Između ponosne evropske države i otrovanog društva: Pogled u ogledalo - gdje će Crna Gora biti 13. jula 2036. godine

Gotovo vijek i po od kad su je evropske sile koje to već nisu bile uradile priznale kao nezavisnu državu, i 85 godina od kad je prvi opštenarodni ustanak protiv fašističke okupacije pokazao porobljenim velikanima Starog kontinenta gdje sija iskra slobode, Crna Gora Dan državnosti, 13. jul, dočekuje u stanju kontradiktornosti - između ubrzanih reformi i velikih podjela u malom društvu.

Ako se proces evropskih integracija uzima kao mjerilo, država na papiru napreduje munjevitom brzinom - zatvaranje poglavlja ide po planu, pa zamisao Vlade Milojka Spajića da do kraja godine “precrta” sve obaveze, a koncem 2028. uđe u Evropsku uniju (EU) - djeluje ostvarivo.

No, ako se malo zagrebe ispod površine, slika počinje da se mijenja, a što se dublje “kopa”, to je lakše doći do zaključaka koji makar dijelu javnosti mogu da predstavljaju “hladan tuš”.

Upravo na to upozoravaju sagovornici “Vijesti” - izvjesni ulazak u briselski klub neće rješiti sve izazove s kojima se država suoči. Oni su ocijenili da EU predstavlja dobar okvir za uspjeh i mogućnost napredovanja, ali da njena uloga nije da nadgleda kako će Podgorica da rješava probleme koji su se nagomilavali dugo prije nego je ulazak u tu zajednicu bio realnost.

Sagovornici kažu da od crnogorskih građana i političke i intelektualne elite zavisi koliko će osjetiti benefite članstva u EU, te da je zato potrebno pažljivo birati svoje predstavnike i ne dozvoliti im da se s pozamašnim evropskim fondovima “igraju” kao da su im dati na poklon. Naveli su da je važno preoblikovati ekonomiju tako što će se ulagati u fiksni kapital, znanje i industrije budućnosti, ali i napraviti okvir populacione politike - jer zemlja bez ljudi u njoj nikom ne služi.

Zato je neizvjesno gdje će Crna Gora biti za 10 godina - 13. jula 2036. Kako će se potomci onih koji su na Vučjem dolu i Fundini izvojevali pobjede koje će donijeti nezavisnost, ili onih koji su poneseni revolucionarnim duhom i željom za slobodom, ponekad i goloruki, jurišali na italijanske garnizone u Virpazaru, Čevu i Košćelama, izboriti s etnofederalizacijom koja vrijeba iza ćoška, partijskim parazitizmom ili ogromnim evropskim tržištem koje bi moglo da “proguta” domaće privrednike?

Ko će biti oni koji će ostvariti viziju države socijalnog blagostanja, koji će promašene ekonomske politike i pljačkanje državnih resursa zamijeniti dosljednjim službovanjem, oporavkom privrede i zapošljavanjem zaslužnih, a ne pogodnih? Kako će se zaustaviti odlazak mladih i implementirati održiva stambena politika, podići životni standard...

Dok pojedinci, kod kuće i u inostranstvu, pletu mrežu s namjerom da se Crna Gora zarobi u nazadnim ideološkim shvatanjima podjela po nacionalnom ključu, najznačajniji datum u crnogorskoj istoriji - 13. jul - pokazuje da su sloboda i otpor duboko ukorijenjeni u biće ovdašnjih ljudi - prenošeni s koljena na koljeno, njegovani u pjesmama i pričama, kroz legende i mitove, ali i primjere beskompromisne borbe za ideale dostojanstvenog života.

“Fali organizovana grupa razboritih ljudi”

Za politikologa i političkog konsultanta Aleksandra Musića tri polja odrediće stanje Crne Gore za 10 godina, a i dati odgovor kakva Crna Gora postoji 2050. godine - društvo, ekonomija i vanjska politika. On je “Vijestima” rekao da su problemi na ta tri polja etnofederalizacija, loša struktura privrede i slaba vanjska politika koja ne koristi dovoljno svoja savezništva, a istovremeno je ranjiva na udare malignih aktera iz susjedstva.

