Živjeti prema tuđim očekivanjima znači odreći se sebe

Nije rijetkost da bendovi godinama grade karijeru izvodeći muziku drugih autora, ali malo njih nakon toliko godina izađe iz zone komfora i posveti se autorskom radu. Za članove benda Senkina đeca taj trenutak došao je poslije više od petnaest godina zajedničkog rada, kada su iskustvo stečeno kroz bezbroj nastupa i zajedničko muziciranje odlučili da pretoče u sopstvene pjesme.Singlom “Boje”, kako ističu otvaraju novo poglavlje svoje karijere, te će u narednom periodu umjesto obrada biti fokusirani na autorsku muziku.

“Naš dalji plan je da fokus bude na autorskoj muzici. Trenutno pripremamo snimanje spota za drugu pjesmu i nadamo se da ćemo je predstaviti publici na jesen. U međuvremenu, dok radimo na našem materijalu, nastavićemo sa svirkama”, otkriva u razgovoru za “Vijesti” osnivač i gitarista Dejan Ljujić.

Pjesma “Boje” drugačija je po zvuku, u odnosu na ono po čemu su Senkina đeca kao klupski bend bila prepoznatljiva. I dok ih je publika uglavnom vezala za fank, ova numera je u rok-bluz fazonu. No, kako ističe sagovornik “Vijesti”, to ne znači da mijenjaju i zvuk.

“’Boje’ su zapravo zvuk koji volimo i promišljeno smo pristupili osmišljavanju aranžmana za nju. Zvuk u pjesmi se bazira na organskoj bendovskoj blues svirci. Hammond i kontrabas sa ostalim instrumentima daju pjesmi širinu koja se danas rijetko sreće u domaćoj modernoj produkciji. Pokušali smo i, rekao bih, uspjeli da sačuvamo i prenesemo suštinski zvuk benda. Pjesma koju imamo u planu da objavimo na jesen je potpuno drugačija od ‘Boja’, tako da se ne možemo podrediti jednom žanru nego ćemo jednostavno pratiti osjećaj”, obećava Ljujić.

Na današnjoj muzičkoj sceni sve je češća pojava da izvođači biraju da obrađuju poznate pjesme umjesto da grade sopstveni autorski izraz. Tome često doprinosi činjenica da je publici lakše približiti već poznate melodije, dok stvaranje originalne muzike zahtijeva vrijeme, strpljenje i spremnost da se izađe iz ustaljenih obrazaca.

“Vjerujem da su razlozi različiti, ali i da nemamo svi isti cilj. Sviranjem obrada se lakše dođe do nekih benefita, kao što su recimo finansijski, ali na dužem planu ne donosi ništa sem toga. Mnogi bendovi vjerovatno imaju u planu da prvo izvode tuđu muziku, pa da promijene smjer i počnu raditi na autorskim stvarima, ali do toga ne stignu jer je dosta faktora koji moraju da se poklope. Mislim da će publika dati šansu i da publike ima, tako da treba pokušati, jer se ne može ništa izgubiti”, savjetuje Ljujić.

Pjesma “Boje” govori o trenucima kada čovjek zastane, preispita sopstvene izbore i pokuša da pronađe put nazad sebi. Kroz priču o gubitku vlastitog identiteta pod pritiskom očekivanja drugih, ali i snazi da se ponovo pronađu potisnute emocije, bend donosi temu blisku svima koji su se makar jednom osjetili udaljenim od sebe. Na pitanje koliko je bilo teško izabrati temu za prvi singl, Ljujić odgovara:

“Temu nismo tražili, nego je ona nas našla. Ona govori o ljudima koji dosta svog života provedu u stalnom prilagođavanju situacijama i okolnostima, dok se potpuno odriču sebe i, na kraju, o bijegu iz obrasca u kom su navikli da funkcionišu”, naglašava on.

U pjesmi kažu “Predugo sam svoje snove poklanjala drugima”, no kroz život i karijeru naučili su da ne žive prema očekivanjima drugih. Ne krije da je to jedna od najtežih lekcija koje čovjek mora da savlada.

“Mislim da čovjek u nekoj mjeri i u nekim segmentima života treba da razmišlja o očekivanjima drugih, da to može biti dobar pokretač. Ali, živjeti prema tuđima očekivanjima znači odreći se sebe. Lekcija je teška, ali moram reći da je puno lakše kad čovjek ima podršku i razumijevanje porodice, partnera, prijatelja, pa bi sa lekcijom možda trebalo krenuti upravo odatle - naučimo da čujemo druge, da mi nekome budemo podrška”, ističe Ljujić.

