s teškom odlukom: javno istupanje može skrenuti pažnju na zlostavljanja koja su dugo prolazila nekažnjeno, ali ih može izložiti i dodatnoj šteti. Najmanje 10 žena koje je Rojters intervjuisao reklo je da sada posjeduje oružje - uključujući pištolje, elektrošokere, biber-sprej ili noževe - ili koristi naoružano obezbjeđenje radi zaštite.
Gotovo sve žene opisale su da žive u stanju stalne pripravnosti. Četiri su kazale da su prijetnje prijavile policiji, ali ti slučajevi nijesu doveli do krivičnog gonjenja jer vlasti nijesu mogle da identifikuju osumnjičene ili utvrde da je počinjeno krivično djelo. Jedan slučaj je i dalje predmet aktivne istrage, saopštila je policija. Druge žene rekle su da su odlučile da se ne obraćaju organima reda, navodeći nepovjerenje ukorijenjeno u onome što vide kao ranije propuste da se postupi po njihovim tvrdnjama o zlostavljanju.
U slučaju Laserde, portparol Jutjuba rekao je da je prijetnja da će biti “ubijena” uklonjena nakon što je Rojters zatražio komentar od te platforme za dijeljenje video-snimaka.
Motivi onih koji prijete ženama kreću se od okrivljavanja žrtava do teorija zavjere. Žene su se našle na udaru širom političkog spektra - ponekad zato što su glasale za Trampa, a češće zato što su kritikovale njegovo postupanje s Epstinovim dosijeima ili sugerisale da prikriva informacije.
Neke žrtve optužuju da traže novac ili pažnju, nazivaju ih prostitutkama ili prevarantkinjama. Druge, naročito one iz Rusije ili istočne Evrope, nazivane su stranim špijunkama. Trolovi dovode u pitanje zašto su se neke žene vraćale Epstinu nakon što su bile zlostavljane; drugi kažu da su tvrdnje žena koje su imale 18 ili više godina kada su bile žrtve neosnovane.
Čak su i žene koje su u to vrijeme bile maloljetne bile izložene kritikama. Neki koji ih uznemiravaju sugerišu da je trebalo da razumiju rizike, ili krive njihove roditelje što ih nijesu zaštitili.
U januaru 2022, dok je prolazila kroz zračenje zbog Hočkinovog limfoma, dobila je poziv od žene koja je rekla da živi u Kaliforniji i da posjeduje veliki arsenal oružja. "Znam gdje živiš", prisjetila se Farmer da joj je ta žena rekla
Istovremeno, žene su dobile pohvale zbog toga što su javno progovorile i iznijele na vidjelo Epstinova dugo skrivana zlostavljanja. Grupe za prava žena, zakonodavci iz obje stranke i drugi nazvali su ih hrabrima.
Epstin je 2008. godine na Floridi priznao krivicu za optužbe povezane s prostitucijom, uključujući podvođenje maloljetne djevojke, u okviru sporazuma na osnovu kojeg je proveo 13 mjeseci u zatvoru. Ponovo je uhapšen u julu 2019. po federalnim optužbama za trgovinu ljudima radi seksualne eksploatacije, koje su uključivale maloljetnice u Njujorku i na Floridi, a umro je u zatvoru na Menhetnu čekajući suđenje. Njegova smrt proglašena je samoubistvom. Najmanje 200 žrtava isplaćeno je oko 425 miliona dolara kroz fond za odštetu i nagodbe s njegovom zaostavštinom i bankama optuženim da su omogućile zlostavljanje. Njegova saučesnica Gilejn Maksvel osuđena je 2021. i služi kaznu od 20 godina zatvora.
U najmanje 6.250 slučajeva, imena, adrese, brojevi telefona, datumi rođenja i fotografije pojavili su se bez redigovanja u objavi Epstinovih dosijea Ministarstva pravde, otkrivajući identitete najmanje 177 žena - u nekim slučajevima više puta za iste žene, rekla je Britani Henderson, čija advokatska kancelarija na Floridi zastupa najmanje 250 žena koje optužuju Epstina.