“Sva tri problema nisu nešto što članstvo u EU automatizmom rješava. Stoga, pravo pitanje nije hoće li Crna Gora opstati u sljedećih 10 godina - hoće, nego kakva će biti za 10 godina i na što će ličiti. Hoće li biti jedna mala i ponosna država koja će polako postajati među boljim mjestima za život u Evropi ili će biti unutrašnjim rastakanjem i predatorskim napadima izvana do kraja pretvorena u otrovano društvo i defektnu državu koja onda prema sredini 21. vijeka pluta s tada već upitnom budućnošću”, konstatovao je sagovornik.

Musić kaže da Crna Gora još čeka organizovanu grupu razboritih ljudi koja je sposobna proizvesti crnogorsku ideju za 21. vijek - sadržaj crnogorskog državnog i društvenog smisla, patriotizma i najbitnije, te po prvi put od nezavisnosti naovamo - crnogorske političke zajednice.

“... Zajednice u kojoj se može pronaći i dobro osjećati većina društva. Ne, ‘multi-ovo-multi-ono’ mumljanje, nego razrađeni poduhvat jačanja društvenog tkiva Crne Gore, koji mora iznjedriti lidere, prepoznati istorijske ličnosti, svijetle momente, zdrave vrijednosti, relevantne teme, pogodne tačke okupljanja, stvoriti održive saveze u društvu uzduž i poprijeko, te artikulisati realne državne ciljeve za 21. vijek koji mogu privući većinu građana toj političkoj zajednici - s naglaskom na generacije koje dolaze i to za Crnu Goru s barem nešto crnogorskog sadržaja”, naveo je on.

Prema Musićevim riječima, 10 godina je period u kom tako nešto, ako se krene dok još ima vremena, može dati prve plodove. U suprotnom, tvrdi on, za 10 godina postojaće država “naroda i narodnosti”, unaprijed matematički projektovane podjele plemenskog plijena za stolom gdje od crnogorskog ostaje samo ime države (ako i to), a poodmakli procesi etnofederalizacije ubrzaće možda i preko tačke bez povratka.

Sagovornik ističe da EU neće riješiti problem etnofederalizacije, te da ko to ne shvata, neugodno će se iznenaditi, dodajući da Brisel niti to može, niti je to njegova uloga.

“EU je dobar vanjski okvir i to je to. A to kakva će država biti iznutra, koliko njeni građani vjeruju u nju i postoji li nešto zajedničko i vezivno, zavisi o njenim ljudskim snagama i životnoj energiji”, podvukao je on.

Ulazak u EU ne znači kraj borbe

Iako neće riješiti unutrašnje probleme, EU predstavlja odličnu podlogu za društveni napredak. Kako će članstvo u EU promijeniti Crnu Goru u narednih 10 godina? Novinar Željko Pantelić kaže da razmjere promjena zavise u najvećoj meri od građana Crne Gore, političkih i intelektualnih elita, kao i spremnosti cijelog društva da nastavi borbu protiv korupcije, organizovanog kriminala, zloupotrebe položaja i tretiranja države kao servisa za ostvarivanje ličnih ambicija i interesa.

On podsjeća da su iskustva centralnih i istočnoevropskih država koje su ušle u EU u ovom vijeku prilično različita.

“Bugarska i Rumunija i dalje imaju velike probleme s korupcijom i nedovoljno jakim institucijama, Hrvatska je od ulaska napravila zaokret za ‘U’, s relativizacijom i tolerisanjem neoustaštva. Slovenija, Češka, Mađarska, Poljska i donekle Slovačka su, osim ekonomskog napretka, pokazale da mogu da se bore s ekstremističkim impulsima u njihovim društvima, nekada s više, a nekada s manje uspjeha. Pribaltičke republike nalaze se u najdelikatnijoj situaciji jer su na prvoj liniji odbrane od ruskog imperijalizma i zasad pokazuju ohrabrujuću žilavost”, prokomentarisao je on.

Pantelić je “Vijestima” rekao da bi pozitivan scenario za Podgoricu bio da se značajno poboljšaju životni standard i kvalitet života kroz efikasne i dostupne usluge i servise, digitalizovanu i vitku birokratiju, ali i kroz dodatnu “evropeizaciju” zemlje u kapilarnim i permanentnim vezama s ostatkom EU.

“Osim ekonomskih benefita kroz pristup fondovima, Jedinstvenom tržištu i programima pomoći EU, najveće koristi zavise od same Crne Gore. Novca i prilika će biti, pitanje je da li će u Crnoj Gori biti ljudi da iskoriste te prilike i potroše namjenski novac koji će dolaziti”, ističe on.

