Vrućina siromašnima

(portalnovosti.com)

Imamo još jednu potvrdu da je siromašnije stanovništvo u Europi u većem riziku od smrtnosti povezane s onečišćenjem zraka i ekstremnim temperaturama. Pokazuju to dva istraživanja koja je nedavno objavio Barcelonski institut za globalno zdravlje (ISGlobal).

Prvo istraživanje objavljeno je u časopisu Nature Medicine, a u njemu je kroz izgradnju epidemioloških modela opisano kako se rizik od smrtnosti od onečišćenja zraka razlikuje među europskim stanovništvom. Rezultati su pokazali da područja s višim BDP-om, nižim stopama smrtnosti i duljim životnim vijekom imaju i niži rizik od smrtnosti povezane s onečišćenjem zraka. Bogatija područja Europe znatnije su smanjila rizike smrtnosti povezane s onečišćenjem zraka, dok su siromašnije regije pokazale tek mala poboljšanja u smanjenju tih rizika.

Istraživački tim je u analizu uključio i potrošnju obnovljive energije te utvrdio da je povećana upotreba obnovljive energije bila povezana sa znatnim smanjenjem nekoliko onečišćujućih tvari u zraku i smrtnosti koja se pripisuje tim čimbenicima. Korištenje obnovljivih izvora energije nije ujednačeno diljem Europe - južne i istočne regije još uvijek se više oslanjaju na fosilna goriva, dok su sjeverne zemlje, s većim resursima, mogle brže i obuhvatnije uvesti obnovljive izvore energije. Zbog toga su zemlje koje koriste manje obnovljivih izvora energije osjetljivije na rizike povezane s onečišćenjem zraka. Prijelaz na obnovljive izvore energije ne samo da pomaže u smanjenju emisija, već je često dio širih transformacija prema održivijim urbanim okruženjima: bolji javni prijevoz, više zelenih površina, gradovi pogodniji za pješake, čišća tehnologija i stroži ekološki propisi.

Drugo istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Health, razvilo je nekoliko modela za povezivanje socioekonomskih čimbenika u europskim regijama sa smrtnošću povezanom s ekstremnim temperaturama, kako vrućinom, tako i hladnoćom. Istraživači su koristili podatke o dnevnoj smrtnosti iz 654 regije u 32 europske zemlje uključene u bazu podataka EARLY-ADAPT, što im je omogućilo proučavanje više od 161 milijuna smrtnih slučajeva zabilježenih između 2000. i 2019. godine.

Rezultati pokazuju da čimbenici poput ekonomske nejednakosti, materijalne i socijalne deprivacije te poteškoća s održavanjem topline u domovima povećaju ranjivost i smrtnost građana. Ta ranjivost ne poprima isti oblik svugdje - dok su regije s najvećom nejednakošću posebno pogođene hladnoćom, bogatija i urbaniziranija područja suočavaju se s većim rizikom tijekom vrućina, ponajviše zbog efekta urbanog toplinskog otoka.

U velikim gradovima bogatijih europskih zemalja opet ispaštaju (naj)siromašniji među građanima. Zelene površine nisu ravnomjerno raspoređene unutar gradova, pa građani u gusto naseljenim kvartovima obično najviše pate. Uzmemo li za primjer Francusku tijekom recentnog toplinskog vala, ilustrativan je potez nekoliko gradova u najbogatijem području zapadno od Pariza, uključujući Neuilly-sur-Seine, koji su zabranili pristup svom gradskom bazenu svima koji dolaze iz drugih gradova. Milijuni stanova u Francuskoj, naročito u siromašnim kvartovima većih gradova, loše su izolirani i bez vanjskih roleta na prozorima. Osim što često nemaju klimu, zbog nestanaka struje u tisućama domova od Bretanje do jugoistoka, ljudi ne mogu prozračiti svoje domove ni ventilatorima. I tako dalje i tome slično.

Istraživači su naveli da je visok broj smrtnih slučajeva od vrućine i hladnoće povezan s nekoliko pokazatelja teškoća, poput siromaštva i nemogućnosti grijanja doma. Hladnoća je i dalje daleko veća prijetnja ljudskom zdravlju od vrućine, iako znanstvenici predviđaju da će se taj odnos preokrenuti kako globalno zagrijavanje bude podizalo temperature. Prema još jednom novom istraživanju objavljenom u časopisu Nature Climate Change, toplinski valovi postali su dulji i intenzivniji u posljednjih šest desetljeća. Ljudi su diljem svijeta 2024. u prosjeku pretrpjeli 41 dan opasne vrućine, a svijet je na putu da do kraja ovog stoljeća svake godine “osigura” dva mjeseca supervrućih dana. Temperature u Europi rasle su za 0,56 Celzijevih stupnjeva po desetljeću od sredine 1990-ih, što je brže nego na bilo kojem drugom kontinentu na Zemlji.

Zbog svega toga, istraživači naglašavaju potrebu fokusiranja na ekonomske (ne)jednakosti u politici zaštite okoliša i javnog zdravstva u europskim zemljama.

( Ivana Perić )