Njemačka je nekad bila kralj svjetskih prvenstava, sada jednostavno više nije toliko dobra
O krahu Njemaca na Mundijalu piše "The Athletic"
Zone koji su relativno novi u priči oko FIFA Svjetskog prvenstva, ono što smo vidjeli (blizu Bostona u ponedjeljak) nekada je bilo veoma, veoma neobično, gotovo nezamislivo.
Naravno, veliki timovi su i ranije znali da izgube od manjih, jer Svjetsko prvenstvo ne bi bilo najgledaniji sportski događaj na svijetu da su ishodi uvijek poznati, a i zvijezde su promašivale penale u penal-serijama.
Ali ne njemački timovi i ne njemački igrači.
Oni su dugo bili gotovo izuzeti od takvih scenarija i javnih razočaranja. To je bilo rezervisano za druge — recimo engleske timove i igrače.
Ako imaš manje od, recimo, 20 godina, možda sada misliš da Njemačka i nije toliko posebna. I bio bi u pravu — nešto se promijenilo.
Kada je Njemačka 2014. godine pobijedila Argentinu i osvojila četvrtu titulu svjetskog prvaka, to je bio vrhunac niza od četiri turnira: drugo, treće, treće, pa prvo mjesto.
Samo pet dana ranije razbili su Brazil 7:1 u polufinalu, što je jedan od najšokantnijih rezultata u istoriji Mundijala.
U tom trenutku, malo ko bi osporio da je Njemačka bila najbolja reprezentacija na svijetu.
Dodaj tome da su još četiri puta bili vicešampioni i tri puta treći, i dobiješ tim koji je 12 puta bio na pobjedničkom postolju — više nego bilo koja druga nacija.
Drugim riječima, njihovi vrhovi bili su viši od skoro svih drugih, a i njihovi padovi bili su viši od padova svih ostalih.
⸻
Od tada — sve se promijenilo.
Dobro došli u svijet svih ostalih, Njemačka.
Na Svjetskom prvenstvu 2018. godine ispali su u grupnoj fazi, izgubivši od Meksika i Južne Koreje. U Kataru 2022. izgubili su od Japana, igrali neriješeno sa Španijom i ponovo nisu prošli dalje.
Na ovom turniru su bar prošli grupu, ali to je slaba utjeha. Poraz od Paragvaja, ekipe koja je nedavno ubjedljivo izgubila od Sjedinjenih Američkih Država i koja je 33. na FIFA rang-listi, za Njemačku je ozbiljan šok.
Selektor Julijan Nagelsman rekao je poslije utakmice da je to treće uzastopno ispadanje i da Njemačka više nije “prvoklasna” reprezentacija.
Rekao je i da je poraz od Paragvaja veoma gorak i da, ako ne postižeš dovoljno golova, protivnici te kazne.
⸻
U prvih 42 minuta nijedna ekipa nije izgledala posebno opasno, ali Paragvaj je poveo iz prve ozbiljne akcije. Njemačka je očistila korner, ali Migel Almiron je pokupio odbijenu loptu, namjestio se za centaršut i pronašao Matijasa Galarzu (svog bivšeg saigrača iz Atlanta Junajteda) preciznim pasom. Njegov centaršut je u gol pretvorio Hulio Ensiso i Paragvaj je poveo 1:0.
Nagelsman je poslao ekipu na teren nekoliko minuta ranije i to ih je, čini se, probudilo. Izjednačenje je došlo devet minuta u drugom poluvremenu kada je Kai Haverc (Arsenal) skrenuo odličan centaršut Florijana Virca (Liverpul).
Pominjanje klubova nije slučajno: Paragvajci uglavnom igraju u Argentini, Brazilu i SAD, dok Nijemci dolaze iz najvećih evropskih klubova.
Kada je bilo 1:1, mnogi su očekivali preokret Njemačke.
Ali drugi gol nije došao. VAR iz Nikaragve poništio je pogodak Jonatana Ta nakon provjere kontakta u kaznenom prostoru, pa je sudija Jalal Džajed poništio gol.
Paragvaj se potom izuzetno dobro branio, posebno centralni defanzivci Hose Kanale i Gustavo Gomes, koji su izbijali gotovo sve što je Njemačka ubacivala.
Nagelsman je rekao da protivnik nije bio dovoljno “slomljen” nakon izjednačenja i da nije bilo dovoljno centaršuteva.
Kasnije je priznao da je Paragvaj dobro branio.
⸻
A onda — penali.
Haverc je prvi šutirao i promašio. Golman Paragvaja Orlando Gil odbranio je udarac.
To je bio prvi promašaj Njemačke u penal-seriji još od 1982. godine — imali su niz od 15 uzastopnih pogodaka.
Kasnije je još jedan penal odbranjen, a Njemačka je došla u tešku situaciju.
Na kraju je Jonatan Ta promašio odlučujući penal, šutirajući preko gola, a Hose Kanale je dobio šansu da završi posao i poslao Njemačku kući.
⸻
Nagelsman je rekao da ne krivi igrače koji su promašili penale, jer se to dešava i najboljima.
Haverc je bio slomljen i rekao da mu je ovo drugo Svjetsko prvenstvo i da su oba završila razočaranjem. Rekao je da su pokušali da napadaju po bokovima, ali da nije funkcionisalo i da ne misli da su zaslužili pobjedu.
Dodao je da im je tokom cijelog turnira nešto nedostajalo.
Nadim Amiri, vezista Majnca, koji je ušao kao zamjena i pogodio penal, bio je nešto pozitivniji, ali i on je rekao da je ovo bio šok i da je teško naći prave riječi.
⸻
Nagelsman je rekao da neće podnijeti ostavku, ali da ostaje samo ako ga Njemački fudbalski savez (DFB) želi.
Dodao je da zna da će javnost u Njemačkoj biti nezadovoljna i da mnogi neće podržati njegov ostanak.
Na pitanje šta je pošlo po zlu, rekao je da ima ideje, ali da ih neće sada iznositi. Takođe je sugerisao da Njemačka možda nema dovoljno lijevih bekova nakon povrede Niklasa Šlotterbeka.
⸻
Zaključak je jasan: Njemačka više nije dominantna sila kao ranije. Nekada su imali vrhunske rezultate na Svjetskim prvenstvima, a sada su tim koji se bori kao i svi ostali i više nije siguran ni u velikim utakmicama.
Kada su 2014. sišli sa terena u Rio de Žaneiru kao šampioni, imali su 75% pobjeda na Mundijalima. Danas su na oko 40%, uz sličan pad i na Evropskim prvenstvima.
Zato su od 2018. pali na deveto mjesto FIFA rang-liste i nastavljaju da padaju. Njemačka jednostavno više nije toliko dobra.
Posljednji put kada se nešto slično desilo krajem 90-ih i početkom 2000-ih, Njemački savez je uradio potpuni remont omladinskog fudbala, promijenio taktiku i izgradio novu generaciju trenera, što je dovelo do povratka na vrh.
Rafael Honigštajn je o tome napisao knjigu “Das Reboot”.
Rafael, možda je vrijeme za još jedan “reboot”.
( The Athletic )