Manje pozitivna predviđanja, dodaje Pantelić, upozoravaju na opasnost od nedovoljnog jačanja institucija, okoštavanja birokratskog aparata, neefikasne i retoričke borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, zarobljenosti identitetskim pitanjima i frustriranosti zbog nemogućnosti da se realizuju maksimalistički etnonacionalistički ciljevi svih pet strana.

“Naravno, što je veća etnička grupa, to će njene frustracije biti veće i više opterećujuće za cijelo društvo”, konstatovao je sagovornik.

Okrenuti se industrijama budućnosti

Kad se ulazak u EU ozvaniči, Crna Gora će postati dio tržišta koje čini 450 miliona stanovnika i stvara bruto-društveni proizvod (BDP) od 18 biliona eura, odnosno oko 40 hiljada eura po glavi stanovnika, pojašnjava za “Vijesti” profesorica Ekonomskog fakulteta Maja Baćović.

Na pitanje šta se mora uraditi da bi crnogorska ekonomija opstala na takvom tržištu, Baćović je odgovorila da ulazak na tržište EU kreira šanse crnogorskim privrednicima koji su već međunarodno konkurentni da prošire obim poslovanja, ali i predstavlja izazov za one koji to nisu, jer će se suočiti s još većom konkurencijom u svom poslovanju. Sagovornica navodi da je značajan i i uticaj na tržište rada, jer će članstvo u EU pružiti više mogućnosti zapošljavanja, pa će se i poslodavci suočiti s konkurencijom u angažovanju naročito visokostručnog kadra.

“Najveći broj zemalja članica EU prednjače u nivou razvijenosti komponenti koje čine stubove ekonomskog razvoja: fizička infrastruktura, institucionalna infrastruktura, inovacije, obrazovanje i tržišna efikasnost. Međunarodne ocjene ovih komponenti za Crnu Goru pokazuju da smo najčešće globalno rangirani između 60. i 70. mjesta, iza zemalja koje su članice EU. Ovo znači da su Crnoj Gori potrebne i strukturne reforme i investicije u fiksni kapital i znanje”, rekla je Baćović.

72 odsto evropskog prosjeka 2036. mogao bi iznositi crnogorski BDP po glavi stanovnika, ukoliko se sprovedu potrebne reforme

Po učlanjenju u Uniju, crnogorskim građanima bilo bi omogućeno da se u nekim državama članicama odmah, a u drugim nakon određenog broja godina (tranzicioni period), zaposle bez ikakvih dodatnih birokratskih prepreka, s jednakim pravima kao tamošnji radnici.

“Vijesti” su početkom juna objavile da bi nakon što Crna Gora uđe u EU, njeni građani u pojedinim državama članicama na slobodan rad i jednak tretman kao tamošnji mogli da čekaju do devet godina, po modelu četiri plus dvije plus tri godine (4+2+3).

Baćović je kazala da su u procesu pristupanja EU, u Crnoj Gori već, ili će biti, realizovane značajne institucionalne reforme, pojašnjavajući da su investicije u segmente putne infrastrukture u najavi ili se realizuju, ali da treba prepoznati i značaj ulaganja u željeznički, vazdušni i vodeni saobraćaj.

“Tome treba dodati i neophodnost unapređenja neformalnih institucija, naročito sistema vrijednosti i nivoa profesionalizacije, jer bez meritokratije na tržištu rada, ne samo da nije moguće povećati efikasnost rada i u privatnom i javnom sektoru, već je značajno teže podsticati investicije u humani kapital, koje su imperativ u 21. vijeku”, poručila je ona.

Aleksandar Musić konstatuje da Crna Gora iza sebe ima nekoliko decenija propale ekonomske politike, navodeći da za razliku od Poljske, Češke i Slovačke, čije su elite nakon implozije komunizma “hrabrim i inteligentnim tržišnim politikama” izborile put ka blagostanju, pa te zemlje danas gledaju većinu zemalja bivše Jugoslavije ispod oka (a nekad je bilo obratno), u Crnoj Gori je bankrotirani socijalizam naslijeđen tranzicionom pljačkom i ekstraktivnom ekonomijom ekstraktivnih institucija.

“... Te izgubljenom generacijom, a onda, u razdoblju od 30. 8. 2020. izdanim obećanjem reformi, karikaturalnim pojavama i ponavljanjem onoga protiv čega se navodno borilo”, rekao je on.

