Zeković: Đilasu podići spomenik u Podgorici
"Polazeći od toga da vlast počiva na slobodnoj volji naroda, Đilas je doprinio da se na oslobođenoj teritoriji uvede red i zakonitost, kao i da se reguliše i obezbijedi normalan i slobodan život svih građana", kazao je Zeković
Aleksandar Saša Zeković, aktivista za ljudska prava i politike sjećanja, kazao je da je Vladi uputio inicijativu da se "adekvatnije odredi i posveti" prema "trajnijoj memorijalizaciji i društvenom pamćenju" Milovana Đilasa.
Rekao je da je, u inicijativi koju je uputio krajem aprila, između ostalog predložio da Vlada inicira podizanje spomenika u Podgorici i da se pristupi objavljivanju sabranih djela Milovana Đilasa.
"Povodom 13. jula odao sam poštu Milovanu Đilasu, književniku, revolucionaru, narodnom heroju, jednom od čelnika poslijeratne Jugoslavije i njenom najvećem disidentu. Svjestan predratne diktature, policijske represije, korupcije, hegemonije i eksploatacije zaslužan je za uvođenje liberalne parlamentarne demokratije, već u drugoj polovini jula 1941. godine. Privremena vrhovna komanda nacionalno-oslobodilačkih trupa u Crnoj Gori, Boki i Sandžaku je preuzela komandovanje vojnim jedinicama - ustaničkim bataljonima i rukovođenje vojnim operacijama. Polazeći od toga da vlast počiva na slobodnoj volji naroda, Đilas je doprinio da se na oslobođenoj teritoriji uvede red i zakonitost, kao i da se reguliše i obezbijedi normalan i slobodan život svih građana", ističe Zeković u saopštenju.
Podsjeća da je Đilas zaslužan što se prvi put u istoriji Crne Gore uvodi pravo glasa ženama, a da je omogućio i stvaranje novih političkih partija.
"U odnosu na građanski ideološki konflikt u Crnoj Gori, za Đilasa se, uz ostale, neosnovano vežu takozvana 'lijeva skretanja' ('lijeve greške'). Činjenice govore da se protivio i žestoko napadao tajna ubistva bez suđenja, jasno ističući da to čine pojedinci i grupe, a ne partizanski pokret u cjelini. Prvi je koji je u negativnom kontekstu upotrijebio i izraz 'jamarenje'", dodaje Zeković.
Kaže da je Đilas bio "glas bezglasnih". "Poslijeratna intelektualna elita je znala da je Đilas u pravu. Odlučili su se uglavnom da ćute, otupe oštricu svoje kritike u odnosu na neprijatnu istinu. Intelektulaci su pristali na cenzuru, kao i na autocenzuru, kako bi opstali u birokratskom i karijernom pragmatizmu u kojem su ipak uživali."
Zeković je rekao da je, kao građanin Crne Gore koji se "decenijama zanima idejom i praksom ljudskih prava", naročito ponosan na Đilasovo izlaganje na Osnivačkom kongresu Komunističke partije Srbije.
"Njegova diskusija iz maja 1945. i danas ispiriše borbu za poštovanje ljudska prava. Kritikujući represiju i politiku ugnjetavanja (savremeno kršenje ljudskih prava), Đilas se založio za punu toleranciju i međukulturni dijalog. Kritički se odnio prema daljem opstanku uvodene vojne uprave na Kosovu i rasnim teorijama i pristupima, posebno prema Albancima. I prije uspostavljanja međunarodnog konsenzusa o ljudskim pravima (1948), Milovan Đilas, u tadašnjoj Jugoslaviji zastupa koncept opstanka nacionalnih manjina, očuvanja njihovog identiteta i unapređenja ljudskih prava. Đilasov nastup čini se da je u učinio da ljudska prava postanu važan dio političke agende kongresa što je dovelo, u daljim diskusijama, i do priznanja značajnih grešaka i zločina - nepravedne mobilizacije Albanaca i Bošnjaka na Kosovu i njihovo pogubljenje u Baru, u Crnoj Gori", napominje Zeković.
Bivšem gradonačelniku Podgorice Ivanu Vukoviću i političkim strukturama koje je okupio u njegovo vrijeme "trebamo biti zahvalni" što je jedna ulica u Podgorici postala mjesto sjećanja na Milovana Đilasa i njegovo "revolucionarno, političko i disidentsko, zapravo ljudskopravaško nasljeđe", piše u saopštenju.
( B.H. )