Proces vraćen pred prvostepenu komisiju: Postupak za povraćaj nepokretnosti oduzetih od Karađorđevića i dalje traje

Miločerski park, dvorac i desetine parcela na Svetom Stefanu u središtu su višedecenijskog spora: Porodica Karađorđević pred Komisijom u Baru traži povraćaj imovine konfiskovane 1947. godine, dok se država tome protivi, štiteći svoje imovinsko-pravne interese.

Pred Komisijom za povraćaj i obeštećenje u Baru vodi se postupak za povraćaj nepokretnosti oduzetih Ukazom Predsjedništva Prezidujuma Narodne Skupštine FNRJ U.br.392 od 08.03.1947. godine, kojim je konfiskovana cjelokupna imovina kraljevske porodice Karađorđevića.

Potomci kralja Aleksandra I i kraljice Marije podnijeli su zahtjev pred nadležnim institucijama za povraćaj dvorca Miločer sa pratećim zemljištem i objektima, dvorca “Leskovac” na Rijeci Crnojevića i kuće na Cetinju u kojoj je rođen kralj Aleksandar I Karađorđević.

U dosadašnjem toku postupka izvršena su dva geodetska vještačenja, koja su preklopom sa starim austrougarskim premjerom identifikovali da oduzeto zemljište sada odgovara cjelokupnoj površini Miločerskog parka, odnosno 106 katastarskih parcela i dva objekta označenih kao zgrada u trgovini i ugostiteljstvu na kat. parceli 1089 KO Sveti Stefan i zgrada kulturno-umjetničke djelatnosti na kat. parceli 1052 KO Sveti Stefan.

Institucija Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, kažu u ovoj instituciji, upoznata sa podnijetim zahtjevima porodice Karađorđević pred Komisjom za povraćaj i obeštećenje u Baru, od samog formiranja organa, budući da su im poslovi zastupanja pred Komisijom u Baru povjereni od strane nadležnih tužilaštava odmah po osnivanju organa.

“U konkretnom slučaju pred Komisjom za povraćaj i obeštećeje u Baru vodi se postupak poslovne oznake broj 03-u1/2-144-05 za povraćaj nepokretnosti oduzetih Ukazom Predsjedništva Prezidujuma Narodne Skupštine FNRJ U.br.392 od 08.03.1947. godine, kojim je konfiskovana cjelokupna imovina kraljevske porodice Karađorđević, a rješenjem Sreskog suda u Kotoru Dn.405/58 posebno oduzeta imovina Marije Karađorđević upisana u ZU 252, ZU 256 KO Đenaši, ZU 24, ZU 42, ZU 74, ZU 80 KO Sveti Stefan, ZU 1184 KO Pržno i ZU 178 KO Čelobrdo”, navodi zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Bojana Ćirović.

Ona ističe da, imajući u vidu da Kancelarija Zaštitnika u Kotoru od osnivanja u svim predmetima postupa savjesno i profesionalno, a prvenstveno vodeći računa o zaštiti imovinsko-pravnih interesa Države Crne Gore, postupajući zamjenik je u konkretnom predmetu pristupao svim usmenim raspravama i kroz prigovore i konstruktivne predloge kao stranka u postupku doprinosio pravilnom utvrđenju činjeničnog stanja, kao preduslovu za određivanje budućih procesnih radnji u postupku.

“Prethodno ročište usmene rasprave je bilo zakazano za 22. 4. 2026. godine, ali je isto odloženo bez definisanog datuma buduće rasprave”, kazala je Ćirović.

Vjeruju u vladavinu prava

Uroš Parezanović, šef službe za odnose s javnošću i protokola Kraljevskog dvora porodice Karađorđević, ističe da su prvostepene komisije u Budvi i Baru odbijale zahtjev, između ostalog zbog pravnih sporova oko osnova konfiskacije i nadležnosti.

“Nisam pravnik pa ni ne mogu komentarisati pravne aspekte slučaja. Razlozi za odbijanje su bili proceduralni i kao što ste rekli nalaženi u tumačenju Zakona o povraćaju i obeštećenju i u Ukazu kojim je konfiskovana imovina, ali je svakako nakon žalbi i sudskih odluka, proces vraćen pred prvostepenu komisiju i od 2014. godine teče. Odrađena su sva neophodna vještačenja, sprovedene brojne usmene rasprave pred Komisijom. Realno je očekivati da sljedeći korak može da bude samo odluka Komisije. Porodica Karađorđević svakako vjeruje u vladavinu prava i poštuje zakonski određene procedure”, objašnjava Parezanović.

Šef službe za odnose s javnošću i protokola Kraljevskog dvora porodice Karađorđević naglašava da usvajanje Zakona o Petrovićima u Skupštini Crne Gore vidi kao šansu da se ovim postupkom pokrene niz u kome će se na pravedan i zakonit način riješiti pitanje povraćaja otete imovine i pravim vlasnicima i njihovim nasljednicima vrati ono što im po pravdi i pravu i pripada.