638.649 stanovnika bi Crna Gora mogla da ima 2036, pokazuje istraživanje Monstat-a iz 2014.

Musić je ocijenio da bez radikalnog jačanja privatnog sektora, ubrzanog pomaka ka industrijama budućnosti i poslovima najveće dodane vrijednosti (poslovi najvećih plata), racionalizacije javnih preduzeća, smanjenja partijskog parazitizma i budžetskog vampirizma, Crna Gora ostaje rulet-ekonomija kojoj prijeti toksični koktel daljeg iseljavanja mladih i masovnog useljavanja “strane sirotinje” za najlošija radna mjesta.

Naveo je da ni na ekonomskom planu EU neće riješiti problem, objašnjavajući da će negdje privremeno pomoći (injekcijom evropskih fondova, npr. u poljoprivredu i infrastrukturu), negdje privremeno odmoći (dodatno iseljavanje po ulaska u EU kakvo su iskusile sve države članice).

“Iako se svi već unaprijed slade na spomen evropske kasice prasice, Crnu Goru to neće učiniti dugoročno bogatom državom, bogatom je može učiniti samo privreda s visokim udjelom radnih mjesta najviše dodane vrijednosti. Poljoprivreda i turizam mogu i trebaju biti koristan dio ekonomske jednačine, no sami nisu dovoljni”, podvukao je sagovornik.

Moguće ubrzati rast ekonomije

Upitana šta bi trebalo uraditi da bi se crnogorska ekonomija unaprijedila u narednih 10 godina, Maja Baćović je odgovorila da bi u najkraćem, fokus trebalo biti na stvaranju uslova za rast domaćih i stranih investicija u produktivne djelatnosti, uz napore da se proizvodnja diverzifikuje i smanji zavisnost od turizma i uvoza, rastu nivoa humanog kapitala kroz poboljšanje kvaliteta obrazovnog sistema i jačanje koncepta cjeloživotnog učenja, unapređenju ukupne infrastrukture (saobraćajna, komunalna, energetska, vodosnabdijevanje), snaženju formalnih i neformalnih institucija, i podsticanje inovativnih aktivnosti prepoznajući, između ostalog, i prednosti rastuće upotrebe alata vještačke inteligencije (AI).

Ukazala je da je nedavno istraživanje o stavovima zaposlenih u crnogorskom javnom sektoru o uvođenju AI-a na radno mjesto, rađeno na uzorku od preko 800 ispitanika, pokazalo da upotreba vještačke inteligencije u javnom sektoru Crne Gore više nije marginalna pojava, već postojeća radna praksa.

“... I da zaposleni koji koriste AI alate, vještačku inteligenciju najčešće doživljavaju kao alat koji štedi vrijeme, smanjuje količinu ručnog rada, ubrzava obavljanje zadataka i pomaže u svakodnevnoj organizaciji posla. Ipak, AI alati se još koriste na bazičnom nivou, pa je potrebno povećati nivo znanja potrebnih i za kreiranje, ali i upotrebu AI alata”, dodala je Baćović.

Stopa nataliteta u zemlji je veoma niska, a demografske izazove dodatno produbljuje kontinuirano iseljavanje stanovništva koje traje više od jednog vijeka, naročito mladih i radno sposobnih ljudi. Kao posljedica ovih trendova, Crna Gora se suočava i s hroničnim nedostatkom radne snage”, navodi Dragana Otašević

Sagovornica je napomenula da je ubrzanje ekonomskog rasta važno za konvergenciju ka EU, pojašnjavajući da, ukoliko bi ekonomija Crne Gore nastavila da raste po stopama rasta ostvarenim prosječno u prethodnom dvadesetogodišnjem periodu (2,8 odsto godišnje), BDP po stanovniku (u tekućim cijenama) bi 2036. bio na 36,7 odsto prosjeka EU, uz pretpostavku da ekonomija EU nastavi da raste prosječno godišnje po stopi od 1,3 odsto.

Baćović je navela da bi BDP po glavi stanovnika (PPP), usklađeno s trenutnim paritetom kupovnih snaga, porastao s postojećih 54 odsto na 63,5 odsto EU prosjeka.

“Ukoliko bi se sprovele strukturne reforme i intenzivirao investicioni ciklus, ne samo u dijelu državnih investicija u infrastrukturu već prije svega kroz rast privatnih investicija u produktivne djelatnosti, pa se prosječna stopa realnog rasta posljedično poveća na minimum četiri odsto godišnje, BDP po glavi stanovnika, iskazan paritetom kupovne moći, dostigao bi 72 odsto evropskog prosjeka 2036”, naglasila je ona.

