„Porodična drama” u Ankari

Lideri NATO-a u srijedu su stali rame uz rame za grupnu fotografiju prije odlaska iz Ankare poslije burnog dvodnevnog samita.

Stvarnost iza kulisa mnogo je komplikovanija.

Lični sukobi, pregovori o dogovorima i očajnički pozivi za pomoć bili su stalna pozadina skupa lidera Alijanse. A u središtu zbivanja na samitu, predsjednik Donald Tramp obnovio je kritike na račun NATO-a, optužujući saveznike da iskorišćavaju SAD i da nijesu dobri partneri, što je bilo oštro podsjećanje da umiriti američkog lidera nije nimalo lak zadatak.

Međutim, Tramp nije bio jedini glavni akter protekle sedmice.

Slijedi osvrt na neke od zvaničnika sa ovogodišnje “porodične fotografije”, i trvenja koja se kriju iza njihovih osmijeha.

Nepredvidivi faktor

Donald Tramp

Saveznici su se uoči ovonedjeljnog samita trudili da se ponašaju najbolje moguće kako ne bi izazvali Trampov bijes, obećavajući da će povećati izdvajanja za odbranu i kupovati oružje američke proizvodnje. To nije bilo dovoljno da zaustavi anti-NATO tiradu koju je Tramp pokrenuo čim je kročio u Ankaru.

Tramp je novinarima nedugo po dolasku u grad rekao da je “veoma razočaran NATO-om” i oštro kritikovao saveznike zato što, kako je naveo, ne priznaju nesrazmjerno veliku ulogu SAD.

“Zašto mi trošimo stotine milijardi dolara, a oni nijesu tu za nas?” rekao je Tramp. “Mi smo uvijek bili tu za njih.”

Potom je ponovio svoje dugogodišnje zamjerke Alijansi, žaleći se da članice ne čine dovoljno da povećaju ciljeve za izdvajanja za odbranu, kritikujući evropsku imigracionu i energetsku politiku i ponovo iznoseći ideju da SAD treba da preuzmu kontrolu nad Grenlandom, čime je ponovo rasplamsao spor sa saveznicima oko budućnosti tog arktičkog ostrva.

Dvodnevni samit, čini se, nije mnogo promijenio njegovo mišljenje. U naletu frustracije tokom kratkog razgovora sa šefom NATO-a Markom Ruteom u srijedu, Tramp je izjavio: “Nijesam zadovoljan NATO-om zbog onoga što su uradili sa Grenlandom, i nijesam zadovoljan NATO-om zato što nijesu željeli da nam pomognu sa državom koja je najveći sponzor terora, a to je Iran.”

Zatim je imenovao Njemačku, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Italiju kao saveznike koji zaostaju, prije nego što je žestoko napao Španiju kao “izgubljen slučaj” i naredio obustavu trgovine sa tom zemljom.

Njegov ispad naglasio je novu realnost: odnos Vašingtona prema NATO-u suštinski se promijenio, dok se najmoćnija vojska svijeta povlači iz Alijanse.

Šef

Mark Rute

Dok Tramp vrši pritisak na temelje Alijanse, generalni sekretar NATO-a Mark Rute radi prekovremeno kako bi sve održao na okupu.

Njegova strategija: poljubiti prsten.

Rute, koji je toliko ovladao vještinom “šaputanja Trampu” da ga je tokom prošlogodišnjeg samita nazvao “taticom”, zasad je pronašao uspješan obrazac za postupanje sa američkim predsjednikom: usredsrediti se na finansije. Prošle godine pridobio je Trampovu naklonost obećanjem da će saveznici povećati izdvajanja za odbranu. Ove godine obećao je da će članice ulagati u američke odbrambene kompanije.

U razgovoru za “Politico” uoči ovonedjeljnog samita, Rute je snažno podržao Trampove kontroverzne politike, tvrdeći da je podsticanje saveznika da povećaju izdvajanja za odbranu i modernizuju svoje vojske dobitni potez. I nije se zaustavio na tome, već je rekao da je i pokretanje rata protiv Irana bila pametna odluka Vašingtona.

“Jednostavno mi se sviđa taj čovjek. Mislim da je ono što radi za NATO sjajno”, rekao je šef Alijanse.

Nakon što su SAD izvele velike osvetničke udare na Iran, a Tramp rekao da je prekid vatre gotovo propao, Rute je podržao taj potez, rekavši da je bio “apsolutno neophodan” i “veoma snažan odgovor”.

Uprkos Trampovom stalnom gunđanju, Rute je odlučan da pošalje poruku da su SAD i dalje punopravan partner u Alijansi.

“Mislim da predsjednik ima pravo kada kaže da postoje pojedinačni slučajevi u kojima je s pravom razočaran, ali kada pogledate širu sliku onoga što Evropljani rade, to je ogromno”, rekao je, ukazujući na niz obaveza evropskih zemalja u pogledu izdvajanja za odbranu i pomoći tokom američke kampanje protiv Irana.

Domaćin koji je najviše dobio

Redžep Tajip Erdogan

Svaka porodica ima svoje problematično dijete. Turska je to za NATO već dugo, bilo zbog održavanja bliskih odnosa i sa Moskvom i sa Pekingom, bilo zbog niza kršenja ljudskih prava, uključujući nedavno gušenje protesta, a da se ne pominju okupacija Kipra i stalni sukobi sa Grčkom.

Međutim, dok se Vašington povlači iz Alijanse, članice razmatraju bliže vojne veze sa Ankarom, koja ima drugu najveću vojsku poslije Sjedinjenih Država.

To nije sve što je išlo u prilog turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu dok je bio domaćin ovogodišnjeg samita - on je i jedan od Trampovih miljenika. Da Erdogan nije bio domaćin, američki predsjednik možda se ove sedmice uopšte ne bi pojavio, rekao je Tramp novinarima prošle sedmice u Ovalnoj kancelariji.

