Kako je u komi
Kako je rastao uticaj Vijesti, paralelno je rastao i građanski korpus. Vlast je počela da strepi šta će Vijesti objaviti. Otvarale su se neprijatne teme, korupcija i sumnjive rabote više nijesu bile tabu. Nijedan centar moći više nije bio zaštićen
Ako Aleksandar Vučić, preko zakulisnih veza sa Alpac capitalom, uspije u svojim planovima, neće nastradati samo slobodna riječ. Počeće tiha okupacija Crne Gore.
Preuzme li kontrolu nad najuticajnijim medijem, Vučić će zagospodariti gotovo cjelokupnim javnim prostorom Crne Gore, pošto već indirektno ima najmanje dvije televizije sa nacionalnom pokrivenošću. A ko kontroliše javni prostor u toj mjeri, onda usmjerava političke procese. I svaku buduću Vladu Crne Gore.
U jednoj mjeri on je odavno tu, preko većeg dijela Srpske pravoslavne crkve, desničarskih ultranacionalističkih organizacija, pojedinih partija i propagandnih punktova koji glume medije. Sa “Vijestima” u rukama, Crna Gora postaje njegova igračka.
Bolesna atmosfera mraka, mentalna tortura, pinkinformerovsko orgijanje i vriska kojom je Vučić zarobio Srbiju, postepeno će postati normalnost i ovdje. Ucijenjene i korumpirane sluge, neofašisti, promoteri četničkih zločinaca, razni prostaci i beskičmenjaci, postaće poželjni analitičari i tumači realnosti. Svi protivnici tog ludila biće mete.
Umjesto da debatujemo o razvoju, korišćenju evropskih fondova, ozdravljenju ekonomije i čišćenju društva od kriminala i korupcije, izmišljaćemo neprijatelja u Zagrebu, Sarajevu, Tirani i Prištini. Širenje mržnje postaće svakodnevica, a "beogradski vožd" i "srpski svet" jedini “spas”.
Neće postojati niko dovoljno uticajan da razobličava bezočne manipulacije. Novi košmar će moći da počne.
Kako izgleda Crna Gora bez uticajnih medija kojima je baš Crna Gora na prvom mjestu i čija uređivačka politika se naslanja na vrijednosti zapadnih liberalnih demokratija, opominje nas iskustvo iz prve polovine devedesetih. Tada su beogradski propagandni centri gospodarili i nad Crnom Gorom, a malobrojni crnogorski mediji, očišćeni od slobodnih novinara i intelektualaca, postali su sluge Miloševićevog režima.
I rat je mogao da počne. Pucati na Dubrovnik, Mostar i Sarajevo postalo je poželjno. Nacionalistička psihoza je brzo prevladala i Crna Gora je sebi udarila neizbrisivi pečat sramote. Slavila se propast ljudskosti. Crna Gora je bila u komi.
Budila se uz pomoć Monitora i Antene M, i još nekoliko glasnika slobodne riječi. Onda su 1997. osnovane Vijesti, koje su za nekoliko mjeseci postale najuticajniji medij u zemlji. Snažan talas emancipacija društva je pokrenut.
Kako je rastao uticaj Vijesti, paralelno je rastao i građanski korpus. Vlast je počela da strepi šta će Vijesti objaviti. Otvarale su se neprijatne teme, korupcija i sumnjive rabote više nijesu bile tabu. Nijedan centar moći više nije bio zaštićen.
I tako sve do danas, uz neizbježne greške, iako je cijena bila visoka. Pokušaji ubistva, prebijanja, podmetanje požara, bomba na redakciju, prijetnje, ekonomsko iscrpljivanje, hajke na novinare i urednike, sve je bilo bezuspješno. Sada je krenuo novi napad, na svoj način opasniji od svih dosadašnjih. Valjda smo svjesni da ne smijemo opet pasti u komu.
( Neđeljko Rudović )