Stih “Zašto nisam fina kad me žulja nepravda” kao da govori o društvenom pritisku da budemo poslušni i da ne reagujemo. O tome zašto nam je i dalje neprijatniji onaj koji ukaže na problem, nego sam problem, Ljujić objašnjava:

“Zato što su ljudi navikli na to da ih niko ne čuje. Zato što, kad god treba stati iza nečega i udružiti snage da bi bilo bolje, uglavnom se sve svede na nekolicinu ljudi. Ljudi su navikli da idu linijom manjeg otpora. Da ćute i budu poslušni ‘jer je tako sigurnije’. Opširna je to tema, ali ću samo reći da se nadam da ćemo u nekom trenutku svi naći svoje ‘boje’ i dati na značaju prvenstveno sebi i svojim potrebama, a onda i svim drugim ljudima koji se trude da nešto urade i promijene.

Publika često ima određena očekivanja od izvođača koje prati, posebno kada je riječ o onima koji su tokom godina izgradili prepoznatljiv zvuk i način rada. Ispuniti ta očekivanja nije uvijek jednostavno, jer svaki novi muzički pravac ili drugačiji pristup nosi rizik kako će publika reagovati. No, članovi Senkine đece se ne plaše reakcija publike na pjesmu “Boje”.

“Mislimo da će se publici dopasti baš iz razloga jer smo, kao i na svirkama, snimajući je dali sve od sebe”, siguran je on.

Iako su aktivni kad su svirke u pitanju, “Boje” još nijesu imali priliku da uživo predstave publici.

“Poenta je i planiramo da je što prije uvrstimo u repertoar, jer još uvijek nismo imali priliku da je izvedemo. Svaka pjesma ima neku drugačiju energiju kad se izvodi uživo, tako da jedva čekamo da sviramo ‘Boje’”, kaže Ljujić.

Danas imamo bendove i autore koji stvaraju novu muziku, snimaju i ulažu mnogo truda, ali često nemaju dovoljno prostora da svoj rad predstave publici - bilo kroz medije, festivale ili koncertne platforme. U takvom okruženju teško je ostati motivisan, istrajati u autorskom radu i vjerovati da će kvalitet pronaći svoj put do publike.

“Što se medija tiče, uvijek smo imali utisak da ima prostora za sve koji imaju šta da kažu (i pokažu) i to je zaista i potvrđeno sad kad smo objavili svoju pjesmu. Stanje na festivalima i drugim većim manifestacijama je bolje nego ranije, ali još uvijek postoji dosta prostora da se da šansa bendovima koji stvaraju svoju muziku, jer bi upravo na njima trebalo da bude fokus. Ne vjerujem da to u velikoj mjeri utiče na motivaciju jer muzičar stvara da bi se izrazio, da bi podjelio sa ljudima svoje muzičke misli i talenat, ali je tužno, s obzirom na to da znamo koliko truda, volje i sredstava je potrebno da bi se sve to realizovalo, vidjeti da to neko ne prepoznaje i ne cijeni”, iskren je Ljujić čiji su članovi benda muzički obrazovani, a neki i profesionalno sviraju u Crnogorskom simfonijskom orkestru. Na pitanje koliko je ovaj bend i stvaranje autorske muzike za njih svojevrsni izduvni ventil u odnosu na svakodnevni, disciplinovani rad i sate provedene u vježbanju klasičnog repertoara, te da li im upravo taj spoj različitih muzičkih iskustava daje dodatnu slobodu u izražavanju kaže:

“Apsolutno! Slušanje i izvođenje različitih muzičkih pravaca daje najbolju osnovu za stvaralaštvo. Za mene je velika čast što, kao član Crnogorskog simfonijskog orkestra, imam priliku da izvodim djela najvećih majstora orkestracije, djela koja traju vjekovima, ali naravno da je posebno iskustvo napraviti nešto svoje”, priznaje sagovornik “Vijesti” čiji brat Slaven koji je takođe dio Senkine đece kad je autorski rad u pitanju posvećen džezu. Slaven ima nekoliko svojih projekata, a Dejanu i ostaloj ekipi nije podrška samo kao svirač.

“Uvijek smo podrška jedan drugome što je i prirodno. Slaven je čovjek kome mozak radi strašno brzo i uvijek ima neku interesantnu ideju da predloži. Njegov dopinos je veliki jer je idejno doprinio aranžmanu, snimali smo u njegovom studiju i potpisan je kao producent pjesme. Pozvao bih ljude da se zainteresuju i poslušaju njegovu autorsku muziku jer imaju šta čuti. Moram se zahvaliti i ostalim članovima benda i kolegama koji su učestvovali i svojim idejama doprinijeli radu na pjesmi: Sandri, Martinu, Jestru, Luni, Enesu”, zaključuje Ljujić.

( Marija Vasić )