Makronova odbrambena revolucija na ispitu
Mandat francuskog predsjednika se bliži kraju, a budžetski problemi Francuske i mogućnost dolaska krajnje desnice na predsjedničku funkciju ugrožavaju njegovo nasljeđe
Emanuel Makron napustio je svoj posljednji samit NATO-a bez velike pompe, što je bilo prikladno za predsjednika čije odbrambeno nasljeđe ugrožavaju fiskalna ograničenja i mogućnost da ga naslijedi krajnja desnica.
Francuski predsjednik, koji je stigao kasno, otišao rano i jedva razgovarao sa novinarima, često je na samitima Alijanse bio prilično uzdržan. Ipak, za gotovo deceniju na vlasti učvrstio je položaj Francuske kao jedne od vodećih sila u NATO-u, raspoređujući francuske snage na granici sa Rusijom i zalažući se za manju zavisnost od SAD i veću evropsku samostalnost.
To je sada očigledan pravac kretanja. “Samit je jasno pokazao da Evropljani sve više ulažu i sve više djeluju kako bi se sami branili. Ja se, sa svoje strane, za to zalažem već devet godina”, rekao je Makron novinarima na kraju samita.
Odbrambeno nasljeđe francuskog predsjednika, definisano zaokretom ka Evropi, obilježeno je povećanjem izdataka za odbranu i vrlo ranim fazama uključivanja evropskih zemalja u francusko nuklearno odvraćanje. Ali, kako se njegov mandat bliži kraju, na to nasljeđe sjenku bacaju dvije sile: budžetska ograničenja i krajnja desnica.
Dok će centristički kandidati koji žele da naslijede Makrona vjerovatno nastaviti njegovim putem, liderka krajnje desnice Marin le Pen, koja vodi u anketama, jasno je stavila do znanja da će Francuska značajno smanjiti svoju ulogu u NATO-u i EU ako pobijedi.
“Zaokret ka Evropi se dogodio, a naredni predsjednik moraće da odluči da li će nastaviti ili odbaciti taj sada veoma jasan pravac djelovanja, koji je administracija prihvatila”, rekao je Eli Tenenbaum, direktor Centra za bezbjednosne studije pri Francuskom institutu za međunarodne odnose IFRI. “To je pitanje koje najviše brine naše evropske saveznike.”
Sjenka Marin le Pen
Manje od godinu prije isteka mandata, francuski predsjednik započinje niz oproštajnih nastupa.
Njegov posljednji samit NATO-a ove sedmice pratiće 13. jula njegov posljednji govor oružanim snagama uoči Dana Bastilje. Istog dana biće domaćin sastanka Koalicije voljnih, kako bi okupio saveznike Ukrajine prije tradicionalne vojne parade 14. jula u Parizu, takođe njegove posljednje.
Od 2022. godine, nakon što je u početku NATO nazvao “moždano mrtvim”, predsjednik je postao lice sve veće posvećenosti Francuske Alijansi - što bi mogla prestati ako Le Pen bude izabrana za predsjednicu.
Nakon ruske invazije punog obima na Ukrajinu, Francuska je pojačala svoje prisustvo na istočnom krilu, predvodeći snage NATO-a u Rumuniji i obećavajući u Ankari da će poslati vojnike u Finsku. To se dogodilo u trenutku kada je Francuska bila primorana da se povuče iz svojih bivših kolonija u afričkom regionu Sahel.
Zaokret ka Evropi se dogodio, a naredni predsjednik moraće da odluči da li će nastaviti ili odbaciti taj sada veoma jasan pravac djelovanja, koji je administracija prihvatila, rekao je Eli Tenenbaum
Pariz takođe igra ključnu ulogu u nadomještanju vojne opreme koju SAD povlače iz NATO-a, uključujući ponudu nosača aviona. “Sama Francuska zadovoljila je 80 odsto pomorskih potreba nastalih američkim premještanjem snaga”, rekao je Makron u srijedu.
Predsjedništvo Le Penove poništilo bi veliki dio Makronovog rada. Ona je ove sedmice rekla da planira da iduće godine bude kandidatkinja Nacionalnog okupljanja, uprkos tome što je osuđena za pronevjeru.
U maju je liderka krajnje desnice rekla da bi tokom svog prvog predsjedničkog mandata povukla Francusku iz integrisane komande NATO-a, po uzoru na potez generala Šarla de Gola iz 1966. godine. Takođe je rekla da bi NATO trebalo da se “preusmjeri” na borbu protiv radikalnog islamizma i nije dala nikakva obećanja u vezi sa francuskim trupama na istočnom krilu.
Više novca - ali nedovoljno
Ko god sljedeće godine postane predsjednik, moraće da se suoči i sa pogoršanim stanjem javnih finansija Francuske.
Francuska planira da do 2030. godine za odbranu izdvaja nešto više od 2,5 odsto BDP-a, što je daleko od putanje potrebne da se dostigne cilj NATO-a od 3,5 odsto do 2035. godine. A sa javnim dugom većim od 115 odsto BDP-a, pronalaženje dodatnog novca biće veoma teško.
Dok Pariz pokušava da pronađe sredstva, Njemačka ubrzano napreduje. Francuski vojni izdaci biće udvostručeni na 63,3 milijarde eura do 2027. godine, ali se očekuje da Njemačka već sljedeće godine dostigne 109,7 milijardi eura. Načelnik francuskog Generalštaba Fabijen Mandon upozorio je poslanike da postoji stvaran rizik da Berlin pretekne Pariz kao najveća vojna sila kontinenta.
Ograničene finansije već su potkopale Makronove ambicije.
On je u martu najavio da će Francuska rasporediti više nuklearnih bojevih glava, ali zemlja u posljednjoj deceniji nije proširila ni svoju mornaricu ni vazdušnu flotu zbog nedostatka sredstava.
“Francuska nije riješila pitanje povećanja obima svojih snaga”, rekao je Martin Kvensez, viši saradnik njemačkog Maršalovog fonda. On je kazao da je rizik od minijaturne “bonsai vojske koja sve radi na veoma malom nivou” opravdana kritika.
Kada je riječ o ratnoj ekonomiji, Kvensez je dodao da “postoji napor koji ne treba potcijeniti, ali retoriku nijesu pratila stvarna ulaganja”.
Za Makrona je, međutim, ovaj samit NATO-a bio potvrda onoga za šta se zalaže gotovo deceniju: “Evropa koja ulaže i brani svoj suverenitet i stratešku autonomiju unutar NATO-a: sada smo tu”, napisao je na društvenim mrežama.
Prevod: N. B.
( Politiko )