Modni magnat Bernar Arno optužen za preveliki uticaj na francusku poslovnu štampu

Poznat je kao „vuk u kašmiru“ – vlasnik najveće svjetske luksuzne grupacije čiji su brendovi, među kojima su Luj Viton, Dior i Tifani, od njega napravili jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, prenosi Gardijan.

Međutim, Bernar Arno, blizak prijatelj Donalda Trampa, našao se na meti novinarskih sindikata u Francuskoj zbog kupovine gotovo cjelokupne poslovne i ekonomske štampe u zemlji.

Organizacija Reporteri bez granica saopštila je da Arno ima „gotovo potpunu kontrolu“ nad glavnim poslovnim medijima u Francuskoj nakon što je njegova grupa LVMH kupila centristički poslovni nedjeljnik Čelindžiz.

LVMH, čiji portfolio obuhvata modne brendove, parfeme, šampanjac i žestoka pića, već posjeduje niz poslovnih medija, uključujući vodeći ekonomski dnevnik Lez Eko i servis za poslovne informacije L’Ažefi.

Reporteri bez granica i novinarski sindikati podnijeli su dvije odvojene žalbe zbog kupovine Čelindžiza. Francuski Državni savjet razmatra da li su nadležni organi propustili da pravilno procijene obim vlasništva LVMH-a nad poslovnim medijima, dok tijelo za zaštitu konkurencije razmatra tvrdnje sindikata da je grupa „zloupotrijebila dominantan položaj“ preuzimanjem nedjeljnika.

„Ovo je školski primjer rupa u francuskom zakonodavstvu koje ne uspijeva da kontroliše koncentraciju medijskog vlasništva“, rekla je Lor Šovel, šefica francusko-italijanskog odjeljenja Reportera bez granica.

LVMH nije komentarisao navode na upit Gardijana. Arno, koji je takođe vlasnik dnevnog lista Le Parizjen i magazina Pari Mač, izjavio je pred senatskim odborom 2022. godine da kupuje medije „u opštem interesu“, kako bi zaštitio važne naslove i omogućio njihov opstanak.

Njegovo širenje u medijskom sektoru dolazi u trenutku sve žešće rasprave o nekolicini milijardera koji dominiraju vlasništvom nad medijima i oblikuju medijski pejzaž uoči predsjedničkih izbora narednog proljeća. Krajnja desnica trenutno bilježi visoku podršku dok se približava kraj drugog mandata Emanuela Makrona.

Najistaknutiji među tim milijarderima je Vensan Bolore, konzervativni industrijalac blizak krajnjoj desnici. Optuživan je da koristi svoje moćno medijsko carstvo, uključujući televizijski kanal Si njuz, kako bi davao prostor reakcionarnim glasovima. Njegovo veliko prisustvo u izdavaštvu i filmskoj industriji takođe je izazvalo pobunu među piscima i filmskim radnicima. Bolore odbacuje kritike i za sebe kaže da je hrišćanski demokrata.

Među ostalim medijskim milijarderima je Rodolf Saade, direktor treće najveće svjetske brodarske kompanije CMA CGM sa sjedištem u Marseju. Njegovo rastuće medijsko carstvo obuhvata informativni kanal BFM TV, list La Provans, nedjeljnik La Tribin Dimanš i onlajn publikaciju La Tribin, nekadašnje poslovne novine koje su ranije bile u Arnoovom vlasništvu.

Češki energetski milijarder Danijel Kretinski, vlasnik matične kompanije britanske pošte Rojal mejl, takođe gradi medijsko i izdavačko carstvo u Francuskoj. Telekomunikacioni milijarder Gzavije Nijel, čija je partnerka Delfin Arno, ćerka Bernara Arnoa i izvršna direktorica Kristijan Dior Kutur, bio je glavni akcionar lista Le Mond prije nego što je svoj udio prenio u fond. Porodica Daso, vlasnici kompanije Daso aviejšn, posjeduje dnevni list Le Figaro.

Ipak, Arno, čije bogatstvo Forbs procjenjuje na oko 145 milijardi dolara, daleko je najbogatiji, najuticajniji i najpoznatiji poslovni lider među vlasnicima medija u Francuskoj.

