PISMA UREDNIKU

Apel: Obezbijediti vodu i hranu za konje

U podgoričkom naselju Konik, na poljima pored puta, nije neuobičajeno vidjeti veliki broj konja koji kao da su prepušteni sami sebi, bez hrane i vode

863 pregleda0 komentar(a)
Foto: Ambra Deklić Grandi

Jugoistočno od Podgorice, u naselju Konik – između Vrela Ribničkih i Ulice španskih boraca, u blizini gradske deponije, nije neuobičajeno vidjeti veliki broj konja na poljima pored puta, koji kao da su prepušteni sami sebi: bez hrane i vode, oni lutaju tražeći šta da pojedu nešto među razbacanim smećem. Drugi, dezorijentisani, stoje nasred puta dok pored njih jure automobili, izlažući se opasnosti da budu udareni.

Polja su žestoko izložena suncu; nema drveća niti skloništa koje bi pružilo hlad od temperatura od 37°C ili više. Ima kobila sa ždrebadima starim samo nekoliko mjeseci, koje su ostale bez i kapi vode. Tokom moje prve posjete, uspjela sam da im dam da piju; ispili su tri kante do kraja. Nekoliko dana kasnije, vratila sam se na isto mjesto – ovog puta sam izbrojala dvanaest konja koji su bili prestravljeni i iscrpljeni od vrućine i gladi. Uspjela sam da im dam nekoliko jabuka, ali nisam mogla da obezbijedim vodu za sve njih.

Bila bi potrebna cisterna da se donese dovoljno vode, zajedno sa nekoliko velike kante.

FOTO: Ambra Deklić Grandi
FOTO: Ambra Deklić Grandi
FOTO: Ambra Deklić Grandi
FOTO: Ambra Deklić Grandi
FOTO: Ambra Deklić Grandi
FOTO: Ambra Deklić Grandi
FOTO: Ambra Deklić Grandi
FOTO: Ambra Deklić Grandi

Ovaj dio Podgorice nije istaknut turistima, pa čak ni međunarodnim delegacijama koje posjećuju glavni grad, ovdje nema poznatih mjesta ili posebnih atrakcija, ali s obzirom na vanrednu situaciju ima mnogo posla. Smeća i plastike ima u izobilju, a životinje očajnički traže među njima nešto za jelo. Zaista je tužno vidjeti tako lojalne i inteligentne životinje, koje su toliko značile ljudskoj civilizaciji, kako žive u takvoj bijedi. Primijetila sam da druge životinje pasu na istim ovim poljima u različito vrjeme, ali izgleda da se sve hrane travom koja praktično ne postoji. Tužna slika.

Obezbjeđivanje minimalnog nivoa preživljavanja za ove životinje zahtijeva racionalan pristup organizaciji.

Stoga apelujem na nadležne organe na terenu, nevladine organizacije, vatrogasce i sve koji imaju sredstva da se nose sa ovom vanrednom situacijom, imajući u vidu da bi temperature mogle preći 40°C u narednim danima.