I neka (nam) se sprda kad mu se može...

Petak, 26. jun - Sedmi je dan žalosti zbog gubitka vlasti u Podgorici, a još traje pokazna vježba partijske vojske u okviru kondicionih priprema za jun naredne godine. Što li će PES-ovci tek da (nam) rade kad budu poraženi i na državnom nivou, ne mogu ni da zamislim...

Da opišem ono što već jesu pokazali, još mogu...

Takva kombinacija drčnosti, neznanja i ambicije nije u Crnoj Gori viđena još od uvođenja višestranačja. I od tada do danas ne pamtim da je ikad ijedna partija - računajući i one davno preminule - tako brzo i toliko teško oboljela od vlasti...

A što se to tako strašno dogodilo u Podgorici da bi se - po onoj staroj partijskoj ko nije s nama taj je protiv nas - poseglo za onakvim arsenalom optužbi, uvreda, kleveta, podvala i laži?

Ništa što se već nije događalo i u glavnom gradu i u nekim drugim, samo je jedna većina zamijenila drugu...

Gubio je i DPS vlast, i na lokalnom i na državnom nivou - i to nakon tri decenije - ali nam zbog toga nije jahao po mozgu kao PES poslije tri godine...

I sad evo ne znam koja je muka bila da bar vođstvo tog pokreta shvati kako je izborna volja sve što dogovore stranke koje za taj dogovor dobiju podršku većine, kao što je izborna volja i kad tu podršku izgube...

Ali, da je ne bi izgubili brže nego što su je dobili, Srđan Perić i nova većina moraće odmah da dvije teme - o kojima u lokalnom parlamentu odavno postoje dvije većine - stavi na dnevni red...

Sa razloga što, hvala Vladi Crne Gore, i Botun i Velje brdo toliko zaudaraju na korupciju da nema kolektora koji to može prečistiti...

* * *

Subota, 27. jun - O egzibicijama na Veljem brdu sve je već rečeno onima koji (ne) žele da čuju, ali po pitanju Botuna još od prošlog ljeta nema odgovora na desetak početnih pitanja...

Ako je zaista riječ o čistom poslu, zašto se za sedamnaest godina nijedan bivši gradonačelnik nije usudio da ga realizuje?... Pitam zbog DPS-a čiji su kadrovi podržavali ideju i sklapali sporazume o kolektoru, ali nikad nijesu ni pokušali da ga izgrade...

Je li tačno da je KfV banka uključena u posao sa glavnim gradom samo kao davalac kredita ili je bila glavna i u izboru tehnologije?... Pitam zbog Budve, u kojoj je već učestvovala u tehnološkom i finansijskom haosu tokom izgradnje uređaja za prečišćavanje otpadnih voda...

Da li je voda Morače lošeg kvaliteta ne samo nizvodno nego i uzvodno od kolektora?... Pitam zbog zagađene Zete koja se u Moraču uliva, ali Bjelopavlićima niko ne pokušava da uvali kolektor na mjestu na kojem oni ne žele...

Hoće li iza (ne)suđenog uređaja u Botunu biti ikakvih ekoloških garancija osim riječi gradonačelnika? Pitam zbog njega jer je rekao da iza svega ovoga stoji i svojim naučnim bićem i političkim kapacitetom i iznad svega svojim moralnim kapacitetom...

Zašto nam gradonačelnik stalno prijeti nekakvim desetinama miliona eura štete ako do kraja baš ove godine baš u Botunu ne počne gradnja kolektora?... Pitam zbog tužilaštva koje gradonačelnika još nije pitalo da li ga neko reketira...

Gdje to "imamo vrlo eksplicitan stav i vrlo eksplicitan dopis koji kaže da će Podgorica platiti 35 miliona eura kredita od KFV-a, 35 miliona granta i plus toga dodatne penale"?... Pitam zbog građana koji još nijesu obaviješteni na što je potrošeno tih 70 miliona, jer se vraćati mora samo ono što je već uzeto...

Ko je to sve nas - kako reče gradonačelnik - baš sad "pritisnuo u ćošak" zbog jednog kolektora koji nam fali već skoro pedeset godina?... Pitam sa razloga što je tako pritisnutoj državi budućnost izvjesna jedino - u kanalizaciji...

I, na kraju, jedno dopunsko pitanje...

Ako premijer najavljuje izgradnju čak još trideset kolektora širom Crne Gore, zašto više od polovine crnogorskih fekalija mora baš u ovaj jedan u Botunu...