Rođen u industrijskoj porodici u gradu Rubeu na sjeveru Francuske, karijeru je započeo u građevinarstvu i nekretninama. Godine 1984. lobirao je kod francuske vlade da mu dozvoli preuzimanje gotovo bankrotirane tekstilne kompanije Busak, koja je posjedovala brend Kristijan Dior. Nakon decenija akvizicija, LVMH je postao najvrednija luksuzna grupacija na svijetu.

Arno je politički najpoznatiji po protivljenju porezu na bogatstvo. Početkom osamdesetih godina privremeno se preselio u SAD kako bi izbjegao, kako je smatrao, neprijateljsko poslovno okruženje pod socijalističkim predsjednikom Fransoa Miteranom i njegov porez za bogate. Tamo je razvio blisko prijateljstvo s Donaldom Trampom.

Arno, njegova supruga i dvoje djece bili su jedini francuski gosti na inauguraciji Trampovog drugog predsjedničkog mandata u januaru prošle godine. Nakon toga izjavio je da je u SAD-u osjetio „vjetrove optimizma“, dok je povratak u Francusku bio poput „hladnog tuša“.

U aprilu je Arno bio među vodećim francuskim privrednicima za koje je objavljeno da su večerali s Marin Le Pen iz krajnje desničarskog Nacionalnog okupljanja. Njena stranka sve više dobija pristup poslovnim krugovima koji su je ranije izbjegavali.

Istog mjeseca Pari Mač, koji je u Arnoovom vlasništvu, objavio je naslovnu priču o potencijalnom predsjedničkom kandidatu Nacionalnog okupljanja Žordanu Bardeli dok šeta držeći se za ruke sa svojom djevojkom, princezom Marijom Karolinom de Burbon de Dvije Sicilije, što je ocijenjeno kao pokušaj ublažavanja njegovog imidža uoči izbora.

Novinari Čelindžiza i Lez Ekoa nastoje da sačuvaju povelje koje garantuju njihovu uređivačku nezavisnost. U Čelindžizu postoji bojazan da Arno preferira znatno liberalniji tržišni pristup od dosadašnje centrističke, socijalne i progresivne uređivačke linije lista.

Sindikalni predstavnici navode da Arnoova grupa još nije potpisala povelju Čelindžiza, koja ističe naredne godine ukoliko ne bude obnovljena. Povelja Lez Ekoa ističe 2027. godine. Obje redakcije organizovale su štrajkove bez presedana.

„Bernar Arno je za svega nekoliko godina praktično prisvojio najbolji dio poslovne štampe“, rekao je Aleksis Levrije, istoričar medija sa Univerziteta u Remsu. „On ima gotovo monopol nad ekonomskim vijestima.“

Levrije smatra da Makron, uprkos predizbornim obećanjima, nije donio zakone o ograničavanju medijskog vlasništva i zaštiti pluralizma.

„Ne postoji presedan u francuskoj istoriji za ovakav preokret odnosa između ekonomske i političke moći. Ekonomska moć, koja posjeduje medije, može nametati svoje stavove političkoj vlasti“, rekao je.

Tokom saslušanja u Senatu 2022. godine, Arno je priznao da je 2012. godine povukao oglašavanje iz ljevičarskog lista Liberasion nakon što je taj list objavio naslovnu stranu za koju je tvrdio da je bila „agresivna“ i „netačna“, sugerišući da želi da pobjegne u Belgiju kako bi izbjegao povećanje poreza.

Senatori su ga takođe ispitivali o slučaju bivšeg šefa francuske unutrašnje bezbjednosti Bernara Skvarsinija. Dio optužbi odnosio se na navodnu šemu špijuniranja bivšeg novinara, a sada poslanika Fransoa Rufena, dok je snimao dokumentarni film o LVMH-u. Kompanija je 2021. godine platila 10 miliona eura za nagodbu u tom slučaju, bez priznanja krivice. Arno je izjavio da nije znao za navodnu operaciju i odbacio je svaku odgovornost.

Sofi Taje-Polijan, poslanica Zelenih koja je radila na prijedlogu zakona o zaštiti medijskog pluralizma ograničavanjem koncentracije vlasništva, rekla je da je razočaravajuće što, uprkos javnim konsultacijama, tokom Makronovog mandata nije usvojen nijedan zakon.

„Kada je oblast toliko važna kao što je poslovna štampa pod kontrolom jedne od najbogatijih osoba u Francuskoj i svijetu, to svakako otvara ozbiljna pitanja“, rekla je.

( A.T. )