Amerika slavi 250 godina, ali ne kao jedna nacija

Sjedinjene Države danas obilježavaju 250 godina od usvajanja Deklaracije o nezavisnosti od Velike Britanije, ali duboke političke podjele sve više stavljaju na iskušenje jedan od najprepoznatljivijih američkih rituala - proslavu 4. jula uz vatromet, parade i nacionalne boje.

Sa Donaldom Trampom u središtu zvaničnog obilježavanja jubileja, i njegovim drugim mandatom obilježenim politikama koje izazivaju duboke podjele - od imigracije, preko ekonomije, do spoljne politike - mnogim Amerikancima je sve teže da razdvoje patriotizam od politike.

“Sama ideja proslave je postala politička i stranačka”, izjavila je za Rojters Beverli Gejdž, istoričarka sa Univerziteta Jejl. “Ono što je upečatljivo u ovom trenutku jeste koliko je pesimizam rasprostranjen.”

Betsi Holsi (63) i dalje čuva uspomene sa američke proslave dvjestogodišnjice u svojoj dječjoj sobi u roditeljskoj kući. Ali ova penzionisana nastavnica je toliko zgrožena Trampom da odbija da slavi 250. rođendan zemlje.

“Ne želim da budem na istoj zabavi sa ljudima koji su oduševljeni pravcem u kojem naša zemlja ide”, izjavila je za Rojters Holsi, koja često glasa za demokrate i živi u Dojlstaunu, u Pensilvaniji.

Dan Maraco, 70-godišnji republikanac i vlasnik perionice veša iz obližnjeg Lenghorn Menora, spreman je za slavlje. Vjeruje da Amerika pod Trampom napreduje, a godišnjicu će obilježiti pripremajući hranu za prijatelje i porodicu.

“Najsiromašnija osoba u Americi ima bolji životni standard od nekih od najbogatijih ljudi u ostatku svijeta”, rekao je.

Prema anketi Rojtersa/Ipsosa, svaki peti Amerikanac kaže da ove godine neće slaviti Dan nezavisnosti. Među njima je četvrtina demokrata i osam odsto republikanaca. Dvoje od petoro ne vjeruje da će zemlja opstati još 250 godina.

To nije jedini pokazatelj sumornog raspoloženja povodom godišnjice. Više nedavnih anketa pokazuje da većina Amerikanaca smatra da je zemlja skrenula s pravog puta, da su njeni najbolji dani prošli i da je američki san sve teže dostižan, navodi “Tajm”. Prema istraživanju Galupa, procenat onih koji kažu da su “izuzetno ponosni” što su Amerikanci pao je na najniži nivo otkako se postavlja to pitanje, navodi časopis.

Da bi bolje razumio kako Amerikanci doživljavaju godišnjicu, Rojters je razgovarao sa više od dvadeset stanovnika, aktivista, istoričara i izabranih zvaničnika u okrugu Baks, gdje žive Holsi i Maraco.

Nekada politička periferija, okrug Baks danas je slika u malom kulturnih i partijskih podjela koje potresaju SAD. Duboko podijeljena oblast u Pensilvaniji, ključnoj kolebljivoj saveznoj državi, to je okrug u kojem je Tramp 2024. pobijedio sa manje od 300 glasova razlike, od oko 400.000 izašlih birača.

Bijela kuća je proslavi dala snažan Trampov pečat. Prošle godine je osnovala Freedom 250, javno-privatno partnerstvo zaduženo za organizaciju događaja povodom godišnjice, iako već postoji America250, komisija osnovana odlukom Kongresa, koja je godinama planirala aktivnosti.

Centralni događaj programa Freedom 250 je “Veliki američki državni sajam”, dvonedjeljna izložba na Nacionalnom molu. Tramp je sajam otvorio predizbornim skupom, a danas će održati još jedan, što je izazvalo kritike da nacionalnu proslavu pretvara u politički događaj.

Nekoliko saveznih država pod vođstvom demokrata i više muzičkih izvođača odbilo je da učestvuje zbog zabrinutosti da je sajam previše usko povezan s Trampom. U međuvremenu, američka kovnica novca planira da izda zlatnik povodom 250. godišnjice, sa Trampovim likom.

U okrugu Baks, Tabita Del’Anđelo je kazala da je toliko razočarana pravcem u kojem zemlja ide pod Trampom da ne planira da slavi 4. jul, što bi inače učinila.

“Volim svoju zemlju. Ponosna sam Amerikanka”, rekla je 56-godišnja profesorka na koledžu i bivša članica demokratskog školskog odbora. “Ali ova verzija proslave ne djeluje kao da je posvećena Americi, već kao slavljenje Trampa.”

Iako se u okrugu Baks nalaze neka od najpoznatijih mjesta iz Američkog rata za nezavisnost, posljednjih godina potresale su ga neutemeljene tvrdnje o izbornoj prevari, sukobi oko zabrane knjiga i protesti zbog nastave američke istorije.

