Sindrom zaboravljenog djeteta – uzrok smrti u vrelom automobilu

Brajs je imao devet mjeseci kada je preminuo od toplotnog udara u automobilu. Njegova majka Lin Balfur nije ga odvela u vrtić, već ga je greškom povela na posao i tamo zaboravila u vozilu. To se dogodilo 2007. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Od tada su stotine beba i male djece izgubile život na isti način – posljednji slučaj zabilježen je prije nekoliko dana u Njemačkoj.

Automobil tokom vrelih dana za vrlo kratko vrijeme može da postane smrtonosna zamka. Kada je napolju 30 stepeni, a vozilo direktno izloženo suncu, unutrašnjost već poslije desetak minuta može da dostigne temperaturu od oko 40 stepeni, a nakon sat vremena prelazi i 50.

U donjoj tabeli se navode temperature u sivom automobilu na suncu nakon određenog vremena. Plavo je spoljna temperatura. Od 41 stepen postoji opasnost po život.

„Takvi uslovi su potencijalno opasni za svakog čovjeka“, upozorava Nibras Nami, pedijatar i načelnik odjeljenja u Zapadnonjemačkom dječjem hematološkom centru u Herdkeu. „Ali malo dijete koje je vezano u auto-sjedištu nema mogućnost da se samo izbavi iz takve situacije.“

Nakon što je sredinom juna u Njemačkoj dijete staro 20 mjeseci preminulo pošto je zaboravljeno u automobilu, Nami je u objavi na Instagramu ukazao na moguće objašnjenje – takozvani Sindrom zaboravljenog djeteta (Forgotten Baby Syndrome). Riječ je o nenamjernom zaboravljanju djeteta u vozilu, i to u slučajevima kada su roditelji potpuno funkcionalni, brižni i posvećeni.

Šta je Sindrom zaboravljenog djeteta?

Naravno, postoje i slučajevi zanemarivanja djece, kaže Nami. Ipak, ljekari i psiholozi smatraju da to u mnogim situacijama nije dovoljno objašnjenje.

Psiholog Dejvid Dajmond godinama istražuje kako je moguće da roditelji zaborave sopstveno dijete. On je slučaj male bebe Brajsa detaljno analizirao u jednom stručnom članku. Majka Lin Balfur je nakon tragedije bila optužena za ubistvo, ali je tokom suđenja postalo jasno da je tog dana mnogo toga bilo drugačije nego inače.

Bila je neispavana i opterećena porodičnom krizom. Dnevne rutine su bile poremećene, a torba za presvlačenje – vizuelni podsjetnik da je dijete u automobilu – nije bila na uobičajenom mjestu, na suvozačevom sjedištu.

Prema Dajmondu, sve to utiče na takozvano prospektivno pamćenje – sposobnost da se sjetimo radnji koje tek treba da obavimo. To uključuje, na primjer, uzimanje lijeka prije spavanja, poziv kolegi ili svraćanje u prodavnicu.

On navodi šest faktora koji mogu da poremete ovu funkciju: manjak sna, hronični ili akutni stres, distrakcija, multitasking, nedostatak podsjetnika i automatizovane rutine.

Ovi faktori povećavaju unutrašnju napetost, objašnjava psihoterapeutkinja Rija-Danijela Kocaleven. Kada napetost pređe određeni prag, racionalno ponašanje slabi. „Tada djelujemo impulsivno ili se oslanjamo na ‘autopilot’“, kaže ona. Posljedica može biti zaboravljanje planirane radnje – bilo da je riječ o uzimanju lijeka, odlasku na zakazani termin ili djetetu koje je ostalo u automobilu.

Namjera ili nemar?

„Nikada ne možemo s potpunom sigurnošću da znamo šta se dešava u nečijoj glavi“, kaže Kocaleven. Da bi procijenili da li je dijete namjerno ostavljeno u opasnoj situaciji, psiholozi analiziraju ranije ponašanje roditelja, njihova iskustva i životne okolnosti.

U slučaju Lin Balfur nije dokazano da je željela da naudi svom djetetu. Njen mozak je stvorio pogrešno, ali u tom trenutku uvjerljivo sjećanje – da je dijete, kao i svakog dana, kod dadilje. Takve lažne uspomene već dugo su predmet istraživanja kognitivne psihologije.

Tehnologija kao pomoć

Nakon što je objavio video o tom sindromu, Nami je dobio brojne poruke roditelja koji su doživjeli slična iskustva. „Jedna majka mi je napisala da je zaboravila dvonedjeljnu bebu u automobilu nakon što je starije dijete odvela u vrtić i vratila se kući“, kaže on. Srećom, brzo je primijetila grešku i dijete nije bilo ugroženo.

U Italiji se više ne oslanjaju isključivo na pamćenje roditelja. Od 2019. godine obavezno je korišćenje dječjih sjedišta sa ugrađenim alarmom za djecu do četiri godine. Ako dijete ostane u automobilu, roditelj dobija upozorenje na mobilni telefon.

U Njemačkoj takva regulativa ne postoji, ali raste ponuda dodatnih alarma i senzora koji se mogu ugraditi u sjedišta. Kao praktična rješenja preporučuju se i jednostavne navike – poput ostavljanja mobilnog telefona ili torbe na zadnjem sjedištu, ili postavljanja igračke na suvozačevo mjesto kao podsjetnika. Ipak, nijedna od tih mjera ne pruža potpunu sigurnost.

Koliko se često ovakvi slučajevi događaju – nema preciznih podataka. Stručnjaci smatraju da sindrom zaboravljenog djeteta ne objašnjava sve incidente.

Na kraju, kako ističe Kocaleven, najvažnije je ono što ostaje: izgubljeni život djeteta. „Ne smijemo zaboraviti ni roditelje – ako je riječ o tragičnoj grešci pamćenja, ta kazna ih prati do kraja života.“

( Deutsche Welle )