Profesorica na Ekonomskom fakultetu podsjetila je da su programom ekonomskih reformi u Crnoj Gori za period 2026-2028. godine, projektovane stope rasta od oko tri odsto, te da su slične tome i projekcije Međunarodnog monetarnog fonda, koji predviđa prosječnu stopu rasta BDP-a od tri odsto godišnje u narednom petogodišnjem periodu.

Baćović ističe da, ako se realno sagledaju slabosti crnogorske ekonomije, i bez odgađanja počne rad na njenom snaženju, “ne postoji razlog da se ekonomski rast ne ubrza”.

“Potencijali crnogorske ekonomije, i očekivano članstvo u EU svakako ostavljaju prostor za takav scenario”, notirala je sagovornica.

Natalitet nizak, iseljavanje konstantno

No, ekonomiju je teško unapređivati ako radna snaga stari, a oni koji bi trebalo da ih zamijene sele se u druge države.

Dragana Otašević iz Centra za politike migracija i multikulturalizma, rekla je “Vijestima” da se Evropa, a samim tim i Crna Gora, suočava s izraženim procesom starenja stanovništva. Navela je da medijalna starost stanovništva EU iznosi oko 44,7 godina, dok je u Crnoj Gori oko 40,4 godine.

“Istovremeno, stopa nataliteta u našoj zemlji je veoma niska, a demografske izazove dodatno produbljuje kontinuirano iseljavanje stanovništva koje traje više od jednog vijeka, naročito mladih i radno sposobnih ljudi. Kao posljedica ovih trendova, Crna Gora se suočava i s hroničnim nedostatkom radne snage”, ukazala je ona.

Otašević je konstatovala da se Crna Gora nalazi pred ozbiljnim demografskim izazovom koji karakterišu nizak nivo fertiliteta, pad nataliteta, starenje stanovništva i iseljavanje, dodajući da suština problema nije samo u promjeni starosne strukture, već u činjenici da Crna Gora postepeno gubi svoj demografski potencijal usljed dugotrajnog niskog nivoa rađanja i kontinuiranog iseljavanja, posebno mladih i radno sposobnih ljudi.

“A upravo je stanovništvo, uz teritoriju i suverenu vlast, jedan od tri osnovna elementa postojanja svake države. Zato demografsko pitanje nije samo pitanje broja stanovnika, već pitanje sposobnosti države da obezbijedi dugoročni društveni, ekonomski i razvojni kontinuitet. Bez ljudi koji žive, rade, stvaraju porodice i grade budućnost zemlje, teško je govoriti o njenoj dugoročnoj održivosti”, ocijenila je sagovornica.

U istraživanju Monstat-a iz 2014. “Projekcija stanovništva Crne Gore do 2060”, navodi se da bi Crna Gora 2036, po varijanti srednjeg fertiliteta, mogla da ima 638.649 stanovnika.

Ona je podvukla da je zato neophodno kreirati i dosljedno sprovoditi sveobuhvatnu i dugoročnu demografsku politiku koja će djelovati na povećanje fertiliteta i podsticanje nataliteta, smanjenje iseljavanja, olakšavanje povratka dijaspore i stvaranje uslova za ostanak mladih ljudi u zemlji.

Prema njenim riječima, takva politika mora uključivati snažnu podršku porodicama s djecom, unapređenje reproduktivnog zdravlja i zdravstvene zaštite, stambenu i ekonomsku sigurnost, kvalitetno obrazovanje i bolje mogućnosti zapošljavanja, posebno stvaranjem uslova da mladi, obrazovani i stručni ljudi svoje znanje, potencijal i karijeru mogu graditi u Crnoj Gori.

Otašević dodaje da demografska politika mora obuhvatiti i odgovorno upravljanje migracijama - kroz zadržavanje stanovništva, podsticanje povratka crnogorskih građana i njihovih potomaka iz dijaspore, ali i kreiranje odgovorne imigracione politike koja bi odgovorila na nedostatak radne snage u oblastima gdje je ona potrebna.

“Ono što je pozitivno jeste da Crna Gora već ima formiran Savjet za demografiju i što radi na izradi Strategije demografskog razvoja. Međutim, smatram da je prethodno trebalo donijeti Zakon o demografskoj obnovi, koji bi predstavljao krovni pravni okvir za dugoročno uređivanje ove oblasti...”, istakla je sagovornica.

