Jovović za "Monitor": Misiju "Vijesti" nose ljudi koji su ih osnovali, radili i rade u njima

Ti isti i drugi pokušavali su da nas gase ili preuzmu više puta za ovih trideset godina, jer smo im bili trn u oku, pa nisu uspjeli, neće ni ovog puta. Mogu da nas preuzmu jedino ako nadležni organi ove države prekrše njene zakone, i to nezakonito dozvole. U tom slučaju, Vučić će dobiti kompjutere i stolove, opremu za emitovanje TV programa, štampariju i nekoliko iznajmljenih aparata za vodu. Neće dobiti ljude zbog kojih su novine, portal i TV Vijesti ono što jesu, saopštio je u intervjuu za "Monitor" glavni i odgovorni urednik "Vijesti" Mihailo Jovović.

Monitor: Naslovna "Vijesti" opet o prijetnji novinarki. Jeleni Jovanović se prijeti u kontinuitetu, kako to da nasilnici još nijesu otkriveni i kakvu to poruku šalje ostalim novinarima s obzirom da se radi o novinarki koja ima policijsku zaštitu?

Jovović: Šalje opasnu poruku, iako je riječ i o virtuelnim nasilnicima, koji su u suštini kukavice. Pri tome, ne isključujem mogućnost da je riječ o organizovanom poduhvatu članova ili simpatizera jednog ili više kriminalnih klanova, koji pokušavaju najgnusnijim uvredama i prijetnjama da kriminalizuju i dehumanizuju Jelenu u javnosti, kako bi pripremili ambijent za nešto mnogo ozbiljnije. Drago mi je da ima dosta ljudi koji takve stvari i javno i privatno u kontaktima sa nama osuđuju, i hvala im na tome.

Mnoge prijetnje i Jeleni i drugim novinarima ostale su van javne sfere, neke nisu ni prijavljene, zato što novinari često ne žele da se maltretiraju, daju izjave u policiji i tužilaštvu, svjedoče na sudu, ne žele da budu u ulozi žrtve, smatraju da su i prijetnje i uvrede dio posla. Prošao sam kroz takav proces, i vjerujte da uopšte nije lako sve to izdržati u glavi.

Međutim, mi u "Vijestima" smo odlučili da ubuduće prijavljujemo svaku, pa i najmanju uvredu na društvenim mrežama i u komentarima na portalima, za koje te protuve mogu biti makar prekršajno kažnjene. Nadam se da ćemo tako doprinijeti da se barem malo pročisti taj javni prostor, i obeshrabriti ponekog kukavicu da se time bavi.

Jelena je godinama pod 24-časovnom policijskom zaštitom, i većina ljudi, pa čak ni kolega, ne može ni da zamisli kakav je to život, bez mogućnosti da slobodno odeš negdje ili prošetaš psa kad poželiš, da ne govorimo da se vidiš sa izvorima a da tvoji pratioci ne vide ko je to. Jelena ipak nađe način za ovo posljednje…

Ne znam zašto nije otkriveno ko je vrijeđa i prijeti joj već nekoliko mjeseci. Shvatam da se neki od njih javljaju sa lažnih profila, ali ima i onih koji se ne kriju, pa čak se time bave i neke nazovi „kolege novinari“. Zato ponovo apelujem na tužilaštvo i policiju da ozbiljno shvate ove napade na Jelenu, posebno zbog nedavnih informacija koje su i njima predočene.

Monitor: Na čelu ste Komisije za praćenje istraga napada na novinare. Koliko je efikasan odgovor institucija kada se napadi dese?

Jovović: U posljednjih nekoliko godina i policija i tužilaštvo su efikasniji nego ranije, posebno kad je riječ o ozbiljnijim napadima, poput onog na Anu Raičković u Podgorici ili na kolege u Zaostru. To je za pohvalu, iako je malo apsurdno hvaliti nekoga ko radi posao za koji je plaćen. Možda smo bili navikli da se napadi na novinare ne rješavaju godinama ili nikad. Međutim, u slučaju Zaostro imamo oslobađajuću presudu „mudonji“ koji je priznao da je oduzeo fotoaparate i tražio da se brišu fotografije uklanjanja spomenika, i pri tom se iz razularene rulje koja je okruživala kolege predstavio i zaprijetio Borisu smrću ako to ne uradi. Kažem, policija i tužilaštvo bolje rade svoj posao, ali se to ne može reći za pojedine sudije.

Policija i tužilaštvo, novinarska zajednica i čitavo društvo i dalje nose teg neriješenih starih slučajeva, a rasvjetljavanje nekih je i uslov za zatvaranje pregovora sa EU. Naravno, očekujem da brzo pronađu i ove koji prijete Jeleni i vrijeđaju je.