Očekuje se da će Ankara iskoristiti tu naklonost kako bi zaključila dogovor o povratku u američki program borbenih aviona “F-35”, iz kojeg je Tramp izbacio Tursku 2019. godine zbog kupovine ruskih protivvazdušnih sistema.

Tramp je nagovijestio da bi dogovor mogao biti na pomolu, rekavši novinarima u utorak da je “to odluka koju ćemo donijeti”, i dodao da je “Turska u mnogo čemu bila mnogo lojalnija od drugih zemalja za koje smo mislili da će biti lojalne”.

Ali čak i ako turski i američki lideri potpišu dogovor, vjerovatno će naići na značajan otpor obje partije u Kongresu, koji ima mogućnost da blokira prodaju borbenih aviona.

Raskid prijateljstva

Đorđa Meloni

Prije nego što je Erdogan preuzeo tu ulogu, italijanska premijerka Đorđa Meloni takođe je bila u ulozi “šaptačice Trampu”.

Taj odnos je ranije ove godine izmakao kontroli zbog nedostatka entuzijastične podrške Meloni ratu u Iranu. Dodatno se pogoršao nakon nedavnog samita G7 u Francuskoj, kada je Tramp tvrdio da ga je Meloni molila za fotografiju, što je izazvalo oštar odgovor njegove nekadašnje italijanske saveznice. “Italija i ja nikada ne molimo”, rekla je Meloni tada.

Tramp je, čini se, zaoštrio njihov javni sukob uoči ovonedjeljnog samita, objavivši na društvenim mrežama mim da mu je potrebna zabrana prilaska kako bi držao na odstojanjju italijansku premijerku. Dok su saveznici Meloni stali u njenu odbranu, Rim je Trampove komentare odbacio kao beznačajne.

Čini se da je ta strategija bar donekle smirila tenzije.

“Mislim da je ona zapravo fina osoba”, rekao je Tramp novinarima u utorak kada su ga pitali o njegovoj objavi. Ali nije sve zaboravljeno: “Odbila je da se uključi... tako da je to malo pokvarilo moj odnos s njom”, dodao je, očigledno misleći na odbijanje Italije da pomogne u Trampovim operacijama u Iranu.

Posljednji nastup

Kir Starmer

To je posljednji veliki globalni događaj britanskog premijera Kira Starmera prije nego što kasnije ovog mjeseca preda ključeve Dauning strita 10 izazivaču Endiju Barnamu.

U Ankaru nije stigao sa dobrim izgledima za uspjeh.

Starmer je došao bez jasnog plana kako će Ujedinjeno Kraljevstvo ispuniti ciljeve za izdvajanja za odbranu koje traži Tramp. Plan odbrambenih ulaganja, koji je Starmer objavio prošle sedmice, predviđa samo dostizanje izdvajanja za odbranu od 2,7 odsto BDP-a do 2029. godine - ali ne navodi kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo do 2035. stiglo do 3,5 odsto.

Britanski ministar odbrane Den Džarvis, čiji je prethodnik iznenada podnio ostavku prije manje od mjesec zbog frustracija oko izdvajanja za odbranu, rekao je za “Politico” da smatra da je “od ključnog značaja” što prije pronaći put ka 3,5 odsto. Dodao je da je to poruka koju je planirao da prenese u Ankari.

To možda neće biti dovoljno da izbjegne Trampov bijes, jer je američki predsjednik već nezadovoljan britanskim premijerom zbog onoga što doživljava kao Starmerov neuspjeh da podrži SAD tokom rata sa Iranom.

Nije na grupnoj fotografiji - susjed kojem je potrebna pomoć

Volodimir Zelenski

Nijesu svi ključni akteri dio NATO porodice.

Nakon što je posljednjih dana Ukrajina pretrpjela više smrtonosnih napada moskovskim balističkim raketama, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski došao je u Ankaru da razgovara sa svojim NATO susjedima, prije svega misleći na protivvazdušnu odbranu.

“Molim vas, pomozite nam da dobijemo više raketa za protivvazdušnu odbranu. To je sada naš glavni prioritet”, rekao je Zelenski u utorak na NATO forumu odbrambene industrije.

Ukrajinski lider je posljednjih sedmica više puta ponavljao taj zahtjev. Čak je napisao pismo Trampu i Kongresu kako bi obrazložio potrebu za većim brojem američkih sistema “patriot”, koji su jedinstveno opremljeni za suprotstavljanje ruskim napadima balističkim raketama. Ali rat sa Iranom dodatno je iscrpio ionako ograničene globalne zalihe Patriota, ostavljajući SAD sa nedovoljno zaliha da ponovo naoružaju iscrpljeni Kijev.

Trampovo rješenje? Neka Ukrajina proizvodi sopstvene sistem “patriot”.

“Daćemo vam licencu da proizvodite ‘patriot’”, rekao je Tramp Zelenskom uoči bilateralnog sastanka u srijedu. “Tako nećete moći da se žalite da vam ih ne dajemo dovoljno. Kažem: pravite ih sami.”

Iako je dodao da “još nijesmo rekli kompaniji”, Tramp je uvjeravao da će sve “ispasti u redu”. Kada je riječ o naporima da se okonča rat, Tramp je rekao da “ne može postojati rok, previše se toga dešava, ali mislim da ćete imati dogovor”.

Kao zlokoban znak stanja američke posvećenosti okončanju sukoba koji više od četiri godine drži obližnji NATO u stanju nervoze, Tramp je u utorak novinarima rekao da rat “ne utiče na nas”.

Priredila: N.B.

( Politiko )