Rojters nije mogao nezavisno da potvrdi taj broj. Međutim, Ministarstvo pravde je u februarskom pismu sudijama koje nadziru postupke protiv Epstina i Maksvel navelo da je uklonilo “nekoliko hiljada dokumenata i medijskih fajlova koji su možda nenamjerno sadržali podatke na osnovu kojih se mogu identifikovati žrtve”.
Blanš je u svjedočenju 19. maja rekao da je ministarstvo uklonilo dokumente “iste sekunde” kada su ih žrtve ili njihovi advokati prijavili, i da su advokati radili “24 sata dnevno, sedam dana u sedmici” kako bi “osigurali da riješimo svaki pojedinačni problem”.
Ipak, čak i nakon što je ukazano na greške, lični podaci ostajali su vidljivi, ponekad mjesecima, pokazuje Rojtersov pregled dosijea i imejlova koje su advokati žena slali Ministarstvu pravde.
Višestruke greške
U ljeto 2004. godine, Danijel Benski imala je 17 godina i pohađala je njujoršku školu scenskih umjetnosti, nadajući se karijeri balerine, kada je, kako kaže, pozvana u Epstinovu vilu na Menhetnu da radi kao plaćena maserka.
U početku nije bilo ničeg seksualnog, ali se to ubrzo promijenilo, rekla je. Kada mu je kazala da je njenoj majci dijagnostikovan tumor na mozgu, Epstin je zaprijetio da će iskoristiti svoj uticaj u njujorškim bolnicama kako bi se umiješao u liječenje njene majke ukoliko ne ispuni njegove seksualne zahtjeve. Rekla je da je prijetnju shvatila ozbiljno i nastavila da ga posjećuje, te da je zlostavljanje trajalo oko godinu.
U aprilu 2021. Benski je javno istupila, identifikujući se kao Epstinova žrtva. Međutim, tek kada je Ministarstvo pravde počelo da objavljuje Epstinove dosijee, uključujući neredigovane dokumente u kojima je bila identifikovana, počela je da dobija prijetnje nasiljem.
U decembru su se njeno ime i broj telefona pojavili u jednom dokumentu, a puno ime u drugom. U januaru je u jednom dokumentu bilo navedeno njeno puno ime i datum rođenja; drugi je sadržao njeno ime, datum rođenja, broj telefona, kao i kućnu adresu i adresu radnog mjesta. Taj dokument bio je dostupan oko tri dana prije nego što ga je Ministarstvo pravde uklonilo, procjenjuje njena advokatica Sigrid Mekoli.
Dok je u februaru dolazila po sina u školu, Benski je vidjela da je dobila poruku na Fejsbuku od muškarca iz Novog Meksika u kojoj joj prijeti silovanjem i ubistvom.
Na Fejsbuk stranici tog muškarca nalazile su se fotografije na kojima drži jurišnu pušku. Odmah je pomislila na sina. “Samo želim da budem sigurna da je bezbjedan”, rekla je u intervjuu.
Benski, koja ima 39 godina i sada radi kao nastavnica plesa i koreografkinja, blokirala je pošiljaoca. Rojters je kontaktirao s tim muškarcem, Robinom Klarkom, preko njegove Fejsbuk stranice kako bi ga pitao za poruku. Odgovorio je: “Siguran sam da je preživjela neka užasna sranja koja ne mogu ni da zamislim, ali ona nije jedina žrtva i izabrala je pogrešan put.” Zatim je novinarki poručio da “odjebe” i blokirao je. Drugi pokušaji da se stupi u kontakt s Klarkom bili su neuspješni.
Benski je u junu prijavila Klarkovu poruku Fejsbuku. Nalog je uklonjen zbog kršenja Fejsbukovih pravila, rekao je portparol matične kompanije Meta.
