Šestosjed od šest miliona i dalje na tri lokacije - žičara kupljena 2020. godine čami u magacinima
Iz državnog preduzeća Skijališta Crne Gore, ali ni iz Ministarstva javnih radova, ne odgovaraju na pitanja u kakvom je sada stanju žičara, kako se čuva i da li se zna gdje će i kada biti montirana
Djelovi šest miliona vrijedne šestosjedne žičare, kupljene 2020. godine novcem građana, i dalje su smješteni na tri različite lokacije u Kolašinu, Mojkovcu i Bijelom Polju. Dio šestosjeda je još od 2021. godine na placu privatne kompanije biznismena Zorana Ćoća Bećirovića “Ski resort Kolašin 1450” u Bakovićima kod Kolašina.
Žičara, koja je prije nekoliko godina trebalo da bude postavljena na Durmitoru, od 2020. godine navodno je namijenjena za spajanje budućih mojkovačkog i bjelopoljskog skijališta – Žarski i Cmiljača.
“Vijesti” ni iz privatne kompanije, kao ni iz državnog preduzeća Skijališta Crne Gore, ali ni iz Ministarstva javnih radova, nijesu dobile odgovore na pitanja u kakvom je sada stanju žičara, kako se čuva i da li se zna gdje će i kada biti montirana.
Iz Skijališta Crne Gore, umjesto odgovora na brojna pitanja o šest miliona vrijednoj imovini, stigla je samo jedna rečenica u kojoj objašnjavaju da je taj šestosjed, kao i sva druga skijaška infrastruktura kojom gazduju, imovina Vlade Crne Gore.
Besplatno uskladištenje
Da se žičara besplatno uskladišti u Bećirovićevom magacinu, čelni ljudi Skijališta Crne Gore dogovorili su se u decembru 2021. godine. Međutim, kasnije nijesu mogli da preuzmu kompletnu instalaciju žičare iz skladišta. To, prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, nije urađeno ni do sada.
Prije četiri godine u državnoj kompaniji “Skijališta Crne Gore” za “Vijesti” su tvrdili da je primopredaja opreme za šestosjed moguća tek nakon sprovođenja ugovorom predviđene procedure, dok su iz privatne kompanije insistirali da se oprema može preuzeti isključivo uz pisani zahtjev i odgovarajuću dokumentaciju.
Iz Skijališta Crne Gore u isto vrijeme objašnjavali su da je Odbor direktora donio odluku o preuzimanju, transportu i uskladištenju žičare u Bijelom Polju i Mojkovcu. Pojašnjavali su da bi konstrukcioni djelovi bili čuvani u Mojkovcu, a djelovi “neotporni na vremenske uticaje” uskladišteni u magacinu kompleksa “Cerovo” u Bijelom Polju.
Žičara, koja je tada posvađala komšijska skijališta na Bjelasici – državno “Kolašin 1600” i Bećirovićevo “Kolašin 1450”, odlukom Vlade Duška Markovića (DPS) od 6. novembra 2020. godine namijenjena je za spajanje budućih mojkovačkog i bjelopoljskog skijališta – Žarski i Cmiljača.
Prije toga bila je namijenjena Durmitoru. Međutim, Markovićeva vlada je 6. novembra 2020. godine, dva mjeseca nakon što je DPS izgubio vlast na izborima, usvojila informaciju o raskidu ugovora između Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT), Uprave javnih radova i firme “Novi Volvox”. To preduzeće bilo je zaduženo za projektovanje i izvođenje radova na izgradnji šestosjedne žičare i četiri kilometra skijaških staza na Savinom kuku. Odustajanje od tog projekta obrazloženo je izričitim zaključcima Savjetodavne misije Centra za svjetsku baštinu pri UNESCO-u. Tim zaključcima ukazano je “da se potencijalna gradnja većeg obima u okviru dobra, poput vodne infrastrukture, zamjene ili izgradnje ski-liftova, infrastrukture za vještački snijeg, zemljanih radova, uključujući djelimično uklanjanje drveća i žbunja, mora izbjegavati”.
Dogovor sa Skijalištima
Žičara je nakon toga, o trošku firme “Novi Volvox”, čuvana na zemljištu u Podgorici, na otvorenom i u neuslovnim uslovima, ali po pozamašnoj cijeni. Mjesečna cijena zakupa zemljišta na kojem je bila smještena žičara iznosila je 1.000 eura, a njeno obezbjeđivanje tri puta više. To je do maja 2021. godine plaćao “Novi Volvox”, a potom Skijališta, sve do decembra prošle godine.
Navodno, upravo je visoka cijena zakupa bila razlog za dogovor sa Bećirovićem, odnosno za besplatno skladištenje u Bakovićima.
Prije četiri godine iz Bećirovićeve kompanije tvrdili su da je, između ostalog, razlog zbog kojeg su pristali da besplatno skladište gabaritne instalacije žičare bio dogovor sa Skijalištima, prema kojem bi se “ona montirala na kolašinskom dijelu Bjelasice”.
“U vrijeme zaključenja ugovora postojala je zajednička ideja da se ski-lift postavi na dijelu kolašinskog skijališta u pravcu Jelovice, prema Beranama i Andrijevici. To je tada bio interes Skijališta i smatrali smo da će država zatim investirati u gondolu sa beranske strane. Nova žičara koja je trebalo da ide ka Jelovici omogućila bi da kolašinska skijališta budu na usluzi i Beranama i Andrijevici, koji bi mogli da krenu u gradnju turističkih smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta. Sa druge strane, to bi bio i naš interes, jer u ovom momentu, zajedno sa Skijalištima, imamo 45 kilometara staza, a sa dodatnim ski-liftom prema Jelovici ukupna ponuda skijališta bila bi povećana za dodatnih 20 kilometara staza”, kazali su tada iz kompanije “Ski resort Kolašin 1450”.
Tvrdili su i da su svi djelovi opreme “koje treba zaštititi od uticaja sredine u zatvorenom prostoru”. Navodno, samo metalni djelovi opreme, za koje je i inače predviđeno da stoje napolju, čak i nakon instaliranja, kao što su stubovi žičare, čuvani su na otvorenom.
( Dragana Šćepanović )