Monitor: Da li Komisija ispunjava svrhu i da li su unaprijeđena postupanja policije i tužilaštva?

Jovović: Mislim da je Komisija ispunila svrhu, makar zbog toga što je i tužilaštvo konstatovalo da je ponovo otvorilo istragu ubistva Duška Jovanovića prije dvije godine na osnovu brojnih preporuka koje je do tada dobilo od Komisije u tom predmetu. Sve se one nalaze u našim izvještajima Vladi, i zaista smo svi u Komisiji bili ponosni kada nam je to saopšteno.

Zadatak Komisije je da uglavnom post festum prati istrage napada na novinare, utvrđuje da li je bilo propusta u njima i daje opšte preporuke za poboljšanje istraga generalno, preporuke u pojedinim slučajevima u kom pravcu bi se istrage mogle nastaviti i preporuke za vođenje odgovarajućih postupaka protiv tužilaca i policajaca zbog njihovih propusta, kada ocijeni da je to očigledno potrebno.

Na osnovu preporuka Komisije, VDT Milorad Marković je donio i obavezno uputstvo za tužioce koji postupaju u predmetima napada na novinare, koje je, mislim, umnogome doprinijelo da se istrage vode bolje i efikasnije, između ostalog i zato što je lakše pozvati tužioce na odgovornost u slučaju da ne poštuju to uputstvo.

Jedna od naših preporuka koja je ušla u uputstvo je i da se tužioci u istragama bave i tekstovima koje su napadnuti novinari pisali ili su namjeravali da pišu, kako bi pokušali da utvrde motiv za napad. Obavezani su i da u kratkom roku odgovaraju na preporuke Komisije. Da nije bilo odluke da prestanu da nam dostavljaju spise predmeta, čije smo preispitivanje preporučili i u najnovijem izvještaju, saradnja sa ovim sastavom tužilaštva bi bila najbolja do sada od osnivanja Komisije.

Moja želja je da se Komisija što prije ugasi, jer bi to značilo da su stare istrage dovele do rezultata, a da je novouspostavljeni Mehanizam za zaštitu novinara uspješno zaživio i preuzeo njenu ulogu u realnom vremenu.

Nemam velike i bitne zamjerke na rad policije posljednjih nekoliko godina u slučajevima napada na novinare, osim što se ponekad pravdaju da istragu vodi tužilaštvo, pa im eto nešto nije naložilo da urade. Niko im ne brani da i sami proaktivno istražuju sve što misle da treba, i onda to predoče tužilaštvu, naprotiv, zakon im to omogućava. Jedna od zamjerki je i što nisu utvrdili odgovornost dvojice njihovih službenika, koji su, prema tvrdnjama novinara, prisustvovali maltretiranju naših kolega u Zaostru, a nisu ništa preduzeli.

Monitor: Mnogi slave i najavljuju gašenje, odnosno preuzimanje "Vijesti". Hoće li se izbjeći taj scenario i šta bi to značilo za Crnu Goru?

Jovović: Ti isti i drugi pokušavali su da nas gase ili preuzmu više puta za ovih trideset godina, jer smo im bili trn u oku, pa nisu uspjeli, neće ni ovog puta. Mogu da nas preuzmu jedino ako nadležni organi ove države prekrše njene zakone, i to nezakonito dozvole. Advokati i manjinski vlasnici "Vijesti" imaju spreman odgovor na svaki pravni potez koji „preuzimači“ – u liku portugalskog fonda koji je sarađivao sa Orbanovim tajkunima pri kupovini nekad uglednog Euro Newsa a sada sarađuje sa srpskim autokratom u pokušaju preuzimanja najboljih medija u regionu, uključujući "Vijesti" – mogu da preduzmu. Koliko znam, oni još nisu preduzeli nijedan.

A ako crnogorski državni organi prekrše zakone Crne Gore, Vučić će dobiti kompjutere i stolove, opremu za emitovanje TV programa, štampariju i nekoliko iznajmljenih aparata za vodu. Neće dobiti ljude, zbog kojih su novine, portal i TV Vijesti ono što jesu – najuticajniji medijski brend u Crnoj Gori i među najuticajnijim u regionu. "Vijesti" nikad nisu dozvolile da im neko van redakcija diktira šta će i kako objavljivati, pa neće ni Vučiću.