U martu je nova objava dosijea Ministarstva pravde ponovo iznijela ime Benski u javnost, ovog puta u izjavi koju je 2008. dala agentu Federalnog istražnog biroa. U njoj je opisala kako je Epstin masturbirao dok ga je masirala. Kada je prestala, naljutio se, rekao joj da ode i platio joj 300 dolara, kazala je FBI-ju.
Mekoli, njena advokatica, rekla je da je 7. marta obavijestila Ministarstvo pravde i da se ponovo obratila devet dana kasnije, nakon što ministarstvo nije redigovalo fajl. Tek tada je redigovan, rekla je.
U aprilu je Rojters pregledao sajt Ministarstva pravde i utvrdio da je prezime Benski ostalo vidljivo na još dva mjesta. Rojters ju je o tome obavijestio, a njena advokatica ponovo je kontaktirala s ministarstvom. Informacije su, kako je rekla njena advokatica, redigovane nekoliko dana kasnije.
“To preživjele dovodi u stanje u kojem se osjećate slomljeno”, rekla je Benski o greškama Ministarstva pravde u redigovanju. “Sada sam uvijek mnogo opreznija i stalno se osvrćem preko ramena.”
Druga žena, koja se nikada nije javno identifikovala kao jedna od žena koje optužuju Epstina i koja je za Rojters govorila pod uslovom anonimnosti, rekla je da je u martu primijetila neznanca kako fotografiše njenu kuću, nakon što su se njeno ime i imena članova njene porodice pojavili bez redigovanja u Epstinovim dosijeima.
Nakon što je Henderson, njena advokatica, na to upozorila Ministarstvo pravde, bilo je potrebno oko mjesec da greška bude ispravljena, rekla je ta žena.
“Nepodnošljivo”
U aprilu 2019. godine, Marija Farmer je javno iznijela svoje svjedočenje o zlostavljanju koje su nad njom počinili Epstin i Maksvel. Rekla je da ju je inspirisala Virdžinija Džufri, koja je osam godina ranije odustala od anonimnosti kako bi optužila Epstina da ju je podvodio moćnim muškarcima.
Džufri je prošle godine izvršila samoubistvo. Farmer, koja sada ima 56 godina, rekla je da je i sama razmišljala da okonča život zbog, kako je opisala, neprestanog uznemiravanja, prijetnji i javnih napada nakon što je progovorila. “Željela sam da više ne moram da živim”, rekla je Rojtersu. “Ko bi mogao da preživi apsurd da bude uzbunjivač u jednom slučaju, samo da bi potom bio okrivljen za zločine koje je prijavio?”
Priča Farmer počela je, kako je opisala, naizgled običnim susretom s Epstinom.
Godine 1995, dok je studirala na master programu likovnih umjetnosti na Njujorškoj akademiji umjetnosti, Farmer je upoznala Epstina na jednoj umjetničkoj izložbi i prodala mu sliku po upola nižoj cijeni nakon što joj je ponudio pomoć u karijeri. Sljedeće godine ju je angažovao da za njega nabavlja umjetnička djela. Tada je imala 26 godina i tek je diplomirala, a pronalazila je umjetnine dok je istovremeno radila kao recepcionerka u njegovoj vili na Menhetnu, vodeći evidenciju o posjetiocima.
U ljeto 1996. Epstin je organizovao da otputuje u Ohajo kako bi radila na jednom umjetničkom projektu. Dok je bila tamo, tvrdi Farmer, Epstin i Maksvel su je odveli u spavaću sobu i seksualno je napali. Zlostavljanje se proširilo i na njenu porodicu, rekla je Farmer. U izjavi pod zakletvom navela je da je Epstin u Novom Meksiku seksualno zlostavljao i njenu petnaestogodišnju sestru Eni.
Vlastima je ispričala o zlostavljanju koje je pretrpjela i o onome za šta je vjerovala da je širi sistem koji uključuje maloljetnike, a kojem je svjedočila u Epstinovoj vili. Prema bilješkama iz obrasca FBI-ja o prijavi iz septembra 1996, rekla je da joj je Epstin prijetio da će joj “zapaliti kuću”.