Ona je poručila da je samo strateškim, međusektorskim i dugoročnim pristupom moguće ublažiti negativne demografske trendove i stvoriti uslove za održiv razvoj Crne Gore u narednoj deceniji.

U Crnoj Gori je 2020. prirodan priraštaj po prvi put od Drugog svjetskog rata bio negativan. Takav trend, izazvan i, između ostalog, epidemijom koronavirusa, nastavio se i naredne dvije godine, a od 2023. prirodni priraštaj je ponovo u blagom plusu.

Kako spriječiti crnogorskog Faraža

Željko Pantelić ukazao je da su decenijama, ako ne i vjekovima, najbolji i najpametniji ljudi odlazili iz Crne Gore u Srbiju ili dalje u inostranstvo. On navodi da će ulaskom u EU, prvi put u istoriji Crna Gora biti privlačnije i bolje mjesto za život, s mnogo brojnijim i većim prilikama da se realizuju životni ciljevi.

Sagovornik je ocijenio da bi Podgorica već sad trebalo da razmišlja kako da privuče što veći broj talentovanih i ambicioznih mladih ljudi s prostora bivše Jugoslavije, dodajući da su najveći problem u EU ljudski resursi.

“I u najrazvijenijim i najbogatijim zemljama nedostaju, s jedne strane, visokokvalifikovani kadrovi, a s druge oni koji se bave najprostijim fizičkim poslovima ili njegom starih ljudi. Crna Gora je mala zemlja i trebalo bi da iskoristi priliku i napravi efikasan sistem za izbor profila i kadrova koji joj trebaju za njen razvoj”, podvukao je on.

Pantelić tvrdi da je velika prednost Podgorice što može da računa na bazu od 15 miliona ljudi koji govore gotovo istim jezikom i vrlo brzo mogu da se uklope u crnogorsko društvo, ističući da bi se na taj način preventivno djelovalo na kreiranje uslova da i Crna Gora vrlo brzo dobije ekstremističke, ksenofobne i neofašističke stranke koje svoju politiku baziraju samo na borbi protiv imigranata.

“Drugim riječima, ako želimo da izbjegnemo crnogorske verzije Marin Le Pen, Najdžela Faraža, Alis Vajdel, Santjaga Abaskala, Matea Salvinija, Hajnca Kristijana Štrahea i Gerta Vildersa, potrebno je već sada početi s inteligentnim upravljanjem imigracionom politikom. Najveće bogatstvo svake zemlje su ljudi, zato bi Crna Gora morala da bira najbolje, odnosno da ona upravlja imigracionim procesima, a ne da migracioni procesi upravljaju njom i odlučuju ko će biti na vlasti”, ocijenio je on.

Potreban program demografske obnove

Šta je realno očekivati da se uradi na demografskom planu u narednih deset godina? Dragana Otašević kaže da vjeruje da će Crna Gora u tom periodu uspjeti da usvoji i sprovede Strategiju demografskog razvoja, čime bi prvi put dobila dugoročni okvir za vođenje populacione politike.

“Nadam se da će nakon usvajanja strategije država kreirati i sprovesti nacionalni program demografske obnove, kojim će se sistemski raditi na stvaranju uslova za dugoročni demografski oporavak”, dodala je ona.

Kazala je i da očekuje da će biti uspostavljena Kancelarija za povratnike u okviru Ministarstva dijaspore, čije je osnivanje već predviđeno Zakonom o saradnji Crne Gore s dijasporom. Prema njenim riječima, takva kancelarija mogla bi imati važnu ulogu u podsticanju povratka crnogorskih građana i njihovih potomaka, pružanju institucionalne podrške u procesu reintegracije i jačanju veza između države i dijaspore.

“Povratak pripadnika dijaspore različitih generacija mogao bi u velikoj mjeri doprinijeti demografskom oporavku Crne Gore, ali i donijeti nova znanja, iskustva i snažnije međunarodne veze. Ipak, uspjeh ovih mjera zavisiće od njihove dosljedne primjene i od toga da li će demografska politika zaista postati jedan od najvažnijih strateških prioriteta države”, rekla je Otašević.