Više nedavnih anketa pokazuje da većina Amerikanaca smatra da je zemlja skrenula s pravog puta, da su njeni najbolji dani prošli i da je američki san sve teže dostižan. Procenat onih koji kažu da su “izuzetno ponosni” što su Amerikanci pao je na najniži nivo otkako se postavlja to pitanje

U razgovorima su stanovnici rekli da praznik, uprkos tradicionalnim temama nacionalnog identiteta i zajedničke istorije, nije mnogo umanjio njihovu zabrinutost zbog lokalnih i nacionalnih podjela.

Mnogi su se suočavali s pitanjima koja zadiru u samu suštinu toga šta znači biti Amerikanac: postoje li još principi koji ujedinjuju zemlju? Ili je stranačka podijeljenost toliko raslojila birače da partiju stavljaju ispred patriotizma?

Džim Vortington, 69-godišnji Trampov pristalica i vlasnik fitnes-centra, ne može da razumije zašto bi iko propustio proslavu 250. godišnjice. On smatra da je dugovječnost američkog postojanja čudo koje vrijedi obilježiti, bez obzira na to ko je predsjednik.

“Ovo je proslava 250 godina istorije, najvećeg eksperimenta u istoriji svijeta”, rekao je Vortington.

Odbornik u Dojlstaunu Konor O’Hanlon, 30-godišnji demokrata, primijetio je da su pripadnici njegove generacije cijeli odrasli život proveli u izrazito stranački podijeljenom dobu, obilježenom “opštim nihilizmom i cinizmom u pogledu pravca u kojem naša zemlja ide”.

Ipak, smatra da bi Amerikanci trebalo da iskoriste 4. jul da razmisle o zajedničkim uvjerenjima - iako neki njegovi susjedi sumnjaju da ih je još mnogo ostalo.

Dorin Straton, aktivistkinja i spisateljica iz Dojlstauna, porodične korijene može da prati do najranijih dana republike: njen čukundjed je bio među malobrojnim slobodnim crncima koji su živjeli u Filadelfiji 1776. godine.

Ona sada strahuje da se godine napretka, naročito za crne Amerikance, zaustavljaju pod Trampovom administracijom, koja je ukinula dio zaštita građanskih prava za manjine.

“Gotovo da na to gledam kao da sam u žalosti”, rekla je o Danu nezavisnosti.

Rojters piše da su podijeljena osjećanja stavila lokalne organizatore događaja povodom 4. jula pred težak zadatak: kako obilježiti praznik, a da pritom ne otuđe veliki djelovi stanovništva.

Dik Kreter, čija neprofitna organizacija America Celebrates organizuje proslave u Nju Houpu, u Pensilvaniji, i susjednom Lambertvilu, u Nju Džersiju, rekao je da je više ljudi tražilo uvjeravanja da će program biti nestranački.

“Mislim da bi bila greška pustiti da proslava naše 250. godišnjice prođe, a da je ne prihvatimo, bez obzira na politički stav”, rekao je Kreter.

Istoričari napominju da su se i prethodne jubilarne godišnjice odvijale u burnim vremenima. Zemlja se 1876. još nosila sa podjelama koje je iza sebe ostavio Građanski rat deceniju ranije, dok su 1976. Vijetnamski rat i afera Votergejt poljuljali povjerenje u vladu.

“Jedna stvar koje sam veoma svjesna jeste koliko su ljudi loši u procjenjivanju sopstvenog istorijskog trenutka”, rekla je Gejdž sa Jejla. “Priča o nekim od najdubljih trenutaka krize u Americi pokazuje da su ih pratili trenuci najdubljih promjena.”

U istorijskom parku Vašington krosing, u okrugu Baks, kamena ploča podsjeća posjetioce na događaj iz 1776. godine, kada je Džordž Vašington, kroz sniježnu oluju u božićnoj noći, poveo svoje trupe preko rijeke Delaver kako bi u Nju Džersiju izveo iznenadni napad na njemačke vojnike, saveznike Britanaca, čime je preokrenut tok rata.

Uoči 250. godišnjice, park je, odgovarajući na upite građana, sproveo istraživanje o doprinosu žena, crnih vojnika i civila ratnim naporima, rekla je Dženifer Martin, izvršna direktorica neprofitne organizacije koja upravlja parkom.

Ona je naglasila da je njihov pristup uvijek bio apolitičan.

“Važno je da pričamo tačne priče i da ne dozvolimo da politička klima utiče na način na koji govorimo o istoriji”, rekla je.

Džon Godzieba, penzionisani policajac koji više od 15 godina tumači Vašingtona u rekonstrukcijama događaja u Vašington krosingu, vjeruje da će većina Amerikanaca prihvatiti taj trenutak, makar samo na jedan dan.

“Možda će se 5. jula vratiti ljutnji i razočaranju zbog zemlje”, rekao je. “Ali mislim da će 4. jula biti ovdje.”

( Angelina Šofranac )