U iskazu istražiteljima, Farmer je pozvala agente da ne istražuju samo Epstina, rekla je Rojtersu. Kazala je da se sjeća da je viđala istaknute ličnosti u Epstinovom okruženju, uključujući Trampa i bivšeg predsjednika Bila Klintona. Nije svjedočila da je bilo koji od njih počinio nezakonito djelo, rekla je, ali se pitala šta rade s Epstinom.
Agent FBI-ja prekinuo je vezu usred razgovora s Farmer, navela je u tužbi koju je podnijela prošle godine. Istražitelji nijesu postupili po njenim navodima niti otvorili suštinsku istragu, rekla je.
Ubrzo nakon toga napustila je Njujork, promijenila ime i više puta se selila. Živjela je pod lažnim imenima u Južnoj i Sjevernoj Karolini nakon što je otkrila da je Maksvel pratila njeno kretanje, prema riječima advokata Farmer. Epstin i Maksvel prijetili su da će je ubiti ako ponovo bude razgovarala s policijom, rekla je Farmer.
“Mogli bismo da ti pucamo dva puta u potiljak”, prisjetila se da joj je Maksvel rekla.
U mjesecima prije Epstinovog hapšenja 2019, Farmer je javno istupila, podnoseći izjavu pod zakletvom u kojoj je detaljno iznijela svoje optužbe, u nadi da će tužioci reagovati.
Farmer je rekla da je vjerovala da bi otvoreno istupanje moglo natjerati nadležne da makar u izvjesnoj mjeri pozovu odgovorne na odgovornost. Umjesto toga, rekla je, to joj je uništilo život. Neznanci su je napadali na internetu, nazivajući je “patološkom lažljivicom” i “prevarantkinjom” koja “nikada nije bila Epstinova žrtva” i koju bi trebalo krivično goniti i poslati u zatvor. Promijenila je desetak brojeva telefona i imejl adresa nakon što su joj nalozi više puta hakovani.
“Bilo je toliko okrutno i nepodnošljivo”, rekla je o reakcijama.
Jedan događaj joj je, rekla je, i dalje posebno ostao urezan u sjećanje. U januaru 2022, dok je prolazila kroz zračenje zbog Hočkinovog limfoma, dobila je poziv od žene koja je rekla da živi u Kaliforniji i da posjeduje veliki arsenal oružja. “Znam gdje živiš”, prisjetila se Farmer da joj je ta žena rekla.
Neznanci su objavljivali njene lične podatke i kućnu adresu na internetu. U februaru, nakon što je neko podijelio fotografiju njene kuće na društvenoj mreži X, Farmer se više nije osjećala bezbjedno. “Morala sam da odem”, rekla je. “Osjećate se povrijeđeno.” Ubrzo se preselila i stavila kuću na prodaju. Njena starija majka, koja je živjela u blizini, sada vozi sat vremena da bi je posjetila.
“Gledala sam kako ju je to potpuno razorilo”, rekla je njena sestra Eni, 46. “To je zaista promijenilo način na koji se odnosi prema svijetu.”
Za Farmer i neke druge žene koje su optužile Epstina za seksualno zlostavljanje, uznemiravanje se nije smanjilo s vremenom. One su preoblikovale svoje živote kako bi se s njim nosile.
Laserda, žena koja sada spava s pištoljem pored kreveta, rekla je da je uvijek na oprezu. Identifikovana kao “Maloljetna žrtva 1” u federalnoj optužnici protiv Epstina iz 2019. za trgovinu ljudima radi seksualne eksploatacije, imala je 14 godina kada je, kako kaže, zlostavljana nakon što je 2002. upoznala tog finansijera.
Kako bi neznancima otežala da je pronađu, promijenila je ime u imovinskim evidencijama.
“Apsolutno mi je drago što sam prekinula ćutanje”, rekla je. “Ali posljedice - to je čista paranoja”.
Priredila: N. B.
( Rojters )