Koliko nas u redakciji brine to što i neprijatelji i “prijatelji” slave glasine da smo već prodati ili da ćemo brzo nestati, što svako malo pišu ko će biti Vučićev direktor ili urednik "Vijesti", govori i to što se jedna naša viber grupa donedavno zvala „Dok ne dođe Dražen“ a sada se zove „Dok ne dođe Minja“, jer se glavni likovi u tim dezinformacijama mijenjaju k’o čarape.

Šta bi to značilo za Crnu Goru? Pa građani Crne Gore bi dobili još jedan In4s, Borbu, Adriu, Prvu, Alo, Euro News Srbija itd., dobili bi zastiđe od propagande, još jedan Vučićev megafon laži, ogavnih napada na njegove neistomišljenike, stupidnih šahovskih analiza o vođi i hrpu tekstova koje nekima od njih nevješto piše vještačka inteligencija(nije ona kriva).

Dobili bi još jednog medijskog protivnika integracije države u „propalu“ Evropu, zagovornika „srpskog sveta“ kome je vrhovni autoritet poslije Vučića Srpska pravoslavna crkva, i još jednog advokata ruskog diktatora. Građani bi izgubili tri najpouzdanija i najprofesionalnija medija u Crnoj Gori, kojima se okreću kad žele da saznaju šta se zaista događa, a pogotovo u kriznim situacijama. Ali ne bi ta rupa zjapila zadugo, jer misija "Vijesti" ne bi nestala, nju nose ljudi koji su ih osnovali, ljudi koji su radili i danas rade u njima.

Monitor: Imamo li političke klase koje razumiju važnost slobode medija?

Jovović: Nažalost nema političke klase, ali ima desetak političara koji to razumiju i poštuju, čak i kad se nešto negativno objavi o njima, pod uslovom da je tačno. To su oni isti političari koji se zalažu za demokratiju u svojim partijama. Malo ih je, ali kada ih bude više, svima će nam biti bolje. Ima, međutim, dosta onih koji poštuju snagu i uticaj medija poput Vijesti, pa se i to računa.

Monitor: Kakva je u takvom ambijentu sudbina medija u Crnoj Gori?

Jovović: Onakva kakvu zasluže i za nju se izbore, pojedinačno ili zajedno, ako ovo drugo ikad bude moguće.

Sporna tajnost

Monitor: Fokus javnosti je na istrazi ubistva Duška Jovanovića. Mogu li se očekivati napreci?

Jovović: Komisija se proteklih mjeseci u mjeri mogućeg bavila tim slučajem, sačinila izvještaj i predala ga Vladi. Kažem u mjeri mogućeg, jer joj je od prije par godina, uskraćen pristup dokumentima tužilaštva, tako da njen rad i ispunjenje zadataka koje joj je dala Vlada zavisi od pisanih informacija o slučajevima koje dostavljaju postupajući tužioci. VDT smatra da Komisija nije među onima kojima Zakonik o krivičnom postupku omogućava uvid u spise predmeta. Moguće je da se ZKP može i tako tumačiti, ali mi nije jasno zašto onda VDT ne pokrene neki postupak protiv njegovih prethodnika, koji su, iako ponekad selektivno, iste takve spise dostavljali Komisiji.

Komisija je dobila pisanu informaciju o postupanju u predmetu Duška Jovanovića od ponovnog otvaranja istrage u aprilu 2024. godine, koja je označena stepenom tajnosti, i obavila razgovor sa postupajućim tužiteljkama u "gluvoj sobi" u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Mislim da još nismo dobili njihovo rješenje o označavanju te informacije stepenom "povjerljivo", iako smo to tražili. Po zakonu, i naš izvještaj je morao biti označen stepenom tajnosti, zato što smo razmatrali i tajne dokumente koje smo dobili od Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Ono što mogu da kažem, a to smo naveli i u izvještaju Vladi koji će biti objavljen kada ga ona usvoji, je da su tužiteljke u uopštenoj formi navele šta su sve radile – saslušale su veliki broj svjedoka, sprovele ili planiraju da sprovedu neka vještačenja i tako dalje – ali u informaciji i u razgovoru sa nama nisu navele gotovo nijedno konkretno ime, nisu mogle da govore ni o mogućim osumnjičenima, nalazima istrage, niti da na osnovu dosadašnjeg rada predvide mogući ishod istrage, odnosno da kažu hoće li doći do svih izvršilaca, organizatora i nalogodavaca. Razmijem da je tajnost tih informacija prema Komisiji vjerovatno u svrhu zaštite istrage, ali je Komisija konstatovala da zato ne može da ocijeni da li je najnovija istraga bila efikasna i djelotvorna.

( Milena Perović Korać (Monitor) )