Bubanja zatvorio ciklus u Kuvajtu: Crnogorskim trenerima sada su ovdje otvorena vrata

Slavoljub Bubanja je i dan-danas jedini trener u Crnoj Gori koji je osvojio Kup sa drugoligašem (Čelik 2012) a u minule tri sezone ostvario je maltene još veći podvig.

Na klupi Al Šababa iz Kuvajta zadržao se skoro tri godine, s jednim kraćim prekidom...

"Prve godine sam napustio klub dva mjeseca prije kraja prvenstva, ostalo je bilo još pet kola, trebala im je samo jedna pobjeda za opstanak, nisu uspjeli da je ostvare i ispali su. Pozvali su me ponovo i napravili smo dobre stvari - ušli u ligu, zatim u minuloj sezoni zadržali status prvoligaša".

Bubanja je završio jedna veliki ciklus, prošao je mnogo, i ostao, "preživio" u turbulentnim trenerskim vodama na Bliskom istoku.

"Bitno je da se odmorim, sa podorodicom, a možda taj odmor i ne bude trajao puno, jer ponovo ima nekih kombinacija u arapskom svijutu".

Minula sezona je bila i čudna i teška.

"Sve je bilo dobro i uobičajeno do januara, a onda sam ostao bez devet igrača - petorice stranaca, među kojima je bio i jedini igrač kojeg sam doveo, Augusto Čagas, nekadašnji fudbaler Dečića. Onda je počeo rat - dva mjeseca se nije igralo. Liga je tada donijela odluku da nema ispadanja, a u mom klubu odlučili da završe sezonu sa omladincima. Dakle, dva mjeseca bez treninga, sa omladincima - trebalo je vremena, a podatak da smo i sa takvom ekipom na kraju sezone pobijedili Al Tadamona, koji je igrao sa četiri stranca, je i meni neki dokaz i satisfakcija da sam uradio dobar posao. Ostavio sam tim na poziciji koja bi donijela opstanak, što mi je vrlo značajno, a onda sam odlučio da idem dalje. Jer, to u posljednja dva mjeseca nije bio fudbal na ozbiljnom nivou".

Nekadašnjem treneru Čelika, Jedinstva, Mornara, Arsenala, Bokelja, Podgorice i Zvijezde (BiH) je značajno još nešto da kaže:

"Kada sam došao u Kuvajt prije tri godine morao sam da im objašnjavam gdje je Crna Gora - blizu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, ali stvari su se značajno promijenile u međuvremenu, sada i neki igrači koje sam ja trenirao dolaze u Crnu Goru na odmor".

Bubanja i naglašave uzroke promjene percepcije fudbalskog Kuvajta.

"Ono što je Nebojša Jovović ovdje uradio sa svojim saradnicima Markom Jovanovićem, Darkom Lubardom i Blažom Igumavićem, trag koji je ostavio Željko Petrović radeći sa Aleksandrom Nedovićem, to je prava fudbalska revolucija. Sjedem sa Nebojšom da popijem kafu, nekada je to nemoguća misija koliko ga ljudi zaustavlja. Kada bolje pogledate vidite to nisu samo ljudi iz Kuvajta, već iz Egipta, Tunisa... I onda vam je jasno koji je trag ostavio. Crna Gora ima dobrih i talentovanih trenera, oni nisu puno izlazili vani, a još manje se zadržavali, ali zahvaljujući ovim ljudima koje sam nabrojao, njima su odškrinuta sva vrata. I treba iskoristiti taj momenat.

Jovović je za dvije sezone osvojio šest trofeja sa Kuvajtom - pet domaćih, jedan internacionalni, a drugu godinu zaredom je proglašen za najboljeg trenera lige.

Arapski fudbal je specifičan, ističe Bubanja.

"Gazde klubova nemaju puno emocija, zato što imaju puno para. I zato morate dobro, dobro da zadovoljite da bi ste ostali i opstali", zaključuje 58-godišnji trener.

( Dl.M. )