Milioni potrošeni, problem ostao: vrijeme je za drugačiji pristup maloljetničkoj delinkvenciji

Više od tri decenije Crna Gora pokušava da odgovori na problem maloljetničke delinkvencije kroz različite strategije, akcione planove, projekte, konferencije, radionice i kampanje. U taj proces uključene su državne institucije, međunarodni donatori, nevladine organizacije i brojni takozvani eksperti. Tokom svih tih godina potrošeni su milioni eura javnog i donatorskog novca sa ciljem prevencije vršnjačkog nasilja, vandalizma, nasilničkog ponašanja i drugih oblika maloljetničke delinkvencije.

Međutim, uprkos ogromnim ulaganjima, teško je govoriti o rezultatima koji bi opravdali utrošena sredstva. Gotovo svakodnevno svjedočimo novim slučajevima vršnjačkog nasilja, uništavanja javne imovine, napada na nastavnike, građane, pa i životinje, sukoba među maloljetnicima i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja. To nameće logično pitanje: ako su postojeće mjere bile uspješne, zašto problem i dalje raste?

Smatram da je osnovni problem u tome što se godinama insistira na istom pristupu, takozvanom “pristupu u bijelim rukavicama” koji nije dao očekivane rezultate. Umjesto stvaranja sistema jasne odgovornosti i posljedica, fokus je često bio na formalnim aktivnostima koje su dobro izgledale u izvještajima, ali nijesu donijele značajne promjene na terenu.

Vrijeme je da otvorimo ozbiljnu javnu raspravu o drugačijim modelima djelovanja.

1. Veća odgovornost roditelja

Roditelji moraju snositi veću odgovornost za ponašanje svoje djece. Potrebno je razmotriti uvođenje višestepenog sistema novčanih kazni za slučajeve ozbiljnog zanemarivanja roditeljskih obaveza, uz mogućnost strožih sankcija za višestruke prekršioce.

Pored toga, roditelji bi morali snositi i punu finansijsku odgovornost za štetu koju njihova maloljetna djeca pričine drugim licima ili imovini, bilo da je riječ o fizičkim povredama, vandalizmu, uništavanju javne ili privatne imovine ili drugim oblicima materijalne štete

2. Obavezni društveno-korisni tj. volonterski rad za maloljetne prestupnike

Umjesto simboličnih mjera, maloljetni prestupnici treba da budu uključeni u obavezne programe društveno-korisnog rada. Takve programe moraju sprovoditi isključivo licencirane nevladine organizacije ili institucije, uz jasne standarde kvaliteta i nadzora.

Društveno-korisni rad ne treba posmatrati isključivo kao kaznu, već i kao instrument vaspitanja, razvoja odgovornosti i socijalne integracije. Kroz volontiranje i rad za dobrobit zajednice, maloljetnici imaju priliku da razviju radne navike, disciplinu, osjećaj odgovornosti prema drugima i poštovanje prema zajedničkoj imovini i društvenim pravilima…

3. Psihološka i socijalna podrška

Kazna sama po sebi nije dovoljna. Svaki maloljetnik koji ispoljava delinkventno ponašanje treba da prođe kroz odgovarajuću psihološku procjenu i program stručne podrške kako bi se djelovalo na uzroke problema.

4. Odgovornost obrazovnog sistema

Neprihvatljivo je da se slučajevi nasilja ili vandalizma prećutkuju ili prikrivaju kako bi se zaštitio ugled pojedinih ustanova ili uglednih roditelja. Potrebno je jasno definisati odgovornost nastavnika, stručnih službi i direktora škola koji ne prijavljuju ili ne procesuiraju takve slučajeve.

5. Kontrola kretanja maloljetnika u noćnim satima

Potrebno je otvoriti raspravu o mogućnosti zakonskog ograničavanja boravka maloljetnika bez pratnje roditelja ili staratelja tokom kasnih večernjih i noćnih sati, posebno za mlađe uzraste.

6. Specijalizovana ustanova za najteže prestupnike

Postoje slučajevi u kojima postojeće mjere jednostavno nijesu dovoljne. Zbog toga je potrebno uspostaviti specijalizovanu ustanovu zatvorenog tipa za najteže maloljetne prestupnike, sa fokusom na disciplinu, obrazovanje, rehabilitaciju i resocijalizaciju.

7. Vraćanje značaja ocjeni iz vladanja

Ocjena iz vladanja ne smije biti formalnost. Teški i ponovljeni disciplinski prekršaji moraju imati stvarne posljedice u obrazovnom procesu.

8. Evidencija težih oblika delinkventnog ponašanja

Potrebno je razmotriti modele evidentiranja težih oblika maloljetničke delinkvencije kako bi institucije mogle adekvatno procjenjivati rizike kod pristupa određenim obrazovnim programima i zanimanjima koja podrazumijevaju visok nivo odgovornosti.

Posljedice više od trideset godina dugog neuspješnog rješavanja problema maloljetničke delinkvencije već su vidljive u našem društvu, jer su mnogi obrasci takvog ponašanja iz mladosti preneseni u odraslo doba. Umjesto da problem rješavamo u njegovom začetku, danas se suočavamo sa mnogo ozbiljnijim društvenim posljedicama koje su nastajale decenijama. Vrijeme je da promijenimo pristup i narednim generacijama pružimo sigurnije okruženje i bolju budućnost.

Vrijeme za rezultate, a ne nove projekte.

Autorka je građanska aktivistkinja

( Patricia Pobrić )