* * *

Nedjelja, 28. jun - A sad, uz izvinjenje svima koji Vidovdan slave iz vjerskih motiva, da sa fekalne pređemo na političku kanalizaciju...

U koju nas - da prostite - na svako cr(k)veno slovo vraća spiker sekularne zakonodavne vlasti...

- Na Kosovu polju su naši preci dali svoj odgovor istoriji - tako je Andrija Mandić vidovdansko slovo započeo tamo đe mu mjesto nije, na državnoj proslavi...

Odgovor istoriji jesu dali, ali tako što su za vrijeme boja na gorepomenutom polju - ostali doma...

Imali su naši preci tada prečega posla od miješanja u bilateralne odnose Osmanskog carstva i srpskih kneževina, koje su se inače i među sobom odnosile uglavnom uz pomoć sablje...

I živa je laž da se Crna Gora "vraća onom civilizacijskom krugu čije je temelje branila i 1389. godine" jer se ne može vratiti tamo đe nikad nije ni bila...

A živa istina da se vraća onom civilizacijskom krugu čije je temelje počela da brani još kod Tuđemila, pa Skadra, a onda na Lješkopolju i oko Žabljaka Crnojevića...

I na Martinićima, Krusima, Grahovcu, Vučjem dolu, Fundini..., braneći taj krug od osmanlijske agresije...

I, nakon toga, svoj dio civilizacije Božićnim ustankom branila od bratske okupacije i nasilne aneksije...

I Trinaestojulskim ustankom crnogorskog naroda, koji nije podignut samo protiv fašista i nacista, branila civilizacijsko pravo na nacionalno, klasno i socijalno oslobođenje...

I sve to zna i Andrija Mandić, samo se - za potrebe očuvanja predizborne borbene gotovosti partijske vojske - "pravi mrtav"...

* * *

Ponedjeljak, 29. jun - Pravim se odavno i ja mrtva na njegovo bacanje srpskog rovca u pauzama predstava koje priređuje za evropsku publiku, ali stvarno više ne mogu da podnesem ovo bezočno utjerivanje stranog mita u domaću realnost...

Sa tog razloga, da još jednom obnovimo gradivo:

Srbija jeste vidovdanskim mitom zarobljena još od 1389. godine i biće najmanje još 89, ali to je njen izbor i njen problem...

Izbor države Zete i njenog tadašnjeg vladara Đurađa Drugog Balšića bio je da se ne miješaju u sukob kneza Lazara i sultana Murata...

Prvo miješanje vidovdanskog mita u crnogorsku stvarnost dogodilo se pet vjekova kasnije. I to u literaturi, ali ne čak ni u samom djelu nego u posveti koja nas o jadu zabavlja (i) nakon dvjesta godina...

Za razliku od mitskih, realne istorijske veze Crne Gore s Vidovdanom počinju tek 1914. godine. I to Sarajevskim atentatom, zbog kojeg kralj Nikola jeste proglasio petodnevnu žalost ali nakon što ga je osudio kao "bezumni teroristički čin"...

Uprkos tome, nakon Bečkog ultimatuma Srbiji, Crna Gora je stala uz svog susjeda i objavila rat Austrougarskoj. I iz tog rata izašla i bez države i bez imena i bez dinastije...

Da tragedija bude veća, glave su joj došli oni na čijoj se strani borila - Srbija i velike sile...

I to je prvo što Vidovdan dođe Crnoj Gori i prva dokazana istorijska veza Vidovdana sa Crnom Gorom...

Nastavak te veze datira iz 1921. godine. Kad je država pobjednica u Prvom svjetskom ratu, ni kriva ni dužna, sa mape evropskih država izbrisana 28. juna, na dan donošenja Ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca...

Treći vidovdanski usud uslijedio je 1989, kad su Momir Bulatović i Milo Đukanović na Gazimestanu - umjesto borbe za svoju malu crnogorsku državu - odabrali da se bore za veliku srpsku i njenog vožda Slobodana Miloševića...

Ta odluka koštala je Crnu Goru više od dvjesta života, vječite sramote, tri decenije propadanja i ko zna koliko milijardi duga koji će susjedi tek da nam naplate...

P. S. A je li nam ijedan Vidovdan ikad donio išta lijepo? Jeste, 28. juna 2006. Crna Gora je postala 192. članica Ujedinjenih nacija. I to je jedini Vidovdan koji zaslužuje njeno poštovanje... I to Andrija Mandić odlično zna. I zato je ovaj vjerski praznik iskoristio da se posprda još jednom državnom jubileju... I neka je, kad mu se može...

( Ratka Jovanović-Vukotić )