Mikulić: Borci sa juga tek će pokazati sjaj
Karatista Bijele Nemanja Mikulić se klasom i medaljama nametnuo kao jedan od predvodnika novog talasa, u slavom ovjenčanom crnogorskom sportu
Najlakši put je utabanim stazama! Nakon što su decenijama unazad to najvećim medaljama utabali brojnim borcima iz kontinentalnog dijela, primorje Crne Gore čekalo je na Nemanju Mikulića.
Nizom velikih razultata u svim uzrasnim kategorijama, karatista Bijele, Mikulić, podigao je popularnost tom, u svijetu popularnom sportu i u našoj južnoj regiji.
Medalje sa najvećih takmičenja u kadetima, juniorima i najjačoj konkurenciji seniora, pozicionirali su 22-godišnjeg Novljanina u sam vrh našeg karatea, ali i sporta.
Evropsko seniorsko srebro u srednjoj kategoriji, bilo je prije ovogodišnje bronze u kosturu do 84 kilograma na posljednjoj najvećoj smotri karatista Starog kontineta u Frankfurtu.
"Bio je tao jako težak prelaz, žrtvovao sam osmu poziciju u rejtingu Svjetske federacije - WKF, za neizvjesnost u borbama teže kategorije i to sa 33. pozicije. Da, prelazak u veću kategoriju koštao me je polovine bodova, a nije ih malo jer sam jedini ikada iz Crne Gore došao do finala Premijer lige u Parizu. To je nivo takmičenja svjetskog prvenstva sa 32 najbolja po kategoriji u svijetu a tek sam u finalu u borbi koja se našim rječnikom može opisati onim: "povuci-potegni", izgubio od Egipćanina Abdija Abdelaziza" - ne bez ponosa ističe nadolazeća zvijezda našeg karatea, iako je tek izgubio pravo za nastupe u mlađim seniorima.
Mikulić ipak nema dilemu, zna put koji vodi ka visinama.
"Jedini put napretku su rad, trening i učenje od najboljih. Statistički u srednjoj kategoriji je Abdelaziz najbolji ikada, jer je Rafael Agajev nastupao i ukinutoj open kategoriji. Naš prvi meč na Svjetskom prvenstvu u Kairu, pred ogromnim brojem i hukom njegovih navijača je bio noćna mora za mene, elimnisiao me je u grupi ali sam potom pokazao da sam naučio i ostaje žal da se povukao i neću biti u prilici da dobijem pravi revanš. I učim, jer njegov tajming u borbi je neviđen. Većini rivala od kojih sam gubio, već sam uspio da se revanširam", naglasio je Mikulić.
Bronza u poluteškoj pojedinačno, a onda u Frankfurtu je sa četiri pobjede i remijem, pomogao crnogorskoj ekipi u borbama da izbori vizu za Svjetsko ekipno prvenstvo u Kini.
"Da, jedini remi bio je protiv Italijana Danijelea de Vive, koji je me je ranije dobijao, a u karijeri sam slavio protiv zlatnog sa Olimpijskog takmičenja mladih u Buenos Ajresu, Belgijanca Kventina Mondinija iako sam gubio sa 6:0, pa onda osvajače olimpijskih medalja, Mađara Herstepakija i Ukrajinca Valerija Čobotarua. Prelaskom u veću kategoriju sam i u prilici da dobijem na snazi i ne brojim svaki zalogaj, što je bilo noćna mora za borbe u srednjoj. Zato mi puno znači rezultatski odličan ulazak u težu kategoriju", priča Mikulić.
Pionirski poduhvat proboju karatea i na jugu, Nemanja je počeo sa šest godina u sali KK Bijela, kod oca Slađana. A uspjehe niže od samih početaka.
"Mislim da sam na državnim prvenstvima kiksao samo u kadetima, na evropskim i svjetskim u juniorima. Prva svjetska medalja bila je u nemirima uzdrmanom Čileu, tada sam kadetima Crnoj Gori donio bronzu a Bojan Bošković juniorsko svjetsko zlato. Koliko je teško bilo dobiti Belgijanca Kventina za ulazak u polufinale EP u Zadru, valjda najbolje svjedoči podatak da je Bošković od njega poražen u Buenos Ajresu. Ali nemam razloga za nezadovojstvo, jer sa zlatne medalje u Svjetskoj ligi kompletirao od kadeta do mlađih seniora i sada su mi ciljevi Mediteranske igre pod okriljem Crnogorskog olimpijskog komiteta. To je u septembru u Italiji, imam Mediteranske medalje sa karate takmičenja, ali ovo su Igre pod okriljem olimpijskih komiteta i samim tim veći izazov. Onda slijedi pohod na medalju na Svjetskom prvenstvu za ekipe u Kini", istakao je Mikulić.
On će pripreme za ta dva najveća takmičenja u završnici sezone uskoro početi u Slovačkoj.
"Za mene su važna ta takmičenja ali pozicija prema novom rejtingu traži mi i brojna učešća u Seriji A i Premijer ligi. Sada makar zbog evropske medalje imam uslove pristupu u Premijer ligi. Takmičenja u karateu su sve više kopija kalendara džudo takmičenja i nadam se ponovnom povratku našeg sporta u olimpijski program. To je okidač za puni napredak, jer klasifikacija koju sada ima karate je daleko ispod uloženom radu i kvalitetu na tatamiju da bi se došlo do medalje. Potrebna su ogromna odricanja, talenat i rad a zauzvrat se jako malo dobije. Studiram, ali i u pauzama svojih treninga, učim djecu u svom klubu Tempo u Igalu i nakon prethodnih bronzi, u ovoj sezoni se mogu pohvaliti i balkanskim zlatom, a prvo je za moj klub osvojio Pavle Lazić.
"I moj mlađi brat Petar voli karate, biće mu lakše jer već u porodici imamo iskustva kako ne bismo morali da preskačemo brojne prepeke ili se borili sa predrasudama a talenat je potvrdio zlatom na Balkanskom prvenstvu"
"Iako bih volio da je Petar sa mnom, ipak trenira po stručnom palicom našeg oca Slađana u KK Bijela. No razumijem, jer i meni je bilo najlakše do medalje kada mi je u uglu bio otac i sjećam se da sam za evropsku kadetsku medalju tada dobio borca iz Grčke sa čak 14:5. Nikada nisam bio ponosniji ili se ljepše osjećao. Možda se to promijeni uspjehom ekipe Crne Gore, jer dva puta smo gubili meč za medalju i ne zadovoljavaju me ta peta mjesta. Imamo sjajnu i trofejnu generaciju, koja je uspjela do medalje prije mog prelaska u seniore i nadam se novom uspjehu već na najvećoj smotri u Kini ove godine", zaključio je Mikulić.
( Slaviša Živaljević )