“Kraljevski dvor podržava svako ispravljanje istorijskih nepravdi i težnje da se koriguju greške iz prošlosti učinjene prema bilo kom pojedincu, nebitno da li je on kraljevskog roda ili ne, i da porodice onih koji su bili progonjeni i lišeni osnovnih ljudskih prava, a jedno od njih je svakako i pravo na imovinu, dočekaju pravdu. Tako da se prestolonasljednik Aleksandar svakako raduje što će njegov dragi stric i prijatelj, Nj. K. V. princ Nikola Petrović, dobiti dvorac ‘Kruševac’, zdanje u kom je živio njihov zajednički predak, kralj Nikola I Petrović”, ističe Parezanović i naglašava da svakako u ovom slučaju postoji razlika.

“Kod Petrovića u pitanju je odluka Skupštine oličena u Zakonu, a kod Karađorđevića je u pitanju postupak restitucije koji se vodi pred nadležnim Komisijama za povraćaj i obeštećenje, ali princip je bitan. Ako se jednom započne sa ispravljanjem onog što je u prošlosti učinjeno loše, onda to treba i mora da se nastavi, podjednako za sve koji su bili oštećeni”, navodi Parezanović.

On podsjeća da je Zakon o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš donijet u Crnoj Gori još 2011. godine.

“Još od tada kraljevska porodica nipošto se ne slaže sa terminom ‘nasilna aneksija države iz 1918. godine’ koji je naveden u članu 1 ovog Zakona i nikada se sa ovakvom terminologijom, koja suštinski predstavlja prekrajanje istorije, ne može složiti. Šef službe za odnose s javnošću Kraljevskog dvora naglašava da prestolonasljednik Aleksandar uvijek vrlo rado ističe svoje crnogorsko porijeklo i veze koje ima sa dinastijom Petrović Njegoš, tako da ga svaka dobra i lijepa vijesti vezana za njegove rođake iskreno obraduje, a posebno kada je u pitanju zacjeljivanje rana iz prošlosti”.

On naglašava, s druge strane, da je “nezavisnost Crne Gore nepobitna činjenica koju članovi Kraljevskog doma poštuju”.

“Naravno, siguran sam da bi prestolonasljedniku Aleksandru bilo milije da smo ostali jedna država, pošto on uvijek poziva na zajedništvo i ističe koliko su jedinstvo i sloga bitni. S druge strane, već sam pomenuo koliko su mu važni njegovi crnogorski korijeni, ali on naravno mora da poštuje odluke naroda jedne države o sopstvenoj sudbini. Svakako, ono što on uvijek ističe, kako u dopisima i čestitkama crnogorskim zvaničnicima, tako i u kontaktima sa ambasadorom Crne Gore u Beogradu, koji je bio dragi gost na brojnim događajima na Kraljevskom dvoru, da su narodi Crne Gore i Srbije bratski narodi, da nas povezuju zajednička prošlost, brojne veze, i da se u skladu sa tim uvijek treba da fokusiramo na ono što nas spaja, a ne na ono što nas dijeli”, kazao je Parezanović.

Što se tiče predloga Andrije Mandića da se Karađorđevićima vrati Vila “Topliš”, Parezanović ističe da Kraljevski dvor to ne vidi kao kompenzaciju, zato što je ta nekretnina svakako već dio tekućeg procesa restitucije i dio podnijetog zahtjeva.

I Petrovići i Karađorđevići su oštećeni

Parezanović podsjeća da je odluku o konfiskaciji imovine Petrovića donijela Podgorička skupština, ali ta odluka nije unijeta ni u Ustav Kraljevine SHS niti u zakone.

“To je dalo osnov da se upravo u vrijeme vladavine kralja Aleksandra I, kada je državni aparat već u potpunosti funkcionisao, 1927. godine, napravi sporazum sa članovima dinastije Petrović‐Njegoš o otkupu imovine, te da im se isplati nadoknada u vidu doživotne rente. U istoj godini je to bilo obuhvaćeno i budžetom i finansijskim zakonom, i nakon toga je i početo sa isplatama. Prestanak plaćanja ovih mjesečnih nadoknada desio se tek po dolasku komunista na vlast, pa tako princu Mihailu, ocu Princa Nikole, nije isplaćivana renta od 3.000 švajcarskih franaka mjesečno u periodu od 1945. do 1986. godine kada je umro. Isplate su vršene čak i za vrijeme Drugog svjetskog rata, od strane Vlade Kraljevine Jugoslavije u izgnanstvu.Tako da su i Petrovići poput Karađorevića oštećeni od strane nedemokratske komunističke diktature i ovo je svakako jedan vid ispravljanja tih decenijskih nepravdi”, naglašava Uroš Parezanović.

( Vukašin Obradović )