Sagovornica je naglasila da, ako se u narednoj deceniji ne uspiju ublažiti nepovoljni demografski trendovi, posljedice neće biti samo statističke, već će dugoročno uticati na društveni i ekonomski razvoj države, tržište rada i sposobnost Crne Gore da odgovori na savremene razvojne izazove.

Vanjska politika - birokratske fraze i strani predstavnici

Aleksandar Musić kaže da, kad se pogleda vanjska politika Crne Gore, teško je ne primijetiti da je jedna planinska državica, kap u moru velikih sila, kakva je Crna Gora bila na prelazu iz 18. u 19. vijek - tada navigovala između Mlečana, Osmanlija, Rusa, Austrijanaca, Francuza, a da je danas vanjska politika svedena na pet do 10 birokratskih fraza koje njeni funkcioneri unedogled ponavljaju i na strane predstavnike koji joj rješavaju unutrašnje krize.

Musić je ocijenio da je Crnoj Gori potrebno maksimalno korišćenje svojih savezništava.

“Na primjer, ako su strateški partner Sjedinjene Američke Države, onda se snaga tog partnerstva mora moći vidjeti u području vojske, policije, obrazovanja, ekonomske razmjene, stipendija koje Crna Gora uživa od svog strateškog partnera. A na vođstvu države je izboriti te benefite, te ih povećavati iz godine u godinu”, pojasnio je on.

Sagovornik je poručio da je Podgorici potreban i “jasni gard odbrane dostojanstva države”, navodeći da, ako se iznova i iznova potvrđuje agresija prema Crnoj Gori koja dolazi od režima iz susjedne države, aludirajući na vlast Aleksandra Vučiča u Srbiji, onda je dužnost crnogorske vanjske politike na to da reaguje, a ne bijedno ćuti.

“... A nju mora pratiti vještina unutrašnje politike - znati uz Crnu Goru zadržati dio crnogorskih građana izloženih uticajima tog režima, a ne otuđiti ih i predati daljoj manipulaciji”, konstatovao je Musić.

On poručuje da sve to postaje važno u sljedećih 10 godina, bilo ako se nastavi dominantna evropska politika popuštanja ili blagog reagovanja tom režimu, bilo ako dođe do uspona neke nove vlasti koja, “izgledno je”, neće biti odveć prijateljska Crnoj Gori.

“Za 10 godina situacija može biti još gora”, upozorava Musić.

Pantelić: Za benefite EU podjednako odgovorni građani i političari

Na pitanje koliko će od crnogorskih političara zavisiti koliko će građani osjetiti prednosti koje donosi članstvo u EU, Željko Pantelić je odgovorio da, ako je aforizam da narodi biraju lidere koji najviše liče na njih tačan, onda su za benefite podjednako odgovorni i građani i političari koje oni biraju.

“Valja podsjetiti da je najveći dio novca koji stiže iz EU vezan za projekte i da je potrošnja novca EU pod sve jačom kontrolom nadležnih institucija EU. To objašnjava zašto je procenat povlačenja novca iz fondova EU daleko veći u državama gdje imamo manju korupciju i zloupotrebu položaja”, navodi on.

Pantelić tvrdi da je Grčka najbolji primjer kako je korumpirana i neodgovorna politička elita, koja je godinama lažirala budžete, projekte, kršila pravila o javnim nabavkama i nenamjenski trošila novac iz fondova EU, dovela zemlju pred bankrot.

“Srećom po Grke, EU ih je spasila, ali su oni morali da plate izuzetno visoku cijenu prije desetak godina”, podvlači sagovornik.

Musić: Crna Gora danas nije ni dovoljno slobodna, ni hrabra

Aleksandar Musić konstatovao je da je 13. jul drugo ime za slobodu i hrabrost, a prema njegovoj ocjeni, Crna Gora danas niti je dovoljno slobodna, niti dovoljno hrabra.

“Boji se partijskih vođa, zamjeranja popovima koji se bave politikom (a ne hrišćanstvom), režima iz susjedne države, ucjena na radnom mjestu, jasnog izražavanja, stranih birokrata...”, ustvrdio je on.

Musić je poručio da bi pravi omaž 13. julu bilo vraćanje temeljnim vrijednostima 13. jula - i onoga iz doba knjaza Nikole i onoga iz doba Ljuba Čupića - vraćanje slobodi i hrabrosti u svim poljima djelovanja.

“A to znači i raditi na sebi, odbacivati ono što te čini lošijim i nedostojnijim generacija koje si naslijedio”, rekao je on.